Glede i vide pismenosti još se nekako i snalazim. To
uostalom i nije više neka bitna pretpostavka za uspjeh u spisateljskoj karijeri
jer ionako imate lektore koji vam to sve poprave… a i publika je toliko zbunjena
sa tim silnim ispravcima netočnih navoda u hrvatskom jeziku tako da većina i ne
zna što je krivo a što je pravo… Ali ako nemate autorsko IME, znači da na
tržištu lisnatih pokretnina nema police sa vašom knjigom. I to je u biti moj
osnovni problem.
U početku sam sve to primao pomalo tragično…skoro sam zapao
u krizu identiteta – jer vidim nigdje me nema – sve dok se nisam posavjetovao
sa nadležnim državnim institucijama koje su me uvjerile da to nije tragično već
komično.
Najprije sam razgovarao sa kompetentnim osobama iz Ministarstva kulture, odakle su me uputili da
se obratim Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva, a ovi pak na
županijski ured šaltera HITRO, gdje su mi rekli da nazovem malo kasnije jer
imaju pauzu. A dok su oni marendali ja sam za to vrijeme obavio razgovor sa savjetnicima
iz Gospodarske komore, pa nakon toga sa Obrtničkom komorom, te se ponovo javio
službenici na HITRO koja me ekspresno upućuje na Ministarstvo financija, a oni me direktno
spajaju na Poreznu upravu.
Svima sam u biti postavio isto pitanje: Na koji način mogu samostalno prodavati vlastite knjige obzirom da
nemam izdavača? Bit svega je da ne želim ništa raditi na crno nego kao
pravi osviješteni domoljub – prepun ljubavi, mira i slobode za svoju domovinu –
želim uredno i časno plaćati porez.
– Jednostavno, otvorite obrt – rekoše svi uglas.
– Da, ali to nije biblioteka RED CARPET, i radi se o samo dva-tri naslova s čime ne mogu
pokriti niti osnovne troškove na koje me država obvezuje svaki mjesec, bez
obzira da li sam u plusu, minusu ili na nuli. A obzirom da još uvijek imam status običnog pisca, nula
je neka srednja vrijednost oko koje bi se kretala moja godišnja zarada, na koju
mi državna administracija uredno šalje
potraživanja u visini od cca 21 000 kn., najmanje…
Ako se kojim slučajem zaredaju takve dvije-tri sušne godine,
ostat ću dužan ko Grčka…Mislim, mogu
im ja reći da nemam odakle platiti, pozivajući se na zakon matematike koji kaže
da se iz nula kuna ne može odvojiti niti jedna lipa… ali od toga nema nikakve
koristi jer država regulira financijske obveze svojih građana po zakonu u kojem
piše da se to mora…U tom slučaju automatski mi slijedi sudska ovrha po čijem
nalogu će mi uz televiziju, kazetofon, liniju, mobitel i kožne fotelje, oduzeti
i laptop koji je u ovom trenutku moj
osnovni radni alat…Dakle, to mi se nikako ne isplati.
– Onda otvorite d.o.o. Tu vam je rizik poslovanja samo do
iznosa temeljnog kapitala.
– Čekajte…za to mi treba u startu 20 000 kn, plus 6 000 za
osnivanje trgovačkog društva… a toliko love temeljnog kapitala nisam imao na
hrpi ni u vrijeme kad je drug Tito na
temelju bio…Ima li neko drugo rješenje?
– Nema…Obrt ili firma…To su jedine mogućnosti.
– Pa što da onda radim?
– Probajte
se s nekim udružiti…Ne znamo što bismo vam drugo savjetovali.
No, dobro, rekoh…nije mi baš drago biti s nekim u kompi, ali
kad je već tako probat ćemo to nekako organizirat preko udruge.
Procedura je veoma jednostavna…tri člana, izborna skupština,
malo papirologije i za mjesec dana posao može krenuti…Istini za volju, uvjeti
baš nisu bajni, država će me i tu pošteno oderat, ali barem nema poslovnog
rizika jer dok nema prihoda nema niti financijskih obaveza. Jedino što će mi u
ovome trenutku trebati je nekoliko savjeta glede statuta obzirom na jedan
sporni članak u Zakonu o udrugama koji mi malo muti vodu.
U to ime nazovem direktno Odjel za udruge pri Ministarstvu
uprave. Ukratko objasnim stvar i zamolim da mi pomognu.
– Ne, gospodine. Ne možete udrugu osnovati radi vlastitog
dobitka – informira me ljubazna službenica nakon što je strpljivo saslušala moj
kratki referat.
– Znam, ali statutarno bi se to moglo riješiti…zato sam vas
i nazvao da vidimo kako bi se tu moglo pomoći…Radi se o tome da je sve potpuno
čisto. Uredno se plaća porez, svi doprinosi…mehanizam je u biti isti kao i kod
obrta samo što su porezi nešto veći. Dakle državi bi još trebalo ići u prilog.
– Shvaćam vas, ali takav je Zakon.
– Jasno je to meni, ali sigurno postoji neki način da se to
sve uskladi.
– Ne, u ovom slučaju ne postoji.
– Al gospođo…I NK Dinamo je udruga građana. Ljudi igraju
nogomet i od toga žive. Ja ne bih igrao nogomet nego bih pisao knjige, sve
drugo bi bilo isto. Doduše dok ne postanem poznat kao Luka Modrić imat ću manju
plaću, ali princip je isti, sve drugo su
nijanse.
Na ovu primjedbu glas sa druge strane slušalice na trenutak
zamukne…Pauza od nekoliko sekundi dala mi je nadu da sam izvukao pravog asa iz
rukava.
– Halo…čujemo li se?
– Da, čujemo se…Razumijem što želite reći, ali status NK Dinamo je uređen prema Zakonu o
športu.
– Točno, samo radi se o tome da i za sportske udruge važi isto
pravilo, da ne mogu biti osnovane radi stjecanja osobne dobiti, pa oni ipak
primaju plaću za igranje nogometa. Ja bih isto tako, samo što bih primao plaću
za pisanje knjiga…Oni prodaju utakmicu i dobiju honorar, a ja bih prodao knjigu
i dobio honorar… Na tom tragu treba tražiti odgovarajuća zakonska rješenja.
– Ne, ne možete. Takvo zakonsko rješenje ne postoji.
– A da vi to sve provjerite još jedanput…možda je u tim
silnim pravilnicima neki zarez stavljen na krivo mjesto. Znate, ja sam pisac i
znam da samo jedna takva pogreška može izmijeniti smisao cijele rečenice.
– Neee, nemojte bit toliko uporni…ovo što sam vam rekla to
je tako.
– Znači, da sam nogometaš mogao bih osnovati udrugu i
normalno živjeti od svog posla, a kao pisac to ne mogu?
– Pa…ispada da je
tako.
– Meni je to smiješno.
– I meni je smiješno, ali takvi su propisi…Sportske udruge
su nešto drugo.
E pa dobro…kada je tako, osnovat ćemo sportsku udrugu….I to
po uzoru na NK Dinamo…prepisat ćemo Statut modrih
od slova do slova…tako da nema nikakve zabune glede zakonitosti poslovanja. Potrebno
je samo u nekoliko članaka izmijeniti ključne pojmove sukladno novoj sportskoj
disciplini.
Kao iskusni dugogodišnji aktivist civilnog društva ubrzo sam
došao u posjed jedne kopije i veoma pozorno proučio svaku rečenicu. Replika mora
biti vjerodostojna i zato izmjena svakog slova u rečenici mora biti sasvim
ograničena i vođena isključivo slijedom pravne logike. Ovdje se naprosto radi o
detaljima koji osim pravne osnove moraju zadržati izvornu strukturu teksta i
veoma snažnu psihološku notu kako nadležnim službama ne bi ostalo previše
prostora za birokratske manevre kojima bi obične piscima onemogućili da se bave
izabranim sportom. Stoga nema razloga previše se udaljavati od Maksimirske 128.
Na prvi pogled to sve možda izgleda komplicirano, ali uopće nije
tako. Naprotiv. Sve je veoma jednostavno…Nakon što sam definirao naziv sportske
discipline sve ostalo je išlo laganim tokom, i već za nepunih pola sata imao sam pred sobom zlatni dokument:
Statut NK Dinamo
Ovom prilikom izdvajam najvažnije dijelove pročišćenog
teksta (izmjene i dopune integralne verzije naglašene su podebljanim fontom)
I. OPĆE ODREDBE
Članak 1.
Nakladnički klub “Dinamo” je športska udruga
čije je ustrojstvo i način djelovanja uređen ovim Statutom. Nakladnički klub “Dinamo” je profesionalni športski klub.
Članak 2.
Nakladnički klub “Dinamo” ima svoje pravne
osobe, te ima sva prava i obveze koje po zakonu pripadaju pravnim osobama.
Nakladnički klub “Dinamo” se kao športska
udruga vodi u registru kod nadležnog tijela državne uprave.
Nakladnički klub “Dinamo” predstavlja
predsjednik Izvršnog odbora, a zastupa Uprava kluba i sportski direktor
Članak 5.
Naziv Kluba glasi : Nakladnički
klub “Dinamo”. Skraćeni naziv Kluba glasi: NK “Dinamo”.
Članak 9.
Ciljevi kluba su:
– okupljanje građana, a naročito mladeži, radi bavljenja
amaterskim te profesionalnim književnim
radom;
– razvoj i unapređivanje izdavaštva kao športske igre, postizavanje vrhunskih nakladničkih rezultata u zemlji i
inozemstvu;
– stručno i profesionalno osposobljavanje pisaca u
cilju ostvarenja vrhunskih rezultata;
– obavljati nakladničku djelatnost objavljivanja tiska iz
područja rada udruge u skladu s posebnim propisima;
Kako bi se ostvarili ciljevi propisani zakonom i ovim
Statutom, Klub ima slijedeće zadaće:
– organizirano okupljati članstvo Kluba svih uzrasta;
– sudjelovati u književnim
natjecanjima – za domaće i međunarodne književne nagrade, i ostalo;
– organizirano provoditi obrazovanje i stručno usavršavanje pisaca;
– organizirano voditi treninge i potrebne literarne pripreme;
– promicati i popularizirati djelatnost Kluba i njegovu
tradiciju u pisanju, uređivanju i
lektoriranju knjiga;
– surađivati s drugim organizacijama, udrugama i
institucijama u oblasti književnosti,
odgoja i obrazovanja;
– voditi brigu oko održavanja i daljnje izgradnje biblioteka i čitaonica kojima Klub
raspolaže;
– sudjelovati u radu svih razina književnih i novinarskih saveza u kojima je Klub udružen.
Klub je neutralan po pitanju politike i vjere.
Diskriminacija bilo koje vrste prema državama, osobama ili
skupinama osoba temeljeno na njihovoj rasi, vjeri, spolu, jeziku, političkom
opredjeljenju ili bilo čemu drugome zabranjena je i predstavlja razlog za
suspenziju iz kluba.
Članak 22.
Prihodi Kluba ostvaruju se iz slijedećih izvora:
– od članarine;
– od prodaje knjiga sa književnih
priredbi;
– od igara na sreću u skladu sa zakonom;
– od dotacija, sponzorstva, donacija, priloga i sl.
– od prodaje reklamnih predmeta i suvenira;
– od prihoda ostvarenog gospodarskom djelatnošću osnovanog
trgovačkog društva;
– iz drugih izvora.
U ovih pet gore navedenih točaka sažete su bitne osnovne
odredbe kojima se regulira formalno pravni status sportske udruge pisaca – i
kojima zatvaramo priču o moći i nemoći razuma nad pravnim zakonima – zaključno sa člankom 52. koji kaže da Statut
stupa na snagu danom donošenja.
Mi ćemo pridodati još samo to da NK “Dinamo” počinje djelovati s danom
upisa u Registar udruga.
Ne zvao se ja Zdravko
Mamić ako neće.
Podijeli na društvenim mrežama