Jedan od najpoznatijih umjetnika druge polovice 20. stoljeća uopće u Rijeku i Hrvatsku dolazi kako bi vidio i čuo svoju omiljenu nekadašnju suradnicu, sjajnu interpretkinju njegova kazališta, opernu divu Dunju Vejzović i njenu interpretaciju uloge stare grofice, Pikove dame kojom se ona u „Zajcu“ oprašta od operne scene. Dunja Vejzović je usto i umjetnička voditeljica predstave pod dirigentskim vodstvom Valentina Egela.

Jedinstvena scenska izražajnost, snažna osobnost te iznimna ljepota i preciznost glasa Dunje Vejzović opčinila je Roberta Wilsona kao i nekolicinu svjetski glasovitih redatelja poput Jurija primjerice Ljubimova ili Liliane Cavani.

Wilson: Moja junakinja iz života je Dunja Vejzović

A njihov se prvi susret, koji je umnogome utjecao na umjetničko promišljanje Dunje Vejzović i njezinu karijeru, dogodio u Stuttgartu na pripremi premijere Gluckove „Alceste“ s dirigentom Christophom Eschenbachom. O tome je Dunja Vejzović rekla: „Pokret sam osvijestila u radu s Wilsonom. Na prvoj probi odjednom sam osjetila nešto drugo, osjetila sam svaki komadić svoje kože i zrak oko nje. Prizvala sam u sjećanje najranije djetinjstvo, prve pokrete djeteta – to je bio takav osjećaj. Tako sam se već nekad davno kretala, pokretima bez granica, bez predrasuda.“

O prvom susretu s Wilsonom, Dunja Vejzović još je izjavila: „Wilson je na prvom susretu bio skeptičan, pogotovo zbog toga što sam došla na mjesto Jessye Norman. Nitko mu sigurno nije mogao reći o meni ono što je on poslije u meni našao. Vjerujem da sam njegovu simpatiju zadobila već prije proba, na jednoj večeri u turskom restoranu pročitavši iz jelovnika smiješno ime nekog jela.“

Za svoju omiljenu protagonisticu Wilson je pak u časopisu Bühnekunst izjavio: „Dunja Vejzović je briljantna. Rijetko sam doživio takvu vrstu umjetničke inteligencije. Ona egzaktno shvaća ono što mislim kada joj dajem režijski naputak. Pokreti joj nikad nisu isforsirani ili kruti, ne žudi za efektima. Kada zastane, prostor je i dalje ispunjen pokretom koji trajno ostaje u njoj. Kao da je te događaje već jednom proživjela, kao da je već jednom sišla u podzemni svijet Hada, stekavši tako iskustvo umiranja i ponovnoga rođenja.“

Nakon velikih zajedničkih projekata Robert Wilson, suvremeni kazališni mag, zapisao je: „Antigona je moja mitska junakinja. Moja junakinja iz života je Dunja Vejzović.”

(Fotografije i video ustupila je gđa Dunja Vejzović)