Početak je veljače bio
obilježen velikim koncertnim, tzv Antivalentinovo, nastupom grupe LET3 u Maloj
dvorani sportova u Zagrebu, prilikom čega je promoviran konačno novi, nakon
jedanaest godina čekanja, studijski album Angela
Merkel sere. Kao i do sada, LET3 je nastavio provocirati kako svjetinu tako
i političku svitu, nešto s vulgarizmima, a katkad i pokojom neizravnom
metaforom i aluzijom na stvarne događaje i ljude koji oblikuju razmišljanja
Hrvatima. Moj osobni favorit s albuma je Mazi,
koja je srećom dobila i svoju video verziju.
Isti dan, u paketu s
prethodnim naslovom, objavljen je i album Colors.
Mr. Lee i Ivanesky su zapravo Damir Martinović Mrle, na albumu u ulozi
kompjuter manijaka i kompozitora, te pjevačica Ivanka Mazurkijević iz Stampeda,
koji su se prethodno udružili u emotivnom te uskoro i roditeljskom partnerstvu.
Album je uzbudljiva avantura uglavnom elektronskih beatova i vokalnih izvedbi
koje katkad zvuče poput nebeskog pjevanja sjevernog svjetla koje nastupa
neposredno prije aurore borealis. Bude na trenutke tako lijepo da biste
jednostavno kleknuli! Baršunasta raskoš divote.
Davor Tolja je uspio spasiti
demose koje je odnekud isčeprkao na kazetama, a koje su skrivale mono snimke
prvih druženja s Marinom Perazić. Iznenađen kvalitetom izvedbi, bez obzira na
tehničke nedostatke koje prate ovakva izdanja, odlučuje se ponuditi masterirane
trake Dallas Recordsu. Oni su malko razmišljali, no nakon preslušavanja
materijala zaključili su da Denis&Denis u najranijoj inkarnaciji zaista i
zaslužuju službeno izdanje.
Radio Rijeka je godinama
služila kao bankovni sef gotovo svim lokalnim muzičarima. I tako desetljećima,
taložila je pokušaje, snimke, trake, ploče, da bi konačno uredništvo tog
uglednog radija kompiliralo te materijale i realiziralo dvostruki album krcat
raritetima! Elvis Stanić je npr ondje zastupljen kao član sastava Linija 32. E,
to se mora čut! No, nije sve iz područja pop rocka, pa ondje ima i onih drugih
izvođača nešto lakših nota. Nešto o čemu ja ne znam mnogo pa se niti ne usudim
donositi analitičke sudove.
Izet Medošević je nakon dva
desetljeća predvođenja Avlijanera, pa potom OŠ Sulud III, konačno došao do
samostalnog albuma. Granulo je sunce,
osim što predstavlja naziv albuma, također pokazuje i Izotov novi status odličnog
kantautora i pisca, člana književne skupine Ri Lit. Nekoliko godina snimanja i
prikupljanja sjajnih tekstova rezultiralo je uvjerljivim prvijencem, nikada
takvo što Hrvatska još nije čula, no to ne iznenađuje s obzirom na dugogodišnju
upornost i dosljednost koja je dijelom Izotova nepokolebljiva karaktera. U
međuvremenu je Izo okupio i prateći sastav Borgie, koji uključuje bubnjara
Becota i basistu Tomota, glavnog arhitekta zvuka i slike s albuma.
Belfast Food je, po mojoj
slobodnoj procjeni, objavio svoj navrijedniji album u karijeri. Izdan u ožujku Očekivanja nisu podbacila. Erik Malnar
je i sam to potvrdio: ‘Zadnji album “Očekivanja” mi je najbolji album koji smo
napravili. Najiskrenije. A i dugo smo ga radili, bez žurbe. Svakako je
najgitarističkiji album Belfasta. U stvari vrlo rock album. Zahvaljujući Davoru
Tomiću Pinkiju i Mateju Zecu kao snimateljima i defakto producentima, ali naravno i nama zabilježili smo svirku koja
nam godi svakim slušanjem. Čini mi se da smo sazriijeli’.
Krešo i Kisele Kiše su bez
većeg financijskog investiranja došli i do novog albuma. Zdravi punk s veselim
ska prizvukom obogaćen fenomenalnim brassovima odražava stav jednog dijela
mladih. Jer drugi su zabavljeni odlascima na Halide i Jelene. Slušajući njihov
cd dobijete dojam da ste se zatekli na bojnom polju gdje su se svi udružili i
slave pobjedu, te poželite lamatati nogama simo-tamo od veselja, a u
imaginaciji vas prati i nezaobilazna prikladna frizura na irokeza! Utovarim si
taj album u auto i fiju – bubnjam po volanu dok se ne raspadne. Ne baš cijeli auto,
no…
Bruno Mičetić, kad nije
zaokupljen karijerom Keopsa, objavljuje jazz albume. Instrumentalističkog tipa,
dakako. Nažalost, ovaj glazbeni žanr je odavna potcijenjen ne samo u nas nego i
u svijetu. Tako da vam je uzalud da rastežete po balkonu ili pak između
zvučnika bakrenu žicu kao antenu za srednji val kako biste uhvatili kakav
signal radio Jazz Luxemburga! Nema toga. Stoga je najjednostavnije otići u shop
i nabaviti si Brunov izvrsni i nadahnuti uradak Beauty of your Soul, koji je
snimio s gostima Joeom Kaplowitzem na Hamondu, saksofonistom Vojkanom Jocićem,
basistom Goranom Rukavinom, klavijaturistom Gojkom Tomljanovićem, bubnjarem
Dadom Marinkovićem, te producentom albuma, gitaristom Primožom Gašićem. A prije
negoli stavite CD u plejer ugrijte si prostoriju za slušanje, jer nešto će vas
u atmosferi albuma podsjetiti na kamin i miris kruha iz pećnice.
A onda je do mene stigao, zapravo sam maznuo
CD s Matejeva miks pulta u studiju, album s nazivom In this Town lies a City, mladog i električnog benda The Black
Room. Debi s dvanaest autorskih pjesama
je moderan rokenrol, čak ponegdje podsjeća na one dane kada je bilo kul imati
nauljenu kosu i savitljivim nogama skakutati po plesačkom podiju. Black Room
vam čine dobro, grickate zanoktice od gušta, nesvjesno, a poskrivećki lovite
krivine od obitelji kako vas ne bi prerano otpisali i preporučili
psihijatrijskom odjelu KBC-a kad držite zrak u rukama koji glumi zamišljenu
gitaru. Nešto slično preporučam i vama, uz sugestiju da možete puštati uz
reprodukciju i glas, nema veze ako zvuči poput psećeg lajanja, efekt je na
mozak fantastičan! Znam, probao ja!
Podijeli na društvenim mrežama