Na takav zaključak navodi podatak kako je mlinova koji su koristili pokretačku snagu vjetra bilo duž Jadrana na sve strane, pa ni sjeverni Jadran nije u tomu ostao bijela pjega. Prema istraživanju Zlatka Karača i Alena Žunića sa zagrebačkog Arhitektonskog fakulteta, vjetrenjača je duž Jadrana bilo – gotovo tisuću. Samo otok Brač imao ih je oko 1800. godine stotinjak. Neke od jadranskih vjetrenjača postoje kao građevine i dan-danas, u promijenjenom obliku, ali s prepoznatljivim prvotnim upotrebnim ishodištem.
Taj dvojac bilježi postojanje vjetrenjača, odnosno kružnih kula koje su njihov zaštitni znak, u Medulinu, na otocima Silbi, Olibu i Ošljaku, na otoku Braču u Sutivanu, Postirama, Bolu i Dračevici, u Starom gradu na Hvaru, Malom Lošinju, Rogoznici, Kuli Norinskoj, Radošiću kod Lećevice i pored Lastova. Ima na tim lokacijama danas kula u ruševnom stanju, onih koje su obnovljene i prenamijenjene za stambene, ugostiteljske ili crkvene potrebe, također onih koje o vlastitom postojanju govore samo ostacima svojih kružnih zidova.
Za razliku od takvih vjetrenjača, čije se građevine ili ostaci građevina još uvijek mogu vidjeti uživo, za nekadašnje postojanje velikog broja istovrsnih objekata zna se samo zahvaljujući povijesnim zapisima, u sretnijim slučajevima čak fotografijama. Oni dokazuju kako su vjetrenjače postojale, pa nestale, na Korčuli, u Puntu i Malinskoj na otoku Krku, u Metkoviću, u Milni, Supetru, Postiri i Škripu na Braču, u gradu Hvaru, Rogoznici, na otočiću Bapcu u Pašmanskom kanalu itd.
Nažalost, nestala je i najveća među njima, dapače najveća u Hrvatskoj, ona u Malinskoj, čiji je promjer kule dosegnuo osam metara. Nalazila se na padini brežuljka, na lokaciji gdje će s vremenom biti izgrađen hotel Malin, očito mu ostavljajući naziv. Zdepasta valjkasta građevina je poslije Drugog svjetskog rata najprije preuređena u stan hotelskog domara i narušena probijanjem prozora, dodavanjem balkona i postavljanjem ravnog krova, da bi 1968. bila srušena zbog širenja hotela.
Vjetrenjače i turizam
Karač i Žunić uključili su na popis nestalih vjetrenjača i onu koja je djelovala u gradu Cresu. Na svu sreću, istina je drukčija. Ta vjetrenjača postoji i danas, a posljednjih godina radoznalo je promatram skoro svakoga ljeta. Gdjekad to činim s palube katamarana dok uplovljava u cresku luku, u stanci između misli na južnije otoke kamo hitam na godišnji odmor. A gdjekad to činim šetajući pored vjetrenjače creskom obalom, na predjelu znakovitog naziva Melin. Izvorni oblik nije joj sačuvan u cijelosti. Svojedobno je imala visinu objekta s prizemljem i dva kata, ali je zadnji kat u drugoj polovici 19. stoljeća srušio orkanski udar bure, s njime su u nepovrat otišla i jedra. Zgrada je zato do nas stigla snižena na prizemlje i kat. Ipak, zadržala je izvorni kružni oblik.
Vjetrenjača u Cresu – danas stambeni objekt / Foto Velid Đekić
Negdje potkraj 1960-ih pretvorili su je tadašnji vlasnici Vjekoslav i Zdenka Opatić u objekt za iznajmljivanje turistima, a danas je u vlasništvu Nine Koletić, koja je nastavlja iznajmljivati. U povijesnim zapisima spominje se postojanje samo jedne creske vjetrenjače, i to u zapisima Ivana Luke Garanjina iz 1796. o gospodarstvu Dalmacije, pa sve upućuje kako je to upravo ta. Slijedeći vremensku nit, zaključiti je kako je postojeća creska vjetrenjača vjerojatno od te godine i starija.
Možda je, recimo, vršnjakinja vjetrenjače koja postoji u gradu Hvaru od 1761. godine. Pa i današnje sudbine su im slične. Hvarska vjetrenjača je zaštićeni kulturni spomenik, obnovljena je, a aktualni vlasnik iznajmljuje je kao turistički apartman. Visina nije nikad došla u pitanje, na raspolaganju su prizemlje i kat (za turiste dvije etaže s dvjema poluetažama). U Medulinu, gdje su sačuvane dvije vjetrenjače iz 1872., jedine izgrađene u na istarskom poluotoku, stvari stoje ponešto drukčije. Jedna od njih nedavno je temeljito obnovljena i može se pohvaliti da je jedina jadranska vjetrenjača s rekonstruiranim mlinskim mehanizmom.
Sve su te vjetrenjače građene na vjetrovitim lokacijama, najčešće uza samu morsku obalu, gdjekad i na brežuljcima iznad mjesta. Kule su im obvezno valjkaste, s plitkim krovom, visine 6 do 8 metara, ovisno o tomu jesu li jednokatne ili dvokatne. U prizemlju se nalazio mlinski pogon, a gornje razine, s po jednim prozorom, služile su mlinaru kao stambeni prostor. Ispod krovišta hitala je van osovina na kojoj je završavalo okomito vjetreno kolo. Ono je u pravilu imalo osam izduženih trokutastih krila, s platnenim jedrima koja se mogu skupljati i širiti.
Dugovječnost jadranskih vjetrenjača
Dugovječnost jadranskih vjetrenjača ne bi nam trebala u ušima zvučati previše čudno. One su tu postojale čak prije pet stoljeća. Ostaci vjetrenjače na otočiću Ošljaku u Zadarskom kanalu (uvršteni u Registar kulturnih dobara – Listu preventivno zaštićenih dobara Ministarstva kulture i medija) potječu iz 16. stoljeća. Iz istog je stoljeća vjetrenjača na otočiću Babac u Pašmanskom kanalu. U Bolu na Braču vjetrenjača je izgrađena koncem 18. stoljeća, u Rogoznici 1809. godine.
Vjetrenjača na brijegu ponad Malog Lošinja građena je 1820.-1821. godine. Dobro je znati i to, u naše vrijeme stigla je s ozbiljnim oštećenjima iz Drugog svjetskog rata, zbog Britanaca koji su je gađali brodskim topovima misleći da imaju posla s njemačkim bunkerom. Nakon što se na tomu mjestu 1990. „ukazala Gospa“, koja pak da je poželjela da se u vjetrenjači uredi i njoj posveti kapelica, točku na i stavilo je pretvaranje vjetrenjače u kapelicu 2007. godine. U tom je poslu učinjen niz zahvata kojima je prvotno zdanje žestoko devastirano, što onima koji su to učinili nimalo ne služi na čast.
Najbliža je riječkoj vjetrenjači bila vjetrenjača u gradu Kastvu. Doduše, samo ako je doista postojala. Ona je jedna od onih o kojima je informacija došla do nas isključivo putem narodne predaje. A ta predaja govori o nekadašnjem postojanju malinice na vetar na kastavskom vrhu Žudika. Eto poziva da se krene tim tragom i pronađe ostatke tamošnje vjetrenjače, pod uvjetom da ih ima.
Podijeli na društvenim mrežama