Tema 15. BIENNALA: Simbioza
Voditeljica projekta: Ksenija Orelj
Istraživanje, podrška i promocija mlađe generacije hrvatskih umjetnika/umjetnica pripada bitnim aktivnostima Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci. Muzej od 1990. kontinuirano razvija ovu misiju u međunarodnom kontekstu djelovanjem u Asocijaciji Biennala mladih umjetnika Europe i Mediterana (BJCEM).
Ovogodišnje Biennale održat će se u dva europska grada pod zajedničkom temom Simbioza. Grad Thessaloniki će u organizaciji Macedonian Museum of Contemporary Art u listopadu udomaćiti vizualne umjetnosti, primijenjene umjetnosti i gastronomiju, dok će se film i književnost u studenom 2011. predstaviti u Rimu. Tema ovogodišnjeg Biennala, Simbioza, odnosi se na problematiku zajedničkog života unutar konfliktne zone euro-mediteranske regije te pokušava promišljati mogućnosti zajedničkog života u različitim političkim kontekstima, unutar krize ekonomskih i društvenih sustava te u okruženju ubrzanog tehnološkog i komunikacijskog razvoja.
Od dvjestotinjak pristiglih prijava na natječaj za sudjelovanje hrvatskih umjetnika na 15. Biennalu, žiri u sastavu: umjetnici Nemanja Cvijanović i Dan Oki, kustosice Jasna Gluić (MKC Split), Ksenija Orelj, (MMSU) i Jerica Ziherl, ravnateljica MMSU, odabrao je 8 umjetnika koji će Hrvatsku predstavljati na 15. Biennalu mladih umjetnika Europe i Mediterana, zajedno s više od 300 mladih umjetnika iz 30 zemalja Europe i Mediterana.
Nakon Biennala u Solunu i Rimu, hrvatska selekcija predstavit će se izložbom u Multimedijalnom kulturnom centru Split u prosincu 2011. godine.
15. BIENNALE MLADIH UMJETNIKA EUROPE I MEDITERANA
Solun i Rim, 2011.
Hrvatski predstavnici:
Marko Dješka, Kolinje, animirani film, 2010.
Žanrovska pravila horora poslužila su kao okosnica u razradi filma koji tematizira tradicijski običaj klanja svinja. Kroz uradak se provlači konstantan osjećaj straha protagoniste, prijeteća priviđenja u liku mesara, motivi potjere i bijega, uz obavezna „krvava mjesta“…
Likovno rješenje nađeno je u klasičnoj 2D animaciji, kroz dinamično sučeljavanje geometrijskog crno bijelog crteža okruženja i aktivnih kolorističkih dijelova slike. Jednostavna i maštovita ilustracija dodatno olakšava empatiju sa životinjskim svijetom, a lociranje priče u urbano okruženje dograđuje nove slojeve značenja, te iščitavanje animacije pomjera u smjeru životinjske alegorije o otuđenosti. (iz obrazloženja žirija)
Tonći Gaćina, Korijeni, video zapis performansa, 2010.
Sa sviješću o filozofskom, ali i kulturološkom okviru krajolika kao likovnog žanra umjetnik u mediju videa bilježi čin vlastitog kontakta s prirodom.
Njegovi video radovi, snimka ulaska i izlaska iz mora uz evidentno protjecanje vremena prikazana kroz dvokanalnu video instalaciju i estetizaciju motiva, te s druge strane nedorađen prizor i nedovoljno kvalitetan slikovni zapis penjanja i boravljenja među granjem drveća, uprizoruju ljudsku potrebu za uživanjem, korištenjem i sjedinjenjem s prirodom. Neovisno o kojem je odnosu i čovjekovoj potrebi riječ, snaga prirode je naspram ljudske uvelike nadmoćnija, a u kategorijama trajnosti vitalnija i duža. (iz obrazloženja žirija)
Iva Kovač, When I’m five – Donald/Kiefer Sutherland kao Paul Gaugain, dvokanalna video instalacija, rad u nastajanju
Iva Kovač u svojim radovima spaja iskustva vlastitog kustoskog djelovanja i multimedijske umjetničke produkcije, potičući direktni komunikacijski odnos sa širom publikom. Kreće se miješanom panoramom kulturnog naslijeđa, te zadubljena u krivine interpretacija pokušava kritički proniknuti u odnose između dokumenta i dokumentiranog, fikcije i faktografije. Zanimaju je načini stvaranja i učvršćivanja mitova u području visoke i popularne kulture, njihovo rekreiranje kroz djelovanje socioloških i psiholoških mehanizama, te s druge strane mogućnost njihove destabilizacije. (iz obrazloženja žirija)
Elvis Krstulović, Zamišljanje umjetničkih frustracija pomoću rada ‘Der wildgewordene Spiesser Heartfield’ potpomognuto dokumentacijom rada grupe ‘Penzioner Tihomir Simičić’, instalacija, 2011.
Unutar post-konceptualnih umjetnička strujanja Elvis Krstulović razvija upečatljiv individualni iskaz vezan uz institucionalnu kritiku. Koristi se prevođenjem i povezivanjem različitih medija, često postavljajući u prvi plan slikovnu ikonografiju (fotografiju, crtež, sliku). Pri tom pokušava pokrenuti imaginaciju i postavljanje pitanja upravo odstupajućim elementima, digresijama ili elipsama u odnosu na polazišni materijal.
Kritička i auto-refleksivna linija njegovih recentnih radova usmjerena je na promišljanje odnosa političkih i ekonomskih faktora u umjetničkom sustavu, ograničenja institucionalne kritike te pozicije umjetnika danas. Načitanost u navedenim poglavljima koristi za približavanje paradoksa i kontradikcija (vlastite) uloge u svijetu suvremene umjetnosti i kulture. (iz obrazloženja žirija)
Marko Marković, Curriculum Vitae, performans, rad u nastajanju
Marko Marković se na hrvatskoj umjetničkoj sceni osim kao performer profilirao i kao organizator DOPUST-a – Dana otvorenog performansa, iniciranog 2008. u Splitu.
Kroz njegove se radove proteže kritičko promišljanje socijalne, egzistencijalne i etičke pozicije suvremenog umjetnika, te osjetljivost na političke i ekonomske transformacije na domaćem terenu.
Performans CV dovodi u pitanje konvencionalnu formu komunikacije, službenog predstavljanja i recepcije identiteta u formi životopisa, kakva se obično koristi u potrazi za zaposlenjem. Polazišna točka je autorovo osobno ime koje u hrvatskom jeziku (poput engleskog Johna Smitha) predstavlja univerzalno ime, te stoga postaje glas ‘svatkovića’, anonimnih pojedinaca. (iz obrazloženja žirija)
Dina Rončević, SUCK SQUEEZE BANG BLOW, instalacija, 2010.
Instalacija obuhvaća više dijelova koji u vidu cjeline dokumentiraju četverogodišnju umjetničinu prekvalifikaciju u zanimanje automehaničarke. Rad propituje postojanje stereotipnih rodnih pozicija unutar obrazovnog sustava i šireg društvenog konteksta, kao i pronalaženje pozicije pojedinca. Upravo vizura osobno proživljenog iskustva, ispreplitanje osobne priče i političkog, kreira uvjerljivost autorskog iskaza.
Uporište rada Suck Squeeze Bang Blow najbliže je (post)feminsitičkoj strategiji u kojoj izostaje glasna provokacija i polemiziranje. Naime, najveća provokacija je u samoj namjeri umjetnice da ukorači u svijet tradicionalno muškog profesionalnog identiteta. (iz obrazloženja žirija)
Maja Vodanović, Izgubljeno nađeno, višekanalna video instalacija, 2010.
Video intimističkog naslova – inicijalno proustovske nakane da sredstvima umjetnosti „oživi mjesto i vrati vrijeme“, tematizira najranija umjetničina sjećanja koristeći se postupkom mapiranja.
Davni obiteljski odlasci u susjedno otočno mjestu kamo su je kao dijete vodili u posjet frizeru na šišanje, događaj je koji pripada osobnom albumu i jedno je od onih koji nas trajno vežu uz mjesta njihova zbivanja. Izgubljeno nađeno njegova je poetska rekonstrukcija iz pozicije sadašnjosti. Umjetnica pronalazi prostor nekadašnjeg frizerskog salona, oživljava emocije, sjećanje na osobe i ambijent. (iz obrazloženja žirija)
Borko Vukosav, P: Personality / Possessions, serija fotografija, 2010.
Na desnoj strani diptiha P gledaju nas crno-bijeli portreti nagih osoba različite dobi i spola, prikazani do pojasa, gotovo identično postavljeni u neutralnim studijskim uvjetima. Lijeva strana snimaka u koloru, posvećena je različitim ambijentima dva interijera i jednog eksterijera. Ovi prostori lišeni ljudi koncentrirani su na motive kreveta, vrlo osobne i intimne tragove ljudske prisutnosti.
Kreirajući dinamičan, napet trokut između subjekta i objekta gledanja (portretiranih, ambijenta i promatrača), Vukosav ostavlja nagon za povezivanjem dijelova u cjelinu otvorenim i nedovršenim. Gledatelj je aktiviran u poziciji voajera, ubrzo uviđajući da su njegove mogućnosti razumijevanja odnosa prikazanog relativne i da svako odgonetavanje smisla pluta širokim, nedefiniranim prostorom. (iz obrazloženja žirija)
Podijeli na društvenim mrežama