Za
turiste, ali i naše sugrađane koji jedan dan u svom gradu žele provesti kao
turisti, donosimo pregled nekih od mjesta koje vrijedi posjetiti i pogledati.
ZA TURISTE
Gradske
plaže
Kada se ukrcate u gradski autobus, na plaži
možete biti u roku od 15-ak minuta. Linija broj 1 vozi na Pećine gdje imate
nekoliko plaža koje možete izabrati, dok linijom 2 možete doći do plaže Ploče
na Kantridi ili se pak možete voziti malo dalje pa se okupati na plažama
Bivija. U svakom slučaju, polazeći od centra, osvježenje od vrućine je nadohvat
ruke.
Bazeni
Kantrida (kupanje+wellness+besplatan internet)
Iako će većina u ljetnim mjesecima izabrati
plažu, bazeni Kantrida osim vodenih radosti nude i opuštanje u Wellness – spa
relax zoni, ali i fitness za one koji žele ostati u formi. Budući da se nalazi
iznad plaže Ploče, tko želi, ugođaj može kombinirati s morem. Bazeni Kantrida
imaju besplatni wi-fi, pa dok ispijate kavicu uz bazen, možete i prosurfati i
vidjeti što je novoga u zemlji i svijetu.
Platak i Park prirode Učka
Za one željne aktivnog odmora, planinskog
zraka i šetnje šumom, park prirode Učka i Platak odličan su odabir. Do njih možete
lako doći automobilom i uživati u prirodi i čistom zraku. Platak preporučamo
pogotovo zimi budući da se s njegovog vrha vidi more. Zamislite si samo prizor,
sjedite na vrhu sa skijama na nogama i gledate more!
Šetnja
Molo longom
Riječki lukobran među građanima poznat kao
Molo longo, približne duljine od 2 kilometra za javnost je otvoren 2009. godine.
Lukobran je kao dio lučkog područja i carinske zone na kojem su se obavljale
lučke djelatnosti, riječanima bio nedostupan gotovo 50 godina. Nakon otvorenja
vrlo je brzo postao popularan među građanima, pogotovo u ljetnim mjesecima kada
na njegovom kraju „traže malo zraka“.
Znamenitosti
i kulturna baština
Crkva Sv.
Vida
Smještena u Starom gradu, na trgu Grivica, Crkva Sv. Vida, zaštitnika
grada, jedna je od najprepoznatljivijih simbola Rijeke. Za izgradnju crkve u baroknom stilu zaslužni
su isusovci, a izgradnja je trajala od 1638. do 1744. Rijeka dan svog
zaštitnika obilježava 15. lipnja što je ujedno i Dan grada Rijeke, pa ako se
tada zateknete u gradu, uz vjerska obilježavanja dočekati će vas i pregršt
kulturnih, sportskih i zabavnih manifestacija.
Guvernerova
palača
Iako se ne vidi sa svih mjesta na Korzu, Guvernerova palača, smještena na
brdašcu iznad od kud nadgleda svoje sugrađane i šetače. Zanimljiva je priča
kako je glavni inicijator njezine gradnje, četvrti riječki guverner grof Lajos Batthyany, nezadovoljan starom
rezidencijom krenuo u izgradnju nove, ali iz nje nikada nije upravljao gradom.
Nakon završetka gradnje 1895. njegov je mandat istekao i on je rezidenciju
morao prepustiti svom nasljedniku grofu Laszlu Szaparyju. Kada je ovaj prigovorio
kako je palača prevelika, Batthyany mu je odgovorio: „Nije palača prevelika,
već si ti premalen da je ispuniš.“ Danas se u palači nalazi Pomorski i povijesni
muzej grada Rijeke, ali i matični ured gdje su se vjenčali mnogi riječki
parovi.
Gradska
ura
Nezaobilazni motiv za fotkanje, nekada poznat kao Vrata od mora, danas
Gradski toranj, zauzima centralno mjesto na Korzu i najprepoznatljiviji je
simbol Rijeke. Nekada je predstavljao jedini ulaz u grad s obzirom da je
srednjovjekovna Rijeka do kraja 18. stoljeća bila opasana bedemima i vodenim
opkopom. Život se odvijao unutar zidina Starog grada, a ispred na morskom žalu
su se nalazila brodogradilišta, kovačnice i klesarije. Tornjem dominira sat,
čiji se mehanizam kroz godine mijenjao, ali se svojim riječanima uvijek trudio
pokazivati točno vrijeme. Ispod njega se nalazi dvoglavi orao simbol grada koji
ćete susresti na mnogim simbolima i suvenirima Rijeke, a smjestio se i na
službenu riječku zastavu koja se i vijori s vrha tornja.
Obilazak
starog grada
Kada prođete kroz prolaz ispod Gradske ure ulazite u Stari grad koji je mješavina
povijesti i modernog života i arhitekture u Rijeci. Šetnjom kroz njega vidjet
ćete već spomenutu crkvu Sv. Vida, ali i stara Rimska vrata, crkvu Marijina
Uznesenja i pred njom Kosi toranj, koji se zbilja nakrivio, pretpostavlja se
zbog poroznosti tla zbog podzemnih voda koje onuda prolaze. Koblerovim trgom
dominira fontana koja je podignuta 1974. godine povodom 150. obljetnice
Tvornice papira. Unatoč nekim novim arhitektonskim rješenjima, Stari grad još
uvijek odiše prošlošću pa svakako svakome preporučam da zaviri unutra.
Čajni trg
Čajni trg otvoren je 18. svibnja na Trgu Matije Vlačića Flaciusa, u sklopu projekta Zeleni val te u suradnji službi Grada Rijeke. U sklopu projekta Europske prijestolnice kulture Grad Rijeka pokrenuo je projekt Zelenog vala koji je započeo uređenjem Čajnog trga i predstavlja demonstraciju biljaka koje su osnova za ljekovite čajeve. Čajni trg ozelenjava javnu površinu, afirmira zaboravljeno znanje o ljekovitim biljkama te potiče ekološku svijest građana.
Obnovljeni vojni tunel kod katedrale sv. Vida
Za javnost je otvoren obnovljeni vojni tunel koji započinje u blizini katedrale sv. Vida i vodi do ulice Dolac. Riječ je o tunelu kojeg je gradila talijanska vojska u razdoblju od 1939. do 1942. Tunel je dugačak 330 metara, širok prosječno 4 i visok 2,5 metra. Nova riječka atrakcija biti će otvorena za javnost svakodnevno od 9 do 21 sat.
Trsatska
gradina i Marijansko svetište
Trsatom dominira Trsatska gradina za čiji je današnji izgled zaslužan
Laval Nugent, vojnik u službi Habsburgovaca. Iako je gradina prvotno bila vojni
objekt, Nugent ju je kupio u ruševnom stanju i odlučio ju je pretvoriti u svoj
budući mauzolej. Danas je ona vrlo posjećeno mjesto mnogih Riječana i njihovih
gostiju budući da se sa kule pruža prekrasan pogleda na grad. U neposrednoj blizini se nalazi Trsatsko svetište, odnosno crkva Gospe
Trsatske i franjevački samostan. Ovo mjesto vrlo je posjećeno za blagdan Vele
gospe, 15. kolovoza kada u svetište dolaze vjernici iz cijele Hrvatske.
Za
povratak u centar grada možete se spustiti stubama za što će vam trebati oko
15-ak minuta, ali nemojte ih ni pokušati prebrojati jer legenda kaže da je to
nemoguće. Naime, žitelji Rijeke jednom su prilikom sklopili pakt sa samim Vragom
moleći ga da im izgradi stepenice. Vrag je pristao, ali pod uvjetom da mu
građani predaju prvoga koji prođe stepenicama. Građani su pristali, a Vrag je u
tili čas izgradio stepenice. Kada je bilo vrijeme za izvršavanje pogodbe,
građani su odlučili nadmudriti Vraga i na stepenice su prvu poslali kozu. Vrag
se naljutio i izmiješao stepenice kako bi ih bilo nemoguće izbrojati.
Torpedo i
lansirna rampa
Mnogi možda i ne znaju, ali torpedo je
riječki proizvod! Jedan od izumitelja je i riječanin Ivan Vukić (u dokumentima upisan
i kao Giovanni Biagio Luppis, a poznatiji kao Ivan Luppis ili Ivan Lupis) koji
je napravio nekoliko modela. Zbog nedostatka tehničkog znanja i sredstava za
realizaciju, preko tadašnjeg gradonačelnika Giovannija Ciotte povezao se s
ravnateljem Riječke tehničke tvornice, Robertom Whiteheadom. Uz niz pokušaja i
usavršavanje na kraju su stvorili torpedo koji se kasnije koristio u pomorskim
bitkama diljem svijeta. Whitehead osniva
podružnice u inozemstvu, zatim daje licencu za proizvodnju tvornicama po svijetu
što ga je prometnulo u najbogatijeg Riječanina svog doba. Lansirna rampa nalazi
se u području lučke uprave na kraju Baračeve ulice i otvorena je za sve koji je žele
razgledati.
Peek&Poke
muzej
Trenutna adresa mu je u jednom od objekata
kompleksa Rikard Benčić, a radi se o mogli bismo reći najneobičnijem muzeju u Hrvatskoj.
Peek&Poke je muzej starih računala i informatičke tehnologije. U stalnom
službenom postavu je preko 1000 eksponata svjetske računalne povijesti, a
peek&pookeovci se hvale kako je to najveći postav takve vrste u ovom dijelu
Europe. Gotovo sva izložena računala su u funkciji, pa posjetitelji osim
razgledavanja mogu vidjeti kako je to nekada funkcioniralo. U sklopu muzeja je
i knjižnica u kojoj je moguće prelistati tehničku i informatičku literaturu. Muzej
također ima mogućnost iznajmljivanja bicikala pa svatko tko ima volje
pedalirati može i na ovaj zanimljiv način istražiti Rijeku.
Miran
suživot nacionalnih i vjerskih manjina
Rijeka živi vrlo multikulturalno i multietnički
što primjećuju mnogi koji se nađu u Rijeci. Tome u prilog ide što Rijeka uz
katoličke crkve ima i dvije pravoslavne crkve (hram Sv. Velikomučenika Georgija
na Sušaku i crkva Sv. Nikole u centru grada), sinagogu koja je ujedno i
sjedište riječke Židovske općine, a jedna je od ukupno 3 sinagoge u Hrvatskoj
koja je preživjela razdoblje Drugog svjetskog rata. Rijeka od nedavno ima i
džamiju, odnosno islamski centar, rađen prema idejnom rješenju kipara Dušana
Džamonje. Raznolikost vjerskih hramova čini Rijeku gradom koji prihvaća
različitosti i u koji su svi dobro došli.
QR kodovi
Riječke znamenitosti pričaju svoje priče i
preko moderne tehnologije. Svi koji se koriste smartphoneovima ili tabletima
mogu očitati kodove kojih je na sve više lokacija i tako dobiti informacije
na engleskom, talijanskom, njemačkom i hrvatskom jeziku. Na ovaj je način kulturna
baština dostupna na jednostavan i direktan način. Dobar temelj za korištenje QR
kodova u Rijeci je svakako i besplatan bežični Internet koji Rijeka pruža u
centru grada i na području Trsata te je na taj način olakšano korištenje
modernih uređaja i informiranje.
Riječki
suveniri
Većina se s putovanja želi vratiti sa
suvenirom. Riječki turistički informativni centar na Korzu nudi šalice, majice,
kišobrane, podmetače oslikane motivima riječkog slikara Voje Radoičića koji je
svojim slikarijama uveselio još neke prostore u centru grada. Pomalo netipične, ali originalne suvenire
možete naći u dućanu Happy Hobby. Oni nude torbe, majice, jastuke, naušnice,
broševe s recimo to tako netipičnim ali svakodnevnim motivima Rijeke,
dizalicama koje su se nalazile na lukobranu, autobusima Autotroleja, a možda
najpopularniji su oni s motivima tipične riječke poštapalice “Šta da?!”
S ovakvim originalnim suvenirima sigurno nećete pogriješiti!
ZA RIJEČANE
Carpathia
i Titanic
Pitate se na koji je način Rijeka povezana
s Titanicom? U povijesnom i pomorskom muzeju Hrvatskog primorja nalazi se
prsluk za spašavanje s Titanica. Jedan je od 5 sačuvanih u svijetu i jedini u
cijeloj Europi. A sigurno se pitate i kako je tu završio? Priča ide ovako. Na
brodu Carpathia koji se jedini odazvao pozivu upomoć koji je došao sa Titanica
davne 1912. godine, radili su mnogi Riječani, a među njima se nalazio i Josip
Car koji je sudjelovao u akciji spašavanja preživjelih. Stjecajem okolnosti te
mu se noći u rukama našao prsluk za spašavanje nepoznatog putnika kojeg je on
odlučio donijeti sa sobom u Rijeku kao podsjetnik na tu strašnu tragediju. Dugo
je godina bio u njegovom privatnim vlasništvu, a 1938. ga je odlučio pokloniti Pomorskom
i povijesnom muzeju.
Muzej je 2012. na stogodišnjicu potonuća
Titanica postavio izložbu Carpathiji koja je inače prometovala na liniji Rijeka
– New York u spomen na sam brod, ali i ljude koji su sudjelovali u spašavanju.
Izložba spada u stalni postav Muzeja pa stoga preporuka svakome da ju posjeti.
Karolina
riječka
Pravim imenom Karolina Belinić, ostaje
zapisana u riječkoj povijesti kao jedina poznata riječka heroina. Godina je
1813., a britanska flota u potrazi na francuskim trupama napada grad i glavnu
gradsku luku koja se tada nalazila na današnjoj Fiumari. U sveopćem metežu u
kojem svi, uključujući i tadašnje predstavnike gradske vlasti bježe iz grada,
Karolina ide ususret britanskoj floti, tražeći sastanak sa zapovjednikom. Nakon
njihovog razgovora, Britanci obustavljaju paljbu i povlače se. Iako bi prva
pomisao mogla biti da je Karolina spasila Rijeku kakvom nemoralnom ponudom,
istina je drugačija. Naime, Karolina je dolazila iz bogate i poznate trgovačke
obitelji, a njezin je otac bio riječki pomorski kapetan, a što je još važnije
bio je imenovan britanskim vicekonzulom za područje Ugarskog primorja, pa se
pretpostavlja da je to odigralo glavnu ulogu u njenom uvjeravanju britanskog
zapovjednika da napusti grad. Kako bilo da bilo, Rijeka je počast svojoj
Karolini odala tako što je jedan lučki gat nazvala po njoj. Prikladnom mjesto,
zar ne? Priču o Karolini riječkoj možete pročitati sa info panoa smještenog pokraj
pošte na Korzu.
Adamićevi
svjedoci
Simeon Adamić bio je bogati riječki trgovac koji se
obogatio prije svega trgujući duhanom. Zbog svoje uspješnost ubrzo se po gradu
počelo šaputati kako njegovo bogatstvo nije došlo samo od trgovine već kako je
Simeon pronašao zakopano blago. Kasnije je utvrđeno kako se vjerojatno radilo o
arheološkim nalazima u crkvi Sv. Martina u Martinščići, a ne o blagu kako su
mislili njegovi sugrađani. Međutim, sukladno pričama puka, Simeon je završio u
zatvoru pod optužbom da nije platio porez na svoje navodno otkriveno blago. U
tili čas se pronašlo četrnaest svjedoka čiji su iskazi optuživali Simeona.
Nakon saznanja o tome, njegov sin Andrija Ljudevit Adamić, uspio je cara Josipa
II uvjeriti u nevinost svoga oca, a kako bi se osvetio lažnim svjedocima,
naručio je da se naprave kameni stupići na kojima su bile uklesane glave
svjedoka i postavljene ispred kuće Adamić na današnjoj Fiumari, a u to vrijeme
najprometnijem dijelu grada. Tako je njihovoj sramoti mogao posvjedočiti svaki
Riječanin. Danas se Adamićevi svjedoci, izuzev jednog koji je izgubljen, nalaze
ispred Muzeja grada Rijeke, u dvorištu Guvernerove palače.
HNK Ivana
pl. Zajca
Od svojeg otvorenja 1885. godine pa do
danas riječko HNK ostalo je jedno od najznačajnijih središta kulturnog i
društvenog života grada. Ovaj riječki kazališni hram izgradio je bečki
arhitektonski dvojac Fellner i Hellmer, a valja spomenuti i da su strop
oslikala tri tada mlada umjetnika, od kojih je najpoznatiji kasnije svjetski
proslavljeni slikar Gustav Klimt te
njegov brat Ernst i Franz Matsch. Zgrada kazališta je prva javna zgrada u gradu
koja je bila osvijetljena električnom rasvjetom, iako nije sve po tom pitanju
išlo glatko. Naime, na dan otvorenja generator je zatajio pa je svečano
otvorenje pomaknuto na dan kasnije. Iako je rasvjeta dobro funkcionirala, pred
kraj je intenzitet svjetla oslabio pa su gledatelji prvu predstavu završili
gotovo u potpunom mraku. Čast premjernog otvorenja zgrade imale su dvije opere,
Verdijeva Aida i Ponchiellijeva Gioconda. Prva predstava na hrvatskom jeziku
bila je Gundulićeva Dubravka koja je izvedena 1946.
Morčić
Mnoge riječke gospođe vole se ukrašavati
morčićima. Ovaj mogli bismo reći tradicionalni riječki nakit nalazi se na
lančićima, prstenju, narukvicama, broševima, a jednom godišnje, za vrijeme
Riječkog karnevala i „oživi“ i pretvara se u predvodnika karnevalske povorke u
središtu grada. Ali sigurno se pitate kako je taj lik tamnog lica s turbanom na
glavi uopće dospio u Rijeku? Postoje dvije legende, vrlo slične, ali s
različitim protagonistima. Prva govori o osmanlijskim haračenjima na širem
području oko Rijeke kada su Turci prijetili s Grobničkog polja. Kao odgovor s nebesa
građanima Rijeke koji su molili za spas, na neprijatelja je počelo padati
kamenje, a nakon toga su na polju ostali samo razasutu turbani. Kao spomen na
taj nemili događaj, Riječanke su počele nositi naušnice s orijentalnom glavom
koju je prekrivao turban. U drugoj priči su umjesto Turaka, Tatari koje je
kamena tuča s neba toliko zakopala u zemlju da su ostali viriti samo njihove
glave s turbanima. I jedna i druga priča zapravo objedinjuju riječki strah od
nepoželjnih stranaca orijentalnog podrijetla koji je tada očito vladao u gradu.
Suvenir s likom Morčića dobavljiv je u većini zlatarskih radnji i galerijskih
prostora.
Zgrada
Gradske tržnice i Turska kuća
Kao i u svakom gradu, pa tako i u Rijeci,
gradska tržnica predstavlja žilu kucavicu grada. Svatko tko je zainteresiran
malo pobliže upoznati stanovnike i svakodnevnu kulturu življenja uputit će se
na tržnicu. U prostoru današnje glavne riječke tržnice Riječani kupuju od kraja
19. stoljeća, a do nasipavanja obale, na tom je području bilo more. Krajem 19.
stoljeća donesena je odluka da se počne graditi zatvorena tržnica (današnji
paviljoni). Arhitekt Izidor Vauching u izgradnji se koristio tada
najsuvremenijim rješenjima upotrebljavajući čeličnu rešetkastu konstrukciju i
staklo. Sljedeći put kada budete išli na ribarnicu, zastanite i pogledajte
zgradu i vidjet ćete kako vas sa zidova gledaju rakovi, hobotnice, ribice i
školjke i pozivaju da uđete unutra i uživate u blagodatima riblje ponude grada
na moru.
Kada ste već na tržnici podignite pogled i
potražite neobičnu kuću na crveno crne pruge. Radi se naime o zgradi popularno
nazvanoj Turska kuća. Kuća se na ovoj poziciji nalazila od 1879. i kroz godine
je doživjela neke preinake, ali nikada u toj količini kao kad se vlasnica kuće
udovica Antonia Bartolich Galletich udaje za Armenca Nikolaia Nikolakia
Nikolaidesa koji je u Rijeci obnašao dužnost grčko – turskog konzula. On je
kuću preuredio u orijentalnom stilu te je čak imala i predviđen prostor za
islamsku molitvu. 2006. godine kuća je obnovljena, ali je naravno ostala u tom
svom prepoznatljivom orijentalnom stilu.
Prirodoslovni
muzej
Prirodoslovni muzej Rijeka nalazi se u vili
obitelji grofa Negronija uz park Nikole Hosta. Ovaj muzej je idealno mjesto
koje možete posjetiti sa svojim mališanima kako bi se oni mogli upoznati sa načinima prikupljanja i čuvanja
prirodoslovnih predmeta s područja Primorsko – goranske županije. Samo neke od
izloženih zbirki su zbirka minerala, spužvi i algi. Muzej provodi i edukativne
programe s ciljem razvijanja važnosti zaštite kulturne i prirodne baštine.
Organiziraju kreativne likovne radionice za djecu predškolske i školske dobi, a
ako želite svom djetetu priuštiti nezaboravnu i neuobičajenu proslavu
rođendana, Muzej nudi i tu mogućnost. Stoga ako želite neko novo iskustvo za
sebe i svoje dijete, posjetite ovaj Muzej i sigurno nećete požaliti.
Groblje Kozala
Koje je mjesto bolje od groblja ako želite prošetati kroz
povijest nekoga grada? Groblje Kozala nije najveće, a ni najstarije riječko
groblje, ali unatoč tome od velikog je povijesnog značaja za grad. Priča o
njemu započinje 1771. kada je kupljeno prvo zemljište za potrebe groblja od
strane Francesca Saverija Zuzulicha. Nakon toga se groblje počelo širiti, ali
je službeno otvoreno 1838. Tu su pokopane brojne generacije Riječana, a na
Kozali su pronašli svoje posljednje prebivalište i mnoge važne i slavne osobe
iz riječke povijesti pa tako možete posjetiti posljednja počivališta
poduzetnika Andrije Ljudevita Adamića, političara Erazma Barčića,
gradonačelnika Giovannia Ciote, slikara Romola Venuccija i mnogih drugih. Na
groblju možete naići i na brojne mauzoleje koje su kroz povijest, za sebe i
svoje najmilije podizale bogate riječke obitelji, od kojih je najpoznatiji
mauzolej obitelji Whitehead. Ironija života je htjela da Robert Whitehead umre
u Engleskoj iste godine kada je mauzolej dovršen i da nikada ne bude pokopan u
njemu. Raskošan mauzolej, iako prazan, smjestio se na najvišoj točci groblja od
kuda nadgleda ostale. Kozala je u svojoj povijesti doživjela i preživjela mnoge
države i državna ustrojstva pa su iz tog razloga unutar groblja postoji
židovsko groblje, groblje talijanskih vojnika, partizansko groblje, pravoslavno
polje, a sve nam to govori kako je Rijeka oduvijek bila multikulturalan grad u
kojem su mnogi, nazovimo ih došljaci, proživjeli i završili svoj život.
Spomenička
knjižnica i zbirka Brlić – Mažuranić
Ova se zbirka smjestila u Vili Ružić
istoimene obitelji, na Pećinama, okružena parkom i predivnim pogledom na more. Obitelj
je kroz povijest rodbinskim vezama povezana s mnogim uglednim hrvatskim i
riječkim obiteljima, među kojima su i slavne obitelj Brlić i Mažuranić.
Slijedom toga u ovoj se zbirci nalaze knjižnica i arhiv bana i pjesnika Ivana
Mažuranića. Jedno od najvrjednijih djela iz zbirke je rukopis Gundulićeva epa
Osman iz 1647. godine. Za one koji se još sjećaju školske lektire i djela Smrt
Smail-age Čengića može biti interesantan podatak da se u ovoj zbirci nalazi i
prsten Smail-age, srebrni prsten s likom guštera u gorskom kristalu. Zbirka se
može pogledati uz prethodnu najavu i zbog svoje povijesne i književne
vrijednosti može biti zanimljiva svima.
Astronomski centar Rijeka
Ako nakon napornog dana poželite mir,
tišinu i uživanje u zvjezdanom nebu Astronomski centar je idealno mjesto za
vas. Nalazi se na Sv. Križu u bivšoj utvrdi iz Drugog svjetskog rata, a za
javnost je otvoren 2009. godine. Jedini je to Centar u Hrvatskoj koji
objedinjuje zvjezdarnicu i planetarij, a njegova posebnost također leži u digitalnom planetariju s obzirom da takav ne postoji u Hrvatskoj
i šire u radijusu od 500 kilometara. Nebitno da li želite poslušati
neko zanimljivo predavanje o svemiru, gledati zvijezde teleskopom ili
jednostavno uživati na otvorenoj terasi s pogledom na grad koji je magičan
posebno u večernjim satima, Astronomski centar vam nudi sve to pa bi bilo šteta
propustiti taj jedinstveni doživljaj.
Podijeli na društvenim mrežama