U fazama realizacije i
dizajniranja postava, dokumentarističku kombinatoriku poslagivanja statističko- činjeničnih
podataka, Crtalić nastoji oživjeti osobnim stavom o proučavanoj građi odnosno
događanjima iz kojih je proizašla. Istraživanje i razvoj komunikacijsko –
izložbenih alata bazira na razgovoru, pregledavanju i prikupljanju arhivskih
materijala (fotografija, dokumenata, itd.) te fotografiranjem i snimanjem
ljudi, a naročito današnjih stanja prostora i objekata koji mu i služe kao
razvojno-produkcijska okosnica rada. Daljnjim postupcima obrade, nastoji
kreirati sintezu faktografije i osobnog doživljaja.
“Komunikaciju između mene,
projekta i javnosti, pokušavam oživjeti i mojim neizlagačkim aktivnostima,
pogotovo nastupima u medijima i sl. Vremenom su, iz svih tih akcija, u prvi
plan počeli izbijati sve osjetljiviji problemi vezani, ne samo za sisačku
kulturu i stanje grada, već i za cjelokupno društveno- političko stanje u kojem
živimo. U tom kontekstu je i sisačka priča, kao odraz općeg sustava
vrijednosti, puno razumljivija široj publici.
U
najnovijem ciklusu «Sadašnjost povijesti», pokušao sam vizualizirati danas
uobičajen pogled na radnika i njegova prava u spoju s ponudom načina života
koji mu se nudi od strane državnog aparata. Slobodnije rečeno, navedeni
aparat doživljavam kao dotrajali i
pokvareni birokratski mehanizam, a radnike kao hipereksploatiranu tržišnu živu
vagu bez prava i identiteta.
Od
nekadašnjeg društveno političkog branda, radnička klasa je pretvorena u
ismijani relikt socijalizma zabilježen na crno bijelim fotografijama, a radnik
je postao duh odnosno sjećanje na čovjeka koji je «nekad» izgradio sve što mu
je «danas» oduzeto u stvarnom svijetu izgrađenom po lokalnom kriminalnom modelu
privatizacije i pretvorbe.”
Galerija SIZ, od 16.06. do 05.07. 2011.g.
Otvorenje izložbe četvrtak, 16.06. u 20 h
Podijeli na društvenim mrežama