Nakon dječjeg romana “Demon školske knjižnice” iz 2015. godine, riječka spisateljica Morea Banićević prošle godine objavila je i njegov nastavak “Dvojnici iz tame”. Najrecentnija promocija je bila u Dječjem odjelu Stribor krajem prošlog mjeseca, a mi smo razgovarali s Moreom o njenom novom romanu, planovima za budućnost i o tome gdje pronalazi inspiraciju za svoje priče.
Ovo je tvoja druga knjiga, zapravo je nastavak. Kakve avanture doživljavaju likovi i što će čitatelji moći naučiti?
– Likovi iz prve knjige postaju dijelom nove priče koja je također vezana za mitologiju naših (i nešto širih) prostora. Dvojnici iz tame se neposredno nastavljaju na Demona školske knjižnice, pa tako i u novoj priči ima avanturističkih elemenata s primjesom horora. Čitatelji će, paralelno s družinom iz knjige, otkrivati mogućnosti kreativnog promišljanja i snagu istinskoga prijateljstva. U Dvojnicima dolazi do odmjeravanja sila između dječje snalažljivosti i mladenačke inteligencije s jedne strane, te djelovanja bića malicioznih namjera s druge.
Morea Banićević u Opatiji radi kao učiteljica engleskog jezika. Ona je veganka, zanimaju je prava životinja, ekologija i informatika
Gdje pronalaziš inspiraciju za priče? Što te je uopće potaknulo na pisanje knjiga za djecu? Jesi li oduvijek pisala?
– Prije objavljivanja Demona školske knjižnice, nisam imala namjeru pisati knjige za djecu. Do tada sam pisala uglavnom fantazmagorične priče u raznim proznim oblicima koje nikad nisam objavila. Pisanje priče koja je prerasla u roman za djecu počelo je kao eksperiment ili igra. Tijekom pisanja, sve je vodilo ka tome da se radi o nečemu za što vjerujem da bih ja sama htjela čitati da sam dijete. Cijelo razdoblje nastanka prve knjige bilo mi je inspirativno, često nisam planirala što ću iduće napisati sve dok ne bih sjela za računalo, a onda bi me priča sama odvela dalje.
Što je važno za dječji roman? Što po tebi treba sadržavati, koje su teme ili problemi kojima je poželjno da se bavi? Što bi trebalo izbjegavati?
– Teško mi je dati univerzalne smjernice za pisanje romana za djecu, jer je svaki žanr odraz raznih impresija s kojima smo odrasli, odnosno onoga što nosimo u sebi. I naravno, svaki autor slijedi vlastita uvjerenja o tome kako bi valjalo pisati. Ono što bih ja izdvojila jest činjenica da smatram kako djeci ne treba pretjerano objašnjavati, ne treba ih neprestano tješiti analogijama sa stvarnim problemima ili im “pisati recepte” za suočavanje sa svakodnevicom. Vjerujem da radnju treba pustiti da neometano teče svojim kreativnim tokovima, a djetetu-čitatelju ponuditi prostor na kojemu će ona ili on moći odigrati dio predočene priče služeći se vlastitom imaginacijom. Shodno ovom uvjerenju, u romanima opise uglavnom prepuštam čitateljima, a radnju gradim brzim dijalozima i neprestanim kretanjem likova.
I za kraj, planovi za budućnost? Novi nastavci ili nešto skroz drugo?
– Na jesen će izići i treći dio s likovima iz prva dva romana. Taj treći roman se zove Tragovima Crnog Petra, a izdavač je Hangar 7. Njime zasad zatvaram trilogiju. Što se daljnjih planova tiče, u pripremi je četvrti roman, nevezan za prva tri, ali trenutno čekam neke školske praznike da se mogu prihvatiti posla 🙂
Morea Banićević rođena je 1981. godine u Rijeci, gdje i sada živi. Diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Rijeci, te u Opatiji radi kao učiteljica engleskog jezika. Morea je veganka, zanimaju je prava životinja, ekologija i informatika. U slobodno vrijeme čita, piše, igra kompjuterske igrice i šeta svoje pse.
Podijeli na društvenim mrežama