Počeo sam izvlačiti naslove: Kad nedjelja prođe, Zastave, Uspavanka za Zoroa, Čuvaj se!… A onda se ta plima riječkih izdanja iz osamdesetih nametnula kao tema i izazov – postoje li evidentirane sve longplejke iz tog perioda, pokoja ranije objavljena kao i novija izdanja iz ovog stoljeća? Pokušat ću zaista nikoga izostaviti, bez obzira na osobni ukus ili žanr pojedinog izvođača, a najbolji je put kronologije, počevši od…
1979.
Vrijeme i zemlja je bio bend
koji je predvodio Nenad Bačić, pjevač i gitarist, ali u kojem su svoje mjesto
našli i klavijaturist Davor Tolja, bubnjar Joško Serdarević, basista Marinko
Radetić. Oformljeni u doba punk revolucije, Vrijeme i zemlja su njegovali
suprotan stil utemeljen na kantautorskoj pretpostavci s utjecajima šansone,
popa i nešto jazz elemenata. Optimistično nazvan Vrijeme i zemlja I, long plej je objavila RTV Ljubljana, no album
ne nailazi na osobite simpatije među kritičarima pa se bend uskoro razilazi, a
Tolja smišlja kako nove tehnološke proizvode iskoristiti za buduće projekte.
Album je reizdan na CD-u trideset godina poslije, kod Scardone.
1980.
Paraf je u lipnju realizirao
– konačno možemo reći – debi album A dan
je tako lijepo počeo… Materijal je objavljen s nešto kompromisa, pa je Narodna, u narodu poznata kao Policija,
doživjela tekstualne preinake prilagodivši je potrebama socijalističkog duha,
no i dalje je na ploči bujala ogromna količina provokacije i mladalačkog bunta.
Zanimljivost tog krucijalnog riječkog albuma je da NE sadrži pjesme Rijeka i Moj život je novi val, koje su objavljene na singlici nekoliko
mjeseci ranije. Album je objavila RTV Ljubljana.
1981.
Paraf izlazi s potpuno novom
postavom iz garaže, bez Valtera Kocijančića, ali ojačani pjevačicom Vim Colom,
klavijaturistom Raoulom Varljenom i gitaristom Mladenom Vičićem Ričijem. Album Izleti je potpuno drugačijeg zvuka od
debija, naslonjen na britanski novi val, čime stječu širu afirmaciju i
popularnost u Jugoslaviji. Kao koncertni favoriti s ploče su se izdvojile Javna
kupatila, Pobuna bubuljica, Fini dečko. Kao i prethodni, i ovaj je album objavila
RTV Ljubljana.
1983.
Kad
nedjelja prođe je naziv debi ploče grupe Xenia, koju su
oformili autor i gitarist, Robert Funčić i pjevačica Vesna Vrandečić. Njih su
dvoje već od ranije nastupali kao akustični duo, no kad im se pridružuje ritam
sekcija bivšeg Vrijeme i zemlja, okreću se zvukom prema novom valu na tragu u
uvodniku spomenutih Pretendersa. Fantastičnim pjesmama Moja prijateljica, Povezi me
(tj Vjetar u kosi), Iznenadi me
osvojili su eter, kako radijski tako i televizijski, pa su postali jedan od
najatraktivnijih koncertnih izvođača Jugoslavije. Album su snimali u Švedskoj,
s producentom Tinijem Vargom, a objavio ga je Jugoton.
Nenad Bačić se neko vrijeme
premišljao o budućem statusu svog sastava Vrijeme i zemlja, pa je krenuo u
snimanje drugog albuma. No, kako se pokazalo, to je bio preveliki zalogaj, pa
se taj projekt pretvorio u prvi samostalni album nazvan Takvu te neću. Nenad, odsad se naime tako predstavljao, međutim,
nije uspio nametnuti svoju kreaciju široj publici pa je ploču, koju je objavio
PGP RTB, danas gotovo nemoguće pronaći. Album je snimljen kod Andreja Baše, a
remiksiran u njujorškom studiju 37. Nema, nažalost, tonskih zapisa na you
tubeu.
1984.
Čuvaj
se!
je najpoznatija i najprodavanija ploča ikada u riječkoj pop/rock povijesti.
Marina Perazić osvajala je sve naslovnice časopisa svojim likom, ali i djelom,
a zlatna ploča koja potvrđuje vrtoglavu tiražu danas vjerojatno Davoru tavori
na nekom opskurnom mjestu. Ploča je proglašena albumom godine u Jugoslaviji, a
Denis&Denis proizvod je objavio Jugoton, preko noći ih pretvorivši u mega
zvijezde nakon debi singlice Program tvog
kompjutera.
Orwellovska godina pokazala
se presudnom u slučaju Xenije. Iako su objavili sjajan i hitoidan drugi album Tko je to učinio? (Jugoton), bespovratno
su se razišli! Funčić je razloge prestanka rada argumentirao, unatoč velikoj
medijskoj popularnosti, nezadovoljavajućim prodanim tiražom albuma i zasićenjem
pisanja ženskih pjesama. Ploču je producirao jedan od najboljih hrvatskih
gitarista, Vedran Božić. Vesna se u potpunosti prestala baviti muzikom, dok je
Robert i danas cijenjeni autor i producent. Ovaj i prethodni album reizdani su
na jednom CD-u 2010. godine u matičnoj kući koja se od početka devedesetih
naziva Croatia Records.
Posljednji album Parafa, Zastave, otisnut je kod drugog
slovenskog izdavača Helidon, samo mjesec dana nakon smrti 22-godišnjeg
gitariste Roberta Tičića Tice. Zastave
su nastale pod utjecajem istoimene knjige Miroslava Krleže, a temama su članovi
Parafa zadirali u blisku povijest, ali su itekako ocrtali i dvojbene konture
budućnosti. Neke od prijetnji koje su iznosili u tekstovima, nažalost, pokazale
su točnim, poput one u sjajnoj Kad se
oglasi ili pak U pobjede nove.
Ovaj se album drži njihovim najzrelijim radom, no zbog nekomunikativnosti i
loše distribucije ploča prolazi gotovo nezamijećeno. Vremenom, taj se materijal
u potpunosti revalorizirao postavši jednim od najvažnijih i najodvažnijih u
domaćoj produkciji. Sva tri albuma Parafa su digitalizirana početkom 2016.
godine, te su objavljena pod okriljem Dallas Records. Tijekom sljedećeg perioda
očekuje se i njihovo fizičko ukazanje.
1985.
JNA je radila uvijek i
prekovremeno, pa su samo rijetki uspijevali odolijevati upućivanim pozivima za
služenje narodu. Među privilegiranima se nije našao niti Davor Tolja, pa je bio
prinuđen, umjesto kompletnog albuma, sklepati nešto snimaka za mini album. Na
svojim kratkim dopustima iz vojske ipak uspio je smisliti briljantne pop pjesme
poput Voli me još ovu noć, Soba 23 i
naslovnu Ja sam lažljiva, pa je
Jugoton uskoro imao u rukama još jedan hit proizvod. Za kraj godine Marina je
dobila titulu najbolje pjevačice, a erotizirani spot Soba 23 proglašen je
najboljim videom. Zanimljivo, kazetno izdanje je, zbog kratkoće materijala,
bilo obogaćeno s dvjema demo snimkama: Gluhi
telefon i Mala noćna zadovoljstva.
2010. godine Croatia Records je reizdala oba albuma, a bonus je bila pjesma Oaza snova koju su te godine
Denis&Denis izvodili na MESAM-u.
Jedno od najopskurnijih
izdanja iz riječke pop povijesti ima naslov Jolly
Joker. Potpuno nepoznatog pjevača i autora Damira Pandura, koji se krio pod
gornjim pseudonimom, objavila je beogradska kuća PGP RTB, i napravila pravu
pomutnju na lokalnoj sceni budući da nitko nije znao o kome je u stvari riječ.
No, kako da bilo, Jolly Joker je snimio elektro pop album tipičan za
senzibilitet osamdesetih na tragu Denis&Denis, ili stranih Heaven 17, u
produkciji i u autorskoj suradnji s Andrejom Bašom. Iako je ploča profesionalno
napravljena, na onodobnom top tehnološkom proizvodu Commodore 64, te je
sadržavala nekoliko obećavajućih potencijalnih hitova (Jolly Joker, Gloria,
Bermudski trokut), nije zaživjela na terenu te je netragom nestala. Damir
Pandur se nekoliko godina kasnije odrekao glasa pa je pod novim pseudonimom Jol objavio instrumentalni album 1992
godine, a onda je još nekoliko godina kasnije objavio kazetni album. Više se ne
bavi aktivno glazbom, ali podučava osnove gitare.
Mali
princ su dobili priliku snimati svoj jedini album komotno u
studijima matične im izdavačke kuće PGP RTB. Po Beogradu su se lijepo usput i
zezali dva mjeseca, pa je materijal s obećavajućim pop zvukom i prikladnim
tinejdžerskim temama obećavao zgodan prolaz na televiziji i radiju. Sve je bilo
gotovo u svibnju ’85. Onda je valjalo pričekat termin za miksanje, a u
međuvremenu je došlo do promjene na čelu izdavačkog diva, pa je u fotelju
urednika zasjeo Oliver Mandić. Nije mu se sviđalo, tako sam izreferiran od strane
članova Malih, to što je čuo, pa je materijal skupljao prašinu par mjeseci na
stalaži u skladištu. Ipak, momci su nastavili zivkati telefonom, jer dolazilo
je ljeto a znamo kako je kod diskografa tijekom tog doba – pustoš, a ondje ih
je sekretarica pristojno informirala kako sad nema baš nikoga. Nakon 654 poziva
iz Rijeke, beogradski je izdavač uzeo stvari u svoje ruke i onako nedovršene
snimke otisnuo na vinil. U top ne-vrijeme za izvođača, u kolovozu, album se
našao u nekim prodavaonicama ploča. Mali princ su uskoro objavili još jedan
singl, a onda i razlaz. Duško Rapotec Ute je nastavio svoju autorsku i sviračku
karijeru, a i basist Željko Kirinčić Kirija se uskoro našao u potpuno novoj
postavi Denis&Denis, dok je bubnjar Tonči Grabušić najprije angažiran na
albumima Đorđa Balaševića, a potom se našao u raznim jazz formacijama, Bruno
Baričević je bio gitarist, Miljenko Gržalja svirao je saksofon te se povremeno
našao u pratnji Meri Trošelj, a Bruno Nacinovich je nastavio svoju pjevanje u
HNK Ivan pl. Zajc, dok je drugi klavijaturist Gordan Stanković danas cijenjeni
pravnik.
1986.
Još jedan lokalni raritet se
krije iza imena grupe Arkana. Naime, debi album objavila je RTV Ljubljana pod
inspirativnim naslovom Noću mi se
često… koji je zvukom naslonjen na funk pop soul zvuk tipičan za tu
deceniju. Ploča nije ipak naišla na šire zanimanje, iako ima dopadljivih
dijelova, no slabim angažmanom izdavača natjerala je uskoro članove na
povlačenje sa scene. Zanimljivost je da je najmlađi član Arkane bio
15-godišnjak, zadužen za klavijature. Vedran Križan je nastavio uspješnu
karijeru kroz Denis&Denis, En Face, Laufer, Fiumens, Manofon i jedan je od
najzaposlenijih na mnogim snimkama u sljedećih tridesetak godina. Pjevač, Ivica
Petričević, vremenom se afirmirao kao graditelj cigar box slajd gitara. Ostali
članovi Arkane su bili Argeo Jovanovich (ex Tadaima) na bubnjevima, basist
Damir Pavešić i gitarist Duško Gembić. Album je sniman tijekom 15ak dana u
studiju Boruta Činča, klavijaturiste iz Buldožera.
1987.
Skupne kompilacije nisu
rijetkost u diskografiji. Dapače, one su glasnici novog vremena i zvuka. Rijeka – Paris – Texas je generacijski
presjek lokalne scene, objavljen u Založbi Helidon, Ljubljana, ali pod etiketom
Dallas, u travnju te godine. Promocija, suha, tj samo uz druženje i muvanje, se
održala u Opatiji, u bircu poznatom kao Mario. Na ovoj legendarnoj ploči svoje
su mjesto našle pjesme poput Noćas se Beograd pali, Ima li nešto, U rupi od
smole, Ogledala su oko mene, Bombe i bomboni, Ritam promjena, Hramovi. Album
nije nikada reizdan, no gotovo su sve navedene stvari mogle čuti na još jednom
odličnom trostrukom kompilacijskom CD boxu, Antologija riječkog novog vala,
Dallas Records iz 2008. godine.
A to što mezimice riječke
rock scene, Opatijke Cacadou Look, nisu ugurane na gornju kompilaciju, bilo je
iznenađenje svima izvan tog muzičarskog kruga. Jer, naime, bila je javna tajna
da su one upravo dovršile svoj debi album u produkciji Huseina Hasanefendića, i
da će Tko mari za čari, za koji
mjesec se pojaviti u prodaji putem Jugotona. Cacadou Look su prva ženska grupa
koja je realizirala album u Jugoslaviji! Pitak i šarmantan power pop zvuk
osigurao im je medije, a na koncertima nisu samo sjajno izgledale već su tako i
svirale, unatoč mnogim nevjernim tomama. Na albumu su surađivali, inkognito,
mnogi lokalni glazbenici, a jednu od pjesama, Ne dozvoli, napisao im je Vlada Divljan iz Idola.
Još u rujnu 1986. Marina je
napustila Denis&Denis da bi se posvetila samostalnoj karijeri. I zaista,
samo godinu kasnije u rukama je držala vlastiti album Marina, objavljen za matičnu joj kuću bivšeg sastava, Jugoton. Za
svejugoslavenski hit Kolačići dobila
je pomoć od Zorana Lesendrića Kikija iz beogradske grupe Piloti, a ostali
suradnici autori bili su još Robert Funčić, Srđan Jul, Alka Vuica, Marina
Tucaković i Zoran Aničić. Produkciju ovog, zlatom obilježenog albuma, potpisao
je Mato Došen. Nakon tog blic poteza, sa suprugom Ivanom Feceom Firčijem,
bubnjarem iz EKV, odlazi u New York. Puno puno godina kasnije oglasila
posljednjim albumom Ista kao more (1998). Sudjelovala je u reunion turneji
Denis&Denis 2013.
Pankerski zvuk Rijeke
donekle su remetili momci iz hevi metal družine Dr Steel čiju su debitantsku
ploču objavili PGP RTB. Kako na Kvarneru nikada nije zaživjela legenda o
Divljim jagodama, tako se i na Dr Steel pomalo sumnjičavo gledalo. I slušalo.
No, to nije smetalo publici u Bosni i Srbiji da ih obožava i pohodi njihove
koncerte, te im osnivaju fan klubove. Naslonjeni na imidž i prženje Judas
Priesta, Čekam na noć je album
mačoida, autentični hevi metal proizvod s kojeg trešte bijesna gitarska sola i
vriskovi dostojni Belzebubovih poklonika. Šteta je da njihova karijera nije
doživjela diskografski nastavak, već se materijal sniman početkom 90-ih u formi
CD-a objavljuje s debelim zakašnjenjem od desetak godina pod nazivom Učini nešto/Heaven&Hell. Članovi su
sastavi bili Boris Sarajlić Sara na vokalu, Željko Pajić na bubnjevima, Davor
Vučetić na bas gitari, Dalmo Tomin i Miro Klarić na gitarama.
Putokazi su objavili
eponimnu debi ploču koju danas ne vole isticati kao sastavnim dijelom svoje
diskografije. Nije ni čudo jer je album prepun pjesama koje potiču omladinu na
radne akcije, udarničkih stihova i samoupravno socijalističkih krilatica. Ploču
je otisnuo Jugoton u travnju, a snimljena je u studiju AB, što su inicijali
Andreja Baše. Album nije obećavao blistavu budućnost, ali Putokazi su se
kasnijim proizvodima isprofilirali u vrsne interpretatore zanimljivih elektro i
etno kombinacija. Nema zapisa iz tog doba.
Dakle, ovako – Nenad Bačić
se preselio u Ameriku nakon uspješnog prvog albuma. Ondje je prilagodio prezime
u neskromno Bach, pa je za malog diskografa Public Records, snimio i objavio
ambiciozno nazvan album Greatest hits,
koji suprotno nazivu, nije sadržavao smeš uspješnice. Radilo se o autorskim
pjesmama pjevanim na engleskom, a iz misterioznih razloga, album je Greatest hits licencno objavio PGP RTB,
sa sličnim uspjehom kao i prethodni. Ali je to napravljeno sljedeće godine
1988., pa shvaćate da se tu kronologija malko stavlja u dvojben položaj.
Podijeli na društvenim mrežama