Bio je na Kantridi i trener Splitovaca Tonći Bašić pa je
Elvis Scoria pošteno ispremiješao karte. Rijeka je pobijedila 5:1 a nakon
susreta predsjedniku Damiru Miškoviću na pitanje „Kako si?“ odgovorio sam
“Nakon ovoga dobro, pa ovo je sedam života bolje u odnosu na prošlu
sezonu!“
„Zar toliko?“ – pitao je Mišković. „Baš toliko“ – odgovorio sam i dodao…“Biti će
puno razloga za dolazak na Kantridu ove sezone“. Nasmijao se il presidente.
Bilo mu je drago. Sjao je od sreće i sportski direktor Srećko Juričič jer su
strijelci svih pogodaka bili novaci. Sjajan je bio učinak Leona Benka koji je
za 30 minuta na terenu postigao dva pogotka pa je problem koji su iskonstruirali
njegovi dosadašnji poslodavci iz Saudijske Arabije prilično velik. Jer kad bi
se sada zaigralo protiv Splita Benko ne bi imao pravo nastupa. No Varaždinac je
uvjeren da će se sve riješiti na obostrano zadovoljstvo.
Gledajući subotnju utakmicu u ugodnom društvu pade mi
napamet prijatelj i zaljubljenik u nogomet Neno Belan i njegov megahit Rijeka
snova. Ovo jest Rijeka snova i svim njezinim navijačima i onima koji će to tek
postati dozvoljeno je sanjati najljepši san. Dobro je neki dan napisao kolega
Ivan Volarić prema euforiji kojom se čeka borba za bodove…“Čini se da je prošla
sezona očaja i tuge bila prije desetak godina.“
Elvis Scoria voli nogomet; on ga doručkuje ruča i večera.
Pamtim još njegove bilježnice prepune podataka o svakom pojedinom igraču. Ovo
je idealna kombinacija. Rijeka je projekt u koji se vjeruje a Scoria voli kada
se vjeruje njemu što u prijevodu znači kada uprava ispoštuje sve trenerove
želje. Slaže se Rijeka po Scorijinu guštu u kojoj će sve štimati kao sat. Dobro
možda ne kao onaj Barcelonin “tika taka” ali, iako protivnik osim
imenom nije bio dorastao Rijeci, ova je igra imala glavu i rep. Imala je svoj
smisao. Kombiniralo se, zabijalo, trčalo…. Grazie a Ugo Maranza. Da, u loži 7
čuli su se razni jezici. Rijeka opet ima međunarodni štih i neka ima.
Svi u klubu složili su jedan jako lijep mozaik. I tko će
sada dočekati petak!
Drugi projekt u koji se uzdaju riječki poklonici sporta onaj
vaterpolski bio je prilično uzdrman nakon nedjeljne informacije da je Fondacija
Social Sports Gabrielea Volpija izašla iz vaterpola, odnosno da su svi članovi
obitelji Volpi (otac Gabriele te sinovi Matteo i Simone) podnijeli ostavke na
svoje funkcije u do jučer najjačem vaterpolskom klubu na svijetu Pro Reccu.
Logičnim se nametalo pitanje sportskom direktoru Primorja EB Zoranu Roji što će
biti s vama? Roje je u svome stilu odgovorio da nema brige za narednu sezonu a
za dalje tko zna. Pretpostavka je da će se o tome razmišljati prije početka te
druge sezone.
Od četvrtka do nedjelje na bazenima Kantrida održavalo se
državno prvenstvo u plivanju u seniorskoj ali i mlađim uzrasnim kategorijama.
Ono što raduje jest činjenica da su plivačice Primorja postale ekipne seniorske
prvakinje.
No da se vratim na početak ove priče. Svi mi znamo da je
nogomet najvažnija sporedna stvar na svijetu. Svi znamo koliko se toga vrti oko
nogometa i zato je posve normalno da svi u gradu pričaju o nogometu. Ova je
Rijeka iako mrzim frazetine napisati ću spoj mladosti i iskustva. Kapetan Dario
Knežević, onaj za kojega sam na ovome mjestu već napisao da mi je neopisivo
drag njegov povratak, povesti će bijele na put u kojemu su sami sebi postavili
visok cilj. Borba za naslov biti će teško ostvariva jer je Dinamo još sada
svijet za sebe ali drugo je mjesto i po struci i po igračima dohvatljivo što
ako se ostvari jamči jako puno radosti i veselja.
I na nove riječke dresove koji su prvi puta zajedno sa
pojačanjima predstavljeni na Korzu ušiveno je ono naše riječko Krepat ma ne
molat. Predsjednik je i to pojasnio i preveo svima koji nisu znali što te
četiri riječi znače. Zahtjevi medija su takvi da Rijeka u prva tri kola igra u
petak pa će tako za dva petka prvi gost Kantride biti Zadar.
Odbojka na pijesku, ulična košarka sportovi su koji su
primjereni ljetu ali ne i ovakvim paklenim vrućinama. No sve je to prijelazna
faza u iščekivanju da lopta krene sa centra.
Sada za kraj ove kolumne stidljivo ću spomenuti ono o čemu
se priča već duže. Bilo bi lijepo kada bi Social Sports ušao i u još nekoliko
riječkih klubova, pomogao im da prežive ovo užasno teško vrijeme a oni bi
vratili uloženo pobjedama i gotovo sigurno trofejima. Nije zabranjeno sanjati i
zato sanjajmo otvorenih očiju sportsku RIJEKU SNOVA! Krepat ma ne molat! Vidimo
se na tribinama.
Podijeli na društvenim mrežama