Paviljon Ri

Dokaze
ne treba tražiti predaleko, dovoljno je zaviriti u riječku okolicu. Prošetamo
li Kvarnerom, jedan od ponajboljih dokaza pronaći ćemo na južnim obroncima
Učke, ponad staroga mediteranskog gradića Mošćenica.

Mošćenice,
kao i ostali gradovi na riječkom području, „službeno“ imaju svoga kršćanskog
sveca zaštitnika. Ime obližnjega gorskog vrha? Perun. Nije teško dokučiti, ime na
tomu mjestu traje od prvih koraka Hrvata ovdašnjim prostorom, kada ih se još
nije stiglo preusmjeriti put njima nove religije. Lokalitet najvjerojatnije uključuje
Perunovo svetište, gdje su se palile hrastove klade, njemu u čast. To se činilo
na obližnjem lokalitetu Trebišće, točnije Potrebišće, koje imenom upućuje na
žrtvu i žrtvovanje (staroslavenska riječ treba
znači žrtva). Svetište se nalazilo
u šumi, blizu tamošnje spilje.

Vrh
Perun dobio je ime u skladu sa starokom hrvatskom tradicijom, koja Perunovim
imenom časti uzvišena mjesta u krajoliku. Tako naziv Perun nalazimo na brdima
kod Plomina i Gračišća, naziv Perunčevac zabilježen je kod Pazina, dok Perun,
Perunsko i Perunić postoje na Mosoru. Perun planina postoji kod Poljica, kod
Roča teče Perunski potok, kod Smiljana su izvor i livada Perunuša. Kad smo već
na livadi: biljku peruniku, koju mnogi smatraju hrvatskim nacionalnim cvijetom,
u dubrovačkoj okolici nazivaju bogiša, nije teško dokučiti zašto.

PERUN

Gdje
je u krajoliku ime Perun, tu su u pravilu još dva bića iz božanskog Panteona
starih Hrvata. Starohrvatsko sveto mjesto ima tri u prostoru udaljene točke – jednu
posvećenu Perunu (koji je vladar reda, mira, pravde i pobjede), drugu posvećenu
njegovoj supruzi (velika majka Zemlje, imenom Mokoš), a treću posvećenu njegovu
suparniku Velesu ili Volosu (uzročnik kaosa, pored ostalog i tako što je
kradljivac stoke, te Mokošin ljubavnik). Moguće je da je Veles samo naličje,
drugo lice, alter-ego Peruna. 

Odnose među tim božanstvima zrcale točke u
prirodnom krajoliku. U tom trokutu Perun je na najvišem mjestu, a njega i Velesa
u pravilu odjeljuje voda, kao granica dvaju svjetova. Zmijoliki Veles nezgodan
je karakter: zna ukrasti Perunovu ženu i odvesti je u svoj podzemni/podvodni
svijet, što Perunu nalaže da je od Velesa preotme i vrati natrag, u nadzemni
svijet. Može mu se, on je i bog rata, naoružan gromovima (otud mu često naziv i
Gromovnik), kojima gađa s neba, pa je Veles osuđen vratiti se na početnu poziciju.
Tako to ide iz godine u godinu, preuređujući cjelokupan krajolik u pozornicu redovite
božanske igre, u čemu nije teško prepoznati prirodni godišnji ciklus
obnavljanja života. Na taj način definiran mit imala je svaka stara hrvatska
upravna jedinica, župa. Kada u te župe pristignu oni kojima je misija zatrti
starohrvatsku vjeru, Peruna i Velesa nastojat će zamijeniti kršćanskim protagonistima
bogom i sotonom. 

Kako
stoje stvari s opisanim trokutom u slučaju Perunova vrha kod Mošćenica?
Prostorni međuodnosi dodatno upućuju da je riječ o drevnom starohrvatskom
svetom području.

S
Peruna, visokog 881 metar, širi se pogled prema mjestu Volosko (nomen est
omen!), točnije njegovu rtu. Na drugoj strani od linije Perun – Volosko
uspostavlja se linija Perun – crkva sv. Jurja na Trsatu. Tim linijama trokut je
definiran. Vrhu nad Mošćenicama suprotstavljena je trsatska gudura s Rječinom,
gdje je u podnožju, s druge strane vode, bilo Velesovo mjesto. Kršćanski
stratezi borbe protiv drugih i drukčijih tu su zato izgradili crkvu,
posvećujući je sv. Jurju, čija je uloga eliminirati zmijolikog, zmajevskog
Velesa, na taj način metaforički i doslovce istjerujući iz hrvatskih glava ono
što je u njima bilo, te utjerujući svoje. Uzmorski toponim Volosko najvjerojatnije
se pojavio kao produkt Velesova dolaženja na to mjesto k svojoj ljubavnici,
Mokoši. Što ćemo, reklo bi se – i bogovi su ljudi, barem starohrvatski.

Zaključak,
pogledujući s Perunova vrha, prema Voloskom i Trsatu? Šume, šume, velika vam
hvala, u vama su sjećanja opstala. Sjećanja Hrvata na svoj božanski Panteon, i
to sve usprkos koplju sv. Jurja, očito nedovoljno sposobnog za obavljanje dobivenoga
specijalnog vojnog zadatka.