U Skopje dolazimo nakon višesatnog putovanja
autobusom iz Beograda. Već na granici dočekuje nas dobro poznati balkanski
mentalitet u obliku čekanja. Vječnog čekanja. Sve je sporo i nitko nigdje ne
stiže na vrijeme. Na granici za pregled putovnica i ulazak u Makedoniju čekamo
sat i 15 minuta. Mislili smo da je to puno. Razuvjerili smo se prilikom
povratka. No, loša iskustva na stranu.
Odakle početi? Skopje je veliko gradilište,
trenutna vladajuća stranka vodi projekt „Skopje 2014“, projekt koji bi Skopje
trebao učiniti gradom dostojnim prijestolnice. Grade se mostovi preko Vardara,
fontane u samoj rijeci, spomenici skoro pa svim važnijim ličnostima iz
makedonske povijesti, čak i crkve. U krugu od jednog kilometra na glavnom trgu,
svoja mjesta su našli Aleksandar Veliki, Samoil, Goce Delčev, bizantski car
Justinijan, Filip Makedonski, Kliment i Naum te Ćiril i Metod. I sve to novcem
poreznih obveznika, a cijene tih spomenika su paprene. Subjektivan stav autora
jest da je pretjerano i estetski vrlo neukusno i napadno. Neki Skopjani kažu da
je dobro što se nešto ipak gradi te da treba vidjeti kako će to izgledati kad
se završi. Razlog tome možemo tražiti u katastrofalnom potresu koji je grad
zadesio 1963. godine. U potresu je nestalo skoro 66% prijašnjih građevina te je
bitno izmijenjena vizura grada kakav je nekad bio.
Stari dio grada, Čair jest i najživopisniji,
brojne radnje i zanati, pečenjare, ostaci osmanske arhitekture te miris mesa
koji se konstantno širi. U Čairu ćete najbolje vidjeti duh Skopja, tu se
miješaju kulture, gastronomije, navike i običaji. Tu se nalaze ljudi svih
nacionalnosti, što u drugim dijelovima grada i nije slučaj.
Što sve vrijedi vidjeti? Skopje nije niti
površinom ni brojem stanovnika velik grad. Doduše, zadnji popis stanovništva
bio je 2002. godine tako da možemo samo nagađati broj stanovnika. Brojka je
blizu pola milijuna. Skopje možete obići komotno u dva dana. Svakako treba
posjetiti Kale, staru utvrdu iznad grada, fascinantna je kada znamo da datira
iz antike, kasnije u srednjem vijeku te za vrijeme Osmanlija, samo je
nadograđivana. Kameni most na Vardaru, spomenik nulte kategorije, remek djelo
osmanske arhitekture, planinu Vodno na vrhu koje se nalazi milenijski čelični
križ. Dodatna zanimljivost je što vas do gore vozi žičara. Sabornu crkvu koja
se može vidjeti na skoro svim razglednicima iz Skopja, dovršena je 1990.
godine, specifične arhitekture, u njoj je sjedište Makedonske pravoslavne
crkve, stari željeznički kolodvor koji nije u funkciji od potresa, Muzej
VMRO-a, Muzej holokausta, ucrtane ostatke kuće Majke Tereze koja je rođena u Skopju,
zgradu Parlamenta (Sobranje), Arheološki muzej, romsku općinu Šuto Orizari
poznatu kao Šutka, Univerzitet Ćiril i Metod, Stadion Filip II Makedonski.
Dakako, i brojne restorane u kojima morate
probati neka od makedonskih nacionalnih jela kao što je pastrmajlija, pinđur,
turšija, tavče gravče, sir kačkavalj, ajvar, brojne kolače te odlična
makedonska vina kao što su primjerice vina iz regije Tikveš. Sve to ćete
platiti vrlo jeftino. Tek za orijentaciju, jedan euro je 60 makedonskih denara.
Veliko pivo stoji 7 kuna. Prosječna makedonska plaća jest oko 200 eura koliko
će vam biti dosta da provedete tjedan dana u Skopju. A i više. Nećete požaliti.
Sakam da ti dojdam, rekli bi Makedonci.
Podijeli na društvenim mrežama