Y: Kad je
osnovan Odbor za kvalitetu Sveučilišta u Rijeci i s kojim ciljem?
Sveučilišni Odbor za kvalitetu djeluje već 8 godina otkad smo
krenuli s promjenama za bolonjski proces. Riječko je sveučilište bilo među
prvim sveučilištima koje se usmjerilo i na sustav osiguravanja kvalitete. 2005.
smo godine imali prijavljen projekt na Nacionalnoj zakladi za znanost gdje smo
sukladno tom projektu izgrađivali ovaj sustav za osiguravanje i unapređivanje
kvalitete, nakon čega smo oformili Odbor. Ciljevi Odbora na razini Sveučilišta
su konstantno razvijanje i unapređivanje sustava za osiguravanje kvalitete koji
se promovira u svim djelatnostima Sveučilišta. Prvenstveno smo bili usmjereni
na nastavu, ali u novije vrijeme cilj nam je baviti se kvalitetom ne samo u
nastavi, već pratiti kvalitetu u istraživanjima i drugim aspektima rada kao što
je suradnja sa zajednicom. Također, cilj je promovirati kulturu kvalitete u
svim našim djelatnostima i da su svi dionici uključeni u to: nastavnici,
nenastavno osoblje, studenti, vanjski dionici, tko god ima ikakve veze s radom
Sveučilišta. Osim Odbora na razini Sveučilišta svaka sastavnica, pa tako i naše
fakultet ima svoj odbor, a svima su
slični ciljevi rada i koristimo iste mehanizme evaluacije nastave
Y: Jedna od
djelatnosti Odbora je i praćenje rada nastavnika putem ISVU sustava. Zašto ste
posegli za ISVU sustavom umjesto klasičnih (papirnatih) anketa?
Kad smo počeli s praćenjem i vrednovanjem rada
nastavnika, tad smo to radili kroz primjenu papirnate verzije upitnika. To je
podrazumjevalo da se, sukladno proceduri, u zadnja dva tjedna nastave podijele
upitnici, a distribuirali bi ih pomoćnici – studenti. Na fakultetu kao što je
Filozofski fakultet, to znači velik broj nastavnika, tiskanje velikog broja
papirnatih upitnika koji se moraju očitati pomoću optičkog čitača i puno posla
za analizu podataka kako bi profesori
dobili povratnu informaciju. To je dosta veliki posao, za koji na fakultetu
nemamo administrativnu podršku, a na razini cijelog Sveučilišta time se, uz sve
ostale obaveze u sustavu osiguravanja
kvalitete, bavi jedna djelatnica. Dok se naprave sve te analize, nastavnici
dosta čekaju na povratnu informaciju (najkasnije do početka semestra za koji se
odnosi ta evaluacija).
Zbog svih tih razloga online evaluacija značajno povećava
ekonomičnost i brzinu cijele procedure. Nakon ispunjenih anketa i završetka
ispitnih rokova, software te ankete
automatski obrađuje i daje povratnu informaciju nastavnicima putem prosječnih
rezultata studenata koji su ispunili anketu. Ako vama završe ispitni rokovi u
srpnju, nastavnici već u rujnu imaju povratnu informaciju o evaluaciji. S druge
strane, u svrhu zaštite anonimnosti studenata, bila je praksa ručno prepisivati
komentare s papirnatih anketa što je dodatno usporavalo cijelu proceduru. Kad
studenti to naprave online, nema potrebe
ni za kakvim prepisivanjem i mislim je to najdragocjenija povratna informacija,
uz brojčane procjene. Dakle, osnovna prednost online pristupa je ekonomičnost, brža povratna informacija i to što
nadilazi negativne strane papirnatih anketa.
Online vrednovanje ima svoju negativnu
stranu u tome što mi ne možemo obvezati studente da to ispune, sve ovisi o
njihovoj dobroj volji da prilikom prijave ispita pokrenu taj dio sustava, što
neki i previde. To rezultira puno manjim odazivom studenata što je često manje
od minimalno deset studenata da bi evaluacije bile valjane. Iz tog se razloga
mora nešto napraviti kako bismo studente bolje informirali o važnosti i i
prednosti online evaluacija. Pokušali
smo s upitom Centru koji koordinira ISVU sustav kako bi anketa „iskočila“ prije
prijave ispita i da ju vi ispunite ili prođete kroz nju putem opcije „ne želim
odgovoriti“, no rečeno nam je da se to trenutno ne može napraviti.
Y: Najveći
uzrok nevjerice online evaluaciji je upravo anonimnost. Tko sve može vidjeti
naše odgovore?
Na razini Fakulteta i
Sveučilišta nitko ne može doći do toga tko je što pojedinačno odgovorio, a
najmanje profesor! Koliko sam ja upoznata, to je nemoguće na razini Fakulteta
jer samo par osoba ima ovlasti ući u neke od tih podataka putem ISVU sustava,
ali ni te osobe ne mogu ući do te razine gdje su podaci poput toga tko je što
ispunio. Kad ja kao nastavnica gledam nastavnički portal s povratnim informacijama za svoj kolegij,
mogu vidjeti samo prosječne rezultate na razini grupe i nije ni na koji način
moguće doći do identiteta pojedinačnog studenta. Tu je potpuna zaštita i nema
razloga za strah da će netko doći do vašeg identiteta. Mene osobno nešto drugo
muči, a to je da se studenti boje odgovoriti na upitnike zbog nekih posljedica,
što je puno gori problem. Vi imate nelagodu biti iskreni jer se bojite
posljedica? Mislim da u ovom procesu svi moramo biti odgovorni i stajati iza
toga što kažemo u svojim komentarima, a nastavnici trebaju biti spremni
pročitati i dobro i loše i znati se nositi s time, nešto promijeniti, a ne
prozivati studente jer su napisali nešto loše o nama. Ne znam otkud strah
studenata, možda neko loše iskustvo, a to je opet nešto zbog čega je bitno
ispuniti anketu kako bi se to saznalo..
Y: Kakav je
odaziv na anketama?
Jedino Tehnički fakultet ima
dobar odaziv jer prilikom upisa traže da svi studenti ispune ankete ako nisu.
Mi (Filozofski fakultet, op.a.) nemamo takvu praksu i nisam sigurna hoćemo li
ju na taj način provoditi. Zbog nekog razloga, online evaluacija nije polučila interesom kakav smo očekivali.
Zanimljivo mi je da ovaj razgovor vodimo za rubriku“Y generacija“. Kao
pripadnicima generacije koja koristi tehnologiju i virtualnu komunikaciju,
smatrali smo da će vam vam ispunjavanje ankete online putem biti bliže, pa mi je malo u neskladu vaše
identificiranje s Y generacijom i zaziranje od online evaluacije. Istovremeno,
studenti na svoje Facebook profile ostavljaju razne informacije o sebi i
ne brinete o tome tko to sve može pročitati.
S druge strane, moram reći
da su komentari u anketama ponekad neprimjereni i zaista znaju biti uvredljivi.
Ako studenti ne vole doživjeti uvredu,
onda nije u redu ni da oni na taj način komentiraju nastavnike. U evaluacijama
rada nastavnika i kolegija treba dati komentar na objektivnu okolnost u
nastavi, ukazati na nešto što je moguće promjeniti: način rada, davanja
povratne informacije, ukazati na nešto što je bilo dobro kako bi profesor
nastavio s dobrom praksom. Pri tomu je neprimjereno ukazivati na nečiju
osobnost i to komentirati.
Y: Dobiju li
nastavnici cenzuriranu verziju komentara ili zbilja dobiju sve?
Preko ISVU-a dobiju sve. Neki
neumjesni komentari bi kod nastavnika znali izazvati kontraefekt. Kad vi
pročitate neki uvredljivi komentar, onda sve ostalo što je bilo konstruktivno
bude zanemareno. Onda to ide na nešto osobno, što nije cilj anketa. Tu se
moramo i jedni i drugi naučiti davati povratne informacije. Baš zato što su
takvi komentari bili rijetki, znala sam neke cenzurirati. U ISVU sustavu toga
nema.
Y: Što ako
nastavnik dobije iznimno dobre ocjene i pohvalne komentare?
To je za njega super.
Y: I to je to?
Da.
Za sad nije uvedena praksa na našem fakultetu da se posebno izdvajaju neki
nastavnici zato što smo mi vrlo heterogen fakultet i različito je raditi na
pojedinim studijskim grupama s obzirom na način rada, brojnost grupe i sl. Ne
bi bilo u redu izdvajati neke koji su zbog drugih okolnosti imali takve
rezultate. To i nije krajnji cilj. Pročelnici dobivaju na uvid rezultate
pojedinih nastavnika i pročelnici mogu to učiniti ako žele. To bi trebala biti
osobna satisfakcija. Nastavnici bi na uvid dobili svoje individualne rezultate,
prosjek po studijskoj grupi i za cijeli fakultet. Rezultati studentske
evaluacije uzimaju se u obzir prilikom izbora u zvanje, svakih 5 godina, tako
da je moguće da se, ukoliko netko nema odgovarajuće procjene, uskrati izdavanje
potvrde.
Y: Rezultate
dobiju profesori, pročelnici i…?
Predsjednik Odbora i prodekan za
nastavu.
Y: Što je s
negativnim rezultatima? Postoji li minimalan prosjek koji se mora zadovoljiti?
Prema našem priručniku negativne su
evaluacije one manje od 3,0 u prosjeku po svim procjenjenim parametrima. Nastavnici
koji imaju lošije evaluacije ispunjavaju upitnik samoevaluacije gdje se oni
očituju o svojoj perspektivi nastave na tom kolegiju i mogućim objektivnim
okolnostima koje su mogle doprinijeti lošijim procjenama. Nakon toga se
razgovara s nastavnikom i razmatraju ključni problemi i koje su mogućnosti za
poboljšanje. U tom slučaju ili pročelnik odsjeka, predsjednik Odbora za
kvalitetu ili prodekan razgovara s tim nastavnikom. Sljedeće je ponavljanje
ankete i prati se dolazi li do poboljšanja. Naše je iskustvo da u takvim,
rijetkim slučajevima, dolazi do poboljšanja nakon ponovljene ankete i razgovora
s nastavnikom. Zanimljivo je da sami studenti znaju komentirati „vidim da je došlo do promjene i
poboljšanja“. Za sad smo imali pozitivno iskustvo. Studenti očekuju velike
promjene i dobijaju dojam da se ništa ne događa. Tu moramo isto tako ukazati na
to što je problem u radu nastavnika, ne možete uvesti promjene od semestra do
semestra. Način na koji netko funkcionira i radi je rezultat njegovog
višegodišnjeg iskustva. Nešto možemo promijeniti od semestra do semestra, ali
za neke druge aspekte rada nam treba vrijeme i proces kako bi se promijenili i
poboljšali kvalitetu svoga rada. Nažalost, studenti nemaju mogućnost uvida u
promjenu. Vi ste ovdje nekoliko godina, najčešće poslije evaluacije ni nemate
više tog istog nastavnika. Na nama je da pratimo dolazi li do promjena.
Y: Ukoliko
studenti uvide nepravilnost ili imaju savjet za poboljšanje, mogu li se
obratiti izravno Odboru? Primjerice, žele li se žaliti na rad nekog
sveučilišnog djelatnika koji nije obuhvaćen anketom ili je u pitanju problem
nedostatka materijala u knjižnici, spada li to pod tu „kvalitetu“?
U principu da. Prije par godina smo zajedno sa
Studentskim zborom donijeli odluku da postoje razine kome se i kad ide s
pritužbama kako bismo izbjegli izravna žaljenja dekanu ili rektoru. I dekan i
rektor imaju puno posla i ne stignu se odmah baviti pitanjima koja bi se možda
riješila na nižoj instanci. Studenti trebaju biti prisutni na sastancima
odsjeka. Predstavnici studenata trebaju ukazati na nepravilnosti članovima
odsjeka i pročelniku odsjeka. Ovisno o problematici, tu je i prodekan za
nastavu. Što se tiče Odbora za kvalitetu, mi koordiniramo procedurama i
postupcima kad sustavno radimo vrednovanja. Studenti se mogu obratiti Odboru
putem studentskih predstavnika koji su ravnopravni članovi odbora.
Isto tako, osim postupaka za
vrednovanje rada nastavnika Odbor primjenjuje i druge upitnike o zadovoljstvu
studijem općenito ili uvjetima studiranja koji su osnova za poduzimanje
promjene s ciljem poboljšanja.Voljela bih da shvatimo cijelu ovu proceduru kao
cilj da uvijek stvari radimo bolje. Vrednovanje
nastave od strane studenata samo je jedan od načina kako bi se na temelju
procjena i sugestija mogao unaprijediti rad nastavnika i nastava na
pojedinom kolegiju.
Svi smo odgovorni za to,
studentima treba biti jasno da je nama važno vaše mišljenja, ali da to ne
zloupotrebljavate nego da zaista budete konstruktivni u tome s krajnjim ciljem
da se proces studiranjana Fakultetu i na
Sveučilištu stalno unapređuje i da svi budemo zadovoljni s kvalitetom rada.
Prepoznajte to kao jedan stalni poziv na suradnju s vama na dobrobit i jednih i
drugih. Moram reći da svih ovih godina otkako se razvija sustav za kvalitetu i
evaluacije, od onog početnog otpora
nastavnika na vrednovanje, mi danas imamo sve više onih nastavnika koji
traže i pitaju hoće li se provesti evaluacija i kada će dobiti povratnu
informaciju . Sama činjenica da postoji nešto takvo u sustavu ipak je jedan
mehanizam nadgledanja svega toga što mi radimo i neke naše samokontrole. To je
pozitivan iskorak, ali samo ako su obje strane odgovorne prema tome.
I zato, kada sljedeći put budete prijavljivali ispit
putem ISVU sustava, ispunite anketu i uz konstruktivnu kritiku ili pohvalu
napišite kakva su bila vaša iskustva na nastavi. To vam ne bi trebalo oduzeti
puno vremena, a može biti višestruko korisno! Hvala na interesu za ovu temu!
Podijeli na društvenim mrežama