SMS u popodnevnim satima: „Rozga je u Lovranu na ribarskoj. Idemo?”. U sekundi mi se na
licu stvorio osmijeh. Ne zbog koncerta, Jelena je ionako čitavo ljeto (i cijelu
godinu zapravo) svugdje pa otići na njezin koncert i nije neki problem. Ono što
me oduševilo jest pomisao da ću konačno vidjeti što je to ribarska fešta. Pošto
spadam u skupinu ‘doseljenika’ u Rijeku, puno je stvari koje nisam uspjela vidjela
i koje tek trebam doživjeti, a “ribarska” je bila na vrhu popisa tih
stvari.
Prije nego sam otišla tamo i sama se uvjerila što je
to, oko mene su o tom događaju kružile dvije su priče. Jedna je pripovijedala kako je ribarska lijepo
‘domaće veselje’, dok me druga spuštala da ne očekujem ništa posebno. Fešta k’o
fešta, masa ljudi, alkohol, pjesma i veselje. No te sam priče držala po strani,
jer ipak je najbolje o svemu stvoriti svoje vlastito mišljenje.
I onda taj petak. Goste je dakle zabavljala Jelena
Rozga, što nije bilo bitnije od samog odlaska na feštu. Lovran je vrvio
ljudima, pa se pronalazak parkirnog mjesta pretvoreno u čistu umjetnost. Uske
ulice, previše auta, previše ljudi. Moj prvi dojam: bit će veselo i bit će
gužva! Narod uvijek ide tamo gdje je dobro. Taman kada smo se našle na ‘ulazu’ prostora
gdje se ribarska održavala, počeo je koncert. Koliko je bilo sati – nebitno.
Znam da je 22 već bilo iza nas i da sam već bila u dobrom raspoloženju. Tek smo
bili na početku a oko nas je bila bujica ljudi. Nekako smo se progurale do
pozornice, malo se rasplesale i raspjevale uz “par naših” koje je
Jelena taman zapjevala, no zbog neopisive gužve koja se u mah stvorila pred
pozornicom, i zbog kojeg bi čovjeka mogla uhvatiti klaustrofobija iako je na
otvorenome, odlučile smo se na mali uzmak kako bi napravile đir.
Neću lagati, malih šankova gdje se točilo piće bilo je
sigurno desetak gdje me dočekuje iznenađenje broj jedan: cijene pića su
prihvatljive. Od 10 kuna do 15 kuna, tko
što voli stoga o cijenama pića na ribarskoj u Lovranu sve najbolje! S obzirom da je ljeto vrijeme
kad organizam traži tekućinu, organizatori su bez pardona mogli nabiti
astronomske (čitaj: turističke) cijene, no na našu sreću i na veselje, nisu!
Iznenađenje broj dva: u ponudi pića nije bilo poznatog zaštitnog znaka Lovrana.
Šok i nevjerica, kako to da u Lovranu nema “lovranjskog”? Iz
prijašnjih iskustva zaključile smo da su ga vjerojatno utrpali u isti koš s bambusom
pa smo zaključile da bi ga dobile da smo ga naručile. No ipak smo komentirale kako
bi bilo lijepo u ponudi pića u Lovranu vidjeti riječ “lovranjski”. Osim
pića, na ribarskoj se čovjek naravno može i najesti. Male ribice, čevapi,
pljeskavice – opet svega što ti srce poželi. Cijene ponovo prihvatljive.
Nekoliko sati nakon što smo došle, Lovran je bio preplavljen
ljudima do te mjere da se do pozornice više nije moglo doći. Vjerujem da su se ti
ljudi do prije cca 3 sata zabavljali negdje uokolo, da bi im ribarska došla kao
afterparty. Uglavnom na kraju smo se
svi našli na istom mjestu i zabavljali se do kraja. Svi raspjevani i rasplesani
uživali smo u predivnoj večeri koja je iz sata u sat išla k svome koncu. Tri i
pol, bend je staje sa svirkom da bi zavrtili “Purple rain.” To sam već jednom negdje čula, kako je to pjesmu
koja odjavljuje feštu. Još jedna divna večer je završila – “do viđenja, do
sljedećeg puta”.
Pet je dana prošlo od ribarske u Lovranu, a ja sam
još uvijek puna dojmova. Za mene je to bilo nešto novo što sam zaista željela
doživjeti. I da znate, nisam niti malo požalila. Ribarske fešte su divne
večeri, ispunjene dobrim emocijama i ljudima koji se u ovim tmurnim vremenima žele
zabaviti. Shvatila sam zašto je to domaćim ljudima tako veliki gušt i zašto neki
od njih doslovno žive za tih par ljetnih večeri u sezoni. Za nas, “furešte”,
ribarska je doživljaj koji ostaje duboko u sjećanju. Atmosfera, noć, more,
ljeto, masa ljudi i zabava, sve to ostavlja predivan dojam. Imam osjećaj da se
tih večeri drugačije živi. Lovran je zaboravio na turizam, na goste, na ljeto,
na sve brige i probleme, i živio je tu večer onako kako treba. Nekim čudom,
osjećalo se jedinstvo među svim tim ljudima. Stariji, mlađi, oni srednjih
godina – bilo je sasvim svejedno. Kao što Jelena u svojem novom hitu kaže: “U ovome lokalu, u izgubljenom gradu,
noćas je prava zabava.”…pa onda nastavlja: “I kreni, i kreni, i adio problemi, i dobro je tebi, i meni, meni,
meni…”. Tako je nekako bilo i nama. Za kraj, topla preporuka svim
turistima, fureštima, kolegama studentima koji su još uvijek u Rijeci, ali i
domaćim ljudima koji već dugo nisu bili na ribarskoj: dođite u Lovran, sezona
ribarskih još nije završila. Ako niste bili na ovoj, nemojte nikako propustiti
sljedeću…
Podijeli na društvenim mrežama