Pomisao da
bi bilo zgodno objaviti ga u nekoj kolumni, pojavila mi se isti tren kada sam
ga pročitao, ali ovakve teme ostavljam uglavnom za izvanredne prilike kada mi padne
interes za dnevnopolitičke aktualnosti. Ovo je upravo (još)jedan od takvih
dana, i mogu samo reći da sam uvijek jako sretan kada mi se tako nešto desi. Dakle, sada je prilika – rekoh.
Nadam se da
sadržaj pisma neće zbuniti kršćane. Namjera njegove objave je isključivo
proširiti znanje iz povijesti, a meni se, uz ostalo, čini kao interesantan
argument na vječito pitanje: je li Isus doista bio povijesna osoba? Ovaj nalaz
to svakako potvrđuje.
Caru Tiberiju.
Mlad se čovjek pojavio u Galileji i
u ime Boga koji ga je poslao, propovijedao je novi zakon, poniznost. U početku
sam mislio da je njegova namjera bila da podigne bunu protiv Rimljana. Moje
sumnje su se uskoro raspršile. Isus iz Nazareta govorio je više kao prijatelj
Rimljana, nego kao prijatelj Židova.
Jednoga dana promatrao sam mladog
čovjeka, među skupinom ljudi kako naslonjen na deblo drveta govori spokojnom
mnoštvu koje ga je okruživalo. Rekli su mi da je to Isus. Bila je očigledna
velika razlika između njega i onih oko njega. Njegova svijetla kosa i brada
davale su mu božanski izgled. Bilo mu je oko trideset godina, i nikad prije ne
vidjeh tako ugodno, prijazno lice.
Kolika je samo bila razlika između
njega, svijetle puti, i njih s crnim bradama, koji su ga slušali. Kako ga nisam
želio uznemiravati, krenuo sam svojim putem, rekavši, međutim, svom tajniku da
se pridruži skupini i sluša.
Kasnije mi je tajnik rekao da nikad
u djelima filozofa nije pročitao išta što bi se moglo usporediti s učenjem
Isusa, i da on ne zavodi ljude na krivi put niti ih podjaruje na bunu. Zato smo
odlučili da ga zaštitimo. Mogao je slobodno djelovati, govoriti, pozivati na
okupljanje. Ova neograničena sloboda
izazvala je Židove koji su postali ogorčeni; to nije uznemiravalo siromašne,
ali je smetalo bogatima i moćnima.
Napisao sam pismo Isusu zamolivši ga
za razgovor u Forumu. Došao je. Kad se Nazarećanin pojavio bio sam u jutarnjoj
šetnji i gledajući ga, skamenio sam se. Moje noge kao da su bile sputane
željeznim okovima za mramorni pod; drhtao sam cijelim tijelom, kao što bi
drhtao krivac, iako je on bio miran.
Ne
mičući se, procjenjivao sam neko vrijeme toga izuzetnog čovjeka. Nije
bilo ničega neugodnog u njegovoj pojavi ili karakteru. U njegovoj prisutnosti
osjećao sam duboko poštovanje prema njemu. Rekao sam mu da ima auru oko sebe i
da njegova osobnost posjeduje zaraznu jednostavnost koja ga stavlja ispred
suvremenih filozofa i učitelja. Ostavio je dubok dojam na sve nas zahvaljujući
prijaznom ponašanju, jednostavnosti,
poniznosti i ljubavi.
Ovo su, časni vladaru, djela koja se
tiču Isusa iz Nazareta, pa odlučih da vas o tom potanko izvijestim. Po mom
mišljenju, čovjek koji može pretvoriti vodu u vino, koji iscjeljuje bolesne,
koji uskrsuje mrtve i smiruje uzburkana mora nije kriv za neki zločinački čin.
Kao što su drugi rekli, moramo priznati da je on stvarno sin Božji.
Vaš odani sluga,
Poncije Pilat.
Širi
komentar ovome čini mi se suvišnim. Pitam se samo da li je ovaj dokument bio
poznat autorima Novog Zavjeta i, ako jeste, zašto su ga zapostavili? Možda su
procijenili da im se sadržaj pisma ne uklapa u cijelu priču!?…VRAG će ga znati.
Podijeli na društvenim mrežama