Retorički scenarij za logorsku vatru

Ali nemaju
svi jednako poštovanje prema riječi. Nekad je ona istina, a nekada (i najčešće)
običan skup glasova – ovisno o prilici i savjesti govornika. U tom slučaju
demokracija postaje često retorička manipulacija.

A sve je
počelo još u antičkoj Grčkoj kad su se sofisti, tadašnji javni gradski učitelji,
malo zaigrali.

„Najpoznatiji
sofisti i od reda vrsni retori bili su Protagora, Gorgija, Hipija, Prodik, itd.
Kasnije su izašli na zao glas jer su učili kako, u cilju nadmudrivanja
protivnika, retoričkom okretnošću i dovitljivošću slabiji razlog učiniti jačim. Štoviše, išli
su tako daleko da su tvrdili da nema razlike između istine i neistine, već da
je bitna jedino vještina uvjeravanja. Zbog toga se Platon oborio na njih, jer
nisu nastojali istraživati i zastupati ono što je dobro, lijepo i pravedno, već su učili kako
manipulirati neukom masom i uvjeriti ih u nešto bez obzira na istinsko stanje
stvari.

Sofisti su
svojim radom ozbiljno uzdrmali temelje moralnosti pa protiv njih odlučno ustaju
Sokrat, Platon i Aristotel. Platon piše o tome kako se njegov učitelj Sokrat
izvanrednom retoričkom sposobnošću suprotstavljao relativizmu i skepticizmu
sofista u svojoj trajnoj i herojskoj obrani istine i ljudskih vrijednosti, zbog
čega je i nepravedno pogubljen.

Sokrat, u
Platonovom dijalogu ‘Gorgija‘, osuđuje uporabu retorike za podilaženje i
laskanje jer smatra da je njena svrha činiti ljude boljima, a ne ugađati im. U
dijalogu ‘Fedar‘ Platon kroz usta Sokrata kaže da govor treba
biti poput živog bića – mora imati glavu, tijelo i udove i da govornik mora
biti jako dobro upućen u temu o kojoj govori, poznavati tajne prirode i ljudske
svijesti.

Retorika je
prema Platonu vođenje ljudskih duša riječima, psihagogija, pa stoga govornik mora znati
prilagoditi govor vrsti i razini svijesti ljudi kojima se obraća. S obzirom na
veliku moć retorike da uvjeri ljude u nešto i oblikuje javno mnijenje, Platon
upozorava na opasnost zloupotrebe i manipulacije javnim mnijenjem kroz
demagogiju i populizam, te se zalaže za odgoj i obrazovanje govornika, kako u
temeljitom i širokom obrazovanju, tako i u praktičnim vrlinama.

Da bi
retorika bila istinsko umijeće treba biti utemeljena na istini, jer u protivnom
nije ništa više od privida znanja i mudrosti.“ (Branko Zorić, Nova Akropola)

Sagledavajući
aktualne političke prilike u kontekst gore navedenog jasno možemo uočiti
usporedne karakteristike i vrijednosti koje prevladavaju na domaćoj sceni.

Prateći
svake izborne godine tijek političke kampanje, teško je ne zamijetiti da je vještina
retoričke manipulacije, od prvih demokratskih izbora do danas, dovedena do
savršenstva, što je sasvim pouzdan znak koja vrsta i razina svijesti prevladava
u aktivnom biračkom tijelu, ili, u najmanju ruku, igra bitnu ulogu. Ta
činjenica zabrinjava više nego sadržaj političkih poruka.

Obzirom da
ovu temu analiziramo kao načelno vrijednosno pitanje – etičko i moralno – nema
potrebe spominjati imena. Svrha ove kolumne nije prozivanje ničije političke strane,
nego da oni sami prepoznaju sebe na temelju jasnih koordinata koje smo naveli u
tekstu. Zadržimo stoga posebnu pozornost na prepoznavanje pojave u praksi,
obraćajući pažnju na taktiku retoričke obmane.

U cijeloj
priči bitan je redoslijed. Najprije ide „njihov“ govor na čistom materinjem
jeziku. U kriznom štabu protivničke opcije prati se i zapisuje svaka riječ, a
onda slijedi analiza sadržaja i prijevod ključnih dijelova na politički jezik
vlastite stranke, tj. na razinu svijesti ciljane skupine poklonika. Tako se,
primjera radi, rečenica „volim mamu“, u taboru suparnika prevodi kao „ne volim
tatu“. Što ciljana vrsta i razina
svijesti shvaća kao izdajnički napad na „oca domovine“ – samo im treba
prišapnuti.

Mogućnosti
takve manipulacije su naprosto fantastične, i nemaju granice. Ne treba čuditi
ako jednoga dana po sličnom receptu osvane ozbiljan zahtjev da se sa hrvatskih
ulica skine ime Nikole Tesle, radi njegove skandalozne izjave Srbima i
Hrvatima: „Vaša mržnja, pretvorena u električnu energiju, mogla bi
osvjetljavati gradove i gradove.“

Sudeći
prema dosadašnjem iskustvu, vrste i razine svijesti za jedan takav scenarij nimalo
ne manjka. Logorska vatra je spremna. Samo se čeka politički prijevod: Tesla
izjednačio električni potencijal agresora i žrtve.