Priroda društva

Prije svega
treba razumjeti da je potreba za odgojem i obrazovanjem primarno nagonska, a ne
razumska kategorija. U prilog  tome
govori činjenica da i druge vrste u prirodi imaju vlastiti obrazovni sustav, a
ne samo čovjek.  Razlika je samo u školskom
programu. Životinje i ptice uče svoje potomstvo kako  PREŽIVJETI u prirodi, a ljudi se uče kako
UŽIVATI u prirodi.

I dok
životinje i ptice svojim mladim “učenicima” daju znanje o tome kako se sam prehraniti
i kako sam sebi izgraditi nastambu, čovjek cijeloga života uči  da se o tim osnovnim egzistencijalnim
potrebama brine država.

Ako do sada
još niste shvatili zašto je moderno ljudsko društvo konstantno u krizi, vjerujem
da vam je sada jasno.

Sve je bilo
dobro dok se neki Slonić Tonić nije razvio u inteligentno ljudsko biće prepuno
ludih  želja i počeo gomilati beskorisna
znanja, postepeno zanemarujući prirodne zakonitosti vlastitog opstanka. Od
tada, naravno, ni priroda više nije ono što je nekad bila – rajski vrt u kojem
se ne živi od proizvodnje, već od ubiranja plodova.

Ima li
stoga nade da vlastite obrazovne programe uskladimo sa programima dlakavih i
pernatih stvorenja, ili pristajemo i dalje vjerovati da je Slonić Tonić kruna
ljudske obrazovne evolucije?

Koristimo kolačiće kako bismo poboljšali vaše korisničko iskustvo prilikom pregledavanja naših mrežnih stranica. Ovo prihvaćate korištenjem kolačića i daljnjim pregledavanjem stranice. Detaljne informacije o korištenju kolačića na ovoj stranici dostupne su klikom na više informacija.

Prihvati i zatvori