Smijeh o doprinosima

A jedan od
njih, pravi je dragulj. U riznici bisera, čini mi se najveći. I dovoljno je samo
nekoliko crtica da vas poškaklja.

TEMELJNE ODREDBE I
NAČELA

Ovim se Zakonom propisuje obveza plaćanja doprinosa za financiranje
obveznih osiguranja, vrste doprinosa i stope za obračun, obveznik doprinosa,
obveznik obračunavanja doprinosa, obveznik plaćanja doprinosa, osnovice za
obračun i način njihova utvrđivanja, obveza i način obračunavanja, obveza
plaćanja i rokovi za uplatu, obveza izvješćivanja te druga pitanja vezana uz
poslove prikupljanja doprinosa. 

To je uvod u
spomenuti akt, a nekoliko redaka niže srećemo zakonski članak za umrijet od
smijeha:

Obvezom doprinosa u užem smislu
smatra se teret što ga obveznik
doprinosa na teret svojih sredstava ima
uplatiti za svoje osobno osiguranje ili što ga obveznik doprinosa na teret
svojih sredstava ima uplatiti u korist druge osobe – osiguranika. Obvezom
doprinosa u širem smislu smatraju se i druge obveze, odnosno postupci:
obračunavanje obveze, plaćanje nastale obveze te izvješćivanje o nastaloj
obvezi doprinosa. 

 

Što je u tome
smiješno?

Ako niste privatni
poduzetnik, mali obrtnik, možda vam sada nije toliko bistro, ali teško ćete se
suzdržati od smijeha kada vam postane jasno da su obvezni doprinosi vrsta POREZA na RAD, koji država, umjesto da ga stimulira, oporezuje nametima…i to na teret sredstava obveznika koja
(teoretski moguće, a praktično najčešće) čak i ne moraju postojati (jer dolaze
na naplatu i onda kada obveznik osiguranja još, ili uopće, ne ostvaruje
prihode).

 

Nije li to prava
humoreska od zakona – i totalna komedija od države?

No, kako je sve
počelo?

To je za
mene velika ljudska misterija i za odgovor na ovo pitanje moramo se vrati
negdje na sam Početak i samo pretpostaviti što se dogodilo u ključnom trenutku
postanka vrste. Ali pošto čovjek nije puno napredovao od onda, vjerujem da je
bilo slično kao sada.

Zamislimo razumno
Ljudsko Biće koje je netom sišlo sa drveta i vođeno poduzetničkim instinktom želi
okopati Rajski vrt, kako bi povećao proizvodnju materijalnih dobara i prestao živjeti
od Božje milosti. A onda mu neki pali Anđeo dođe i naplati porez na motiku.

Misleći da
se ovaj šali, ne obazire se puno, zanemaruje račun i nastavlja raditi. Poslije
nekoliko mjeseci stigne mu prva opomena, pa zatezni kamati, pa sudska tužba, pa
ovršni postupak.

 

– Čemu ovo?….Zašto
me tužite, što sam vam skrivio?

– Nisi
podmirio svoje obveze. Zato te ganjamo…To je po zakonu – reče pali Anđeo.

– Kakav je
to Božji zakon?

– Nema ovdje
Boga. Ja sam ti jedini Bog na ovoj zemlji.

– Ma slušaj
Anđele…jesi ti pravi pali Anđeo ili se samo zezaš?

– Ništa se
ne zezam.    

– Ali ovo je
smiješno.

– Samo ti
plati pa se smij do mile volje.

– Platiti ću
kad nešto uprihodim od rada. Za sada imam samo ovu motiku. Kad mi kapne neka
lova, onda uzmi svoj postotak.

– Hoću, ali
to je druga vrsta poreza. Onaj pravi.

– A što je onda
ovo?

– To su ti
osiguranja koja moraš podmiriti odmah…mirovinsko, zdravstveno i u slučaju
nezaposlenosti…

– Na temelju
čega?

– Sve ti
piše…Ovo prvo mirovinsko je na temelju generacijske solidarnosti, a drugo na
temelju individualne kapitalizirane štednje….Zdravstveno ide…

– Ma
stani….Pitam te na temelju kojeg zakona da to poplaćam?…

– Zakona o doprinosima.

– Kakav je
to zakon?

– Pravni…kakav
bi bio?…Donijela ga država.

– Pusti
državne zakone…Ja te pitam za prirodni zakon…Alkemija, kreacija,
imaginacija…Kužiš?…Odakle da stvorim novac?…Tek sam počeo radit. Još ni
kredit za motiku nisam otplatio.

– Nema to
veze…. Obvezna osiguranja,
obvezno osigurane osobe, prava iz osiguranja i nositelji obveznih osiguranja
uređeni su propisima o obveznim osiguranjima i posebnim propisima….To je jedini
zakon koji postoji po ovom pitanju.

– I gdje je tu Božja
pravda?

– Ma šta si se uhvatio Boga?…Nema on s time
nikakve veze. U članku 6., stavak 2., lijepo ti piše: Poslove prikupljanja
doprinosa obavlja Porezna uprava.