Zato je
zadaća modernog obrazovanja ponuditi učenicima i studentima širinu programskog
izbora sukladno njihovim interesnim potrebama i svjetonazorskim aspiracijama, a
dužnost je države da osigura njihovu društvenu ravnopravnost.
Time se
otvara nova kolektivna perspektivnost, jer veći broj pojedinaca lakše pronalazi
motivirajuće životne ciljeve koji im daju osjećaj životne sigurnosti i duševne
ispunjenosti.
Stanje
kakvo imamo danas obilježava dominirajuća obrazovna uloga (korporativne)
fundamentalističke znanosti (nesvjesne postojanja života izvan empirijskih
laboratorijskih pokusa), koja svojom privilegiranom birokratsko-mentorskom pozicijom
u prosvjeti sprečava pedagoški i obrazovni pluralizam, mada se pouzdano zna da postoje mnogi
paralelni sustavi sistematiziranog znanja koji vrlo poticajno djeluju na ljudski
život.
Sputavati slobodan
i otvoren pristup njihovim školama znači uskratiti mogućnost optimalnog razvoja
mnoge djece, kojima upravo neki alternativni pedagoški koncepti pružaju
poticajne motivacijske uvijete učenja i rada.
U svijetu
postoji desetak takvih pedagoških koncepata, kao mogući izbor razvijenih metodičkih
modela za poboljšanje domaćeg odgojno-obrazovnog procesa:
1. Projekt
metoda (SAD – John Dewey)
2. Mannheimski
sustav (Njemačka – Anton Sickinger)
3. Montessori
sustav (Italija – Maria Montessori)
4. Freinetova
škola (Francuska – Célestin Freinet)
5. Dalton
plan (SAD – Helen Parkhurst)
6.
Winnetka-plan (SAD, Chicago – Carleton
Washburne)
7.
Jena-plan (Njemačka – Peter Petersen)
8.
Waldorfska škola (Njemačka – Rudolf Steiner)
9.
Slobodni rad po grupama (Francuska – Roger Cousinet)
10.
Individualizirana nastava u Mailu (Švicarska – Robert Dottrens)
11. Sathya
Sai odgoj u duhu ljudskih vrijednosti (Indija – Sri Sathya Sai Baba)
12. NTC
sustav učenja (Srbija – Ranko Rajović)…
Ponudom raznovrsnih programa u
obaveznoj školi i izvanškolskim institucijama danas je djetetu i roditeljima
omogućeno kreiranje škole po mjeri djeteta, roditelja i kulturi sredine.
Sloboda u školi i školstvu mjerilo je
demokratičnosti društva.
Alternativne i slobodne škole samo su
dio mogućnosti da se model školske organizacije približi potrebama i
očekivanjima djeteta i roditelja – smatra prof. dr. sc. Milan Matijević.
Ključnu integrirajuću
odgojnu ulogu u takvoj obrazovnoj strukturi, prema mojem mišljenju, imao bi
građanski odgoj, kao strukturno integrirani oblik nastavnog programa unutar
pojedinih predmeta, osmišljen sa svrhom podizanja opće razine građanske kulture
na temelju poznavanja i shvaćanja univerzalnih civilizacijskih vrijednosti
unutar različitih kulturnih tradicija, kao pretpostavka međusobnog
razumijevanja i poštovanja.
No prije
toga treba sprovesti sekularizaciju obrazovanja, oslobađajući krutu
intelektualističku znanost od vlastitog vjerskog fundamentalizma – i otvoriti
put drugim izvorima znanja.
Podijeli na društvenim mrežama