Riječka razglednica iz Barcelone

Iz Rijeke se kretalo u 7
ujutro ispred bazena, a autobus je bio prepun. U njemu su se osim igrača,
stručnog stožera, predstavnika medija, supruga i djevojaka, svoje mjesto
pronašli i riječki gradonačelnik Vojko Obersnel, predsjednik Županijskog suda u
Rijeci Veljko Miškulin i riječki poduzetnici, ugostitelji i gospodarstvenici
koji podržavaju riječki sportski hit. Već do Venezije uz pršut i vino atmosfera
je dostigla pozitivnu opuštenu razinu, pa je let do katalonske prijestolnice od
sat i 35 prošao u trenu. Već u autobusu koji nas je transferirao do Hotela Husa
Illa smještenog na Avenia Diagonal, jednoj od prometnijih ulica središta
Barcelone, moglo se uživati u nekolicini predivnih građevina. Svjestan sam bio
činjenice da u vremenu koje nam je ostalo za razgledavanje Barcelone neće biti
moguće vidjeti sve, ali neke se građevine jednostavno nisu mogle i smjele
propustiti.

Prva među njima bila je
Temple Expiatori de la Sagrada Família ili po hrvatski Katedrala Svete
Obitelji, nedovršeno djelo po mnogima najvećeg katalonskog arhitekta Antoni
Gaudija. Iako sam po vjerskom opredjeljenju ateist ili u blažoj varijanti
agnostik, znam cijeniti ono što je istinska umjetnička vrijednost a Sagrada
Familia to bez svake sumnje jest. Divota vječno nedovršenog vjerskog hrama u
sumrak je sjajila u svoj svojoj raskoši, a oko nje i pred njom skupljali su se
putnici namjernici iz cijeloga svijeta, i svih rasa. Svima se na licima
ocrtavalo oduševljenje.

Nakon Sagrade otišli smo
obići još dvije građevine velikog Gaudija, njegov park i gotičku katedralu koji
su svaki na svoj način neopisivo lijepi i neprocjenjivo vrijedni. I tamo je
bilo iznimno živo jer Barcelona je grad u kojemu dan ne počinje svitanjem jer
gotovo sve bitne aktivnosti kreću od 10 sati ujutro. Može se reći da nakratko
prestaje negdje oko svitanja, a najbolji dokaz tome glavna je šetnica ovog
predivnog grada čuvena La Rambla. Ogromni prostor sa hrpom raznih lokala,
restorana, pivnica, suvenirnica, prodavaonica. Jednostavnije rečeno svega na
jednome mjestu. Fascinantna je bila i količina i vrste ponuđenih cvjetnih
aranžmana, a na Rambli se moglo pronaći svega, od igle do lokomotive, a raspon
cijena bio je prilagođen svačijem džepu.

Dragi i cijenjeni kolege
koji su sa mnom krenuli u ovu pješačku avanturu koja se pretvorila u
višekilometarski maraton iskazali su izuzetnu volju, strpljenje i odvažnost,
jer nije bilo lako.Kome je danas lako reći će neki. Pretpostavljam da sva
četvorica danas imaju upalu ramena i ispričavam im se na tome, ali bez njih ne
bi niti bilo ove priče. Na kraju šetnje, po dolasku na Ramblu imali smo isti cilj
i bilo je sve puno lakše. Cilj je bio – pivo. Naravno žeđ
je nakon prijeđenih kilometara bila golema i naručili smo veliko pivo, a ono je
doista bilo VELIKO. Dobili smo litru zlatne tekućine za
cijenu od 9 eura.

Što se cijena taxi usluga
tiče reći ću da je u Barceloni to zadovoljstvo osjetno jeftinije u odnosu na
recimo Zagreb. Jer startnina je 2 eura, a poštuje se posebna traka za taxije i
autobuse pa se i utjecaj gužve na stizanje od točke A do točke B bitno
smanjuje. 

Predivna večer u Barceloni,
a srijeda je bila dan D. Primorjaši su u 9.15 krenuli na trening a mi smo se
sat kasnije zaputili prema najvećem stadionu u Europi i jednom od najvećih u
Europi Camp Nou. Ne želim da ispadne kako se hvalim, ali bio sam i na Maracani
u Riu, koji je službeno najveći, no ova me građevina oduševila. Muzej, fan
shop, megastore sve je samo popratni sadržaj, a kada uđete na stadion prizor
koji je pred Vama mora vas ostaviti bez daha čak i ako ne volite nogomet.
Lijepo piše Mas de un club…Više od jednog kluba, sportsko društvo Barcelona
istinski je pokret.

Dnevni sportski list naziva
Record izlazi na 48 stranica, a od toga 24 odvaja na Barcelonu, dvije na drugi
barcelonski klub Espanyol, a tek nakon toga je red na ostalim sportovima. Iako
je vaterpolo sport koji se, kada je Španjolska u pitanju, gotovo isključivo
igra u Barceloni i njezinoj okolici, niti retka u spomenutoj tiskovini nije
bilo posvećeno dvostrukom programu na bazenu. Naime podsjećanja radi, nakon
Barcelonete i Primorja u bazenu su se sučelili Barcelona i beogradski Partizan.

Kada bi imali neograničenu
svotu novaca čak i da ne navijate za Barcelonu imali bi ga na što potrošiti u
megastore fan shopu. Tamo ima gotovo sve što možete zamisliti sa znakom
Barcelone; od pribadača, značaka, čaša, krigli, do tjestenine, čipsa,
čokoladica, upaljača ili magneta za hladnjake. O dresovima, kapama, jaknama,
kostobranima, ne treba trošiti riječi. Samo prošle godine Barcelona je zaradila
od svoje „trgovine“ više od pet milijuna eura.

Po povratku u hotel sa
četiri zvjezdice sjajne impresije nije mogla pokvariti niti otužna hranidbena
ponuda, a kolege koji su nedavno bili u Egeru sa sjetom u glasu pričali su o
delicijama koje su konzumirali u Mađarskoj.

Igrači su bili sjajno
raspoloženi. Riječki Katalonac Xavi Garcija učio je Paškvalina, Frankovića i
Bralu pravilnome katalonskom izgovoru, a ovi su njega „tjerali“ da izgovara za
njega preteške riječi kao što su „četvrtak“, „svibanj“ ili „siječanj“. Kroz
smijeh i zafrkanciju približio se trenutak odlaska na utakmicu i tada se prvi i
jedini puta osjetila lagana nervoza jer iako je bilo dogovoreno da je pokret u
17:15 Zoran Roje požurio je autobus za nekoliko minuta. Riječkih navijača bilo
je sedamdesetak ali djelovali su sramežljivo i povučeno i tek na trenutke
pustili su glas. Vrijedi spomenuti da je njih dvadesetak pjesmom i skandiranjem
ispratilo i prvi trening u utorak predvečer, onaj jutarnji u srijedu, nakon
naporne noći bio je za njihov gušt ipak malo prerano.

Iako kažu da nakon poraza
okus nije i ne može biti sladak, Primorjaši su imali razloga za večer slavlja i
opuštanja uz vrhunsko vino Tinto i neke od katalonskih delicija, iako kao što
rekoše neki od sudionika – Imali smo sedam sljedova, ali nismo se baš najeli. To
je sve lijepo za vidjeti i ukusno za pojesti, ali zato vina nije nedostajalo.
Imali su pravo na slavlje, zaslužili su jer ovo je najveći uspjeh riječkog
klupskog sporta uopće, jer iako su Primorjaši bili i treći u Europi te sezone
nisu igrali talijanski klubovi pa je to bila krnja Euroliga, a uz to niti Crna
Gora nije postojala kao država. Ovo je predivno ostvarenje i treba mu se do
poda nakloniti. Primorjaši su osigurali još šest europskih susreta što znači i
tri na svome bazenu pa vrhunskih vaterpolskih poslastica ove nam zime neće
nedostajati.

Napuštajući Barcelonu,
Primorjaši su postajali svjesni što su postigli. Bilo je tu veselja i smijeha,
ali vrlo brzo vratili su se u stvarnost jer već u četvrtak u 19 sati na redu je
bilo rasplivavanje, a u petak u 14 krenuli su za Zagreb otkuda su letjeli za
Dubrovnik gdje ih u subotu u 16:25 očekuje dvoboj Jadranske lige s Jugom.

Do neke nove europske
avanture…

Hasta la vista!

Fotogtalerija: Lucio Vidotto