Kaže nama naš prijatelj Google: „ISO (International Organization
for Standardization) organizacija je koja je 1987. godine subjektivni pojam
kvalitetnog proizvoda standardizirala. I
tako počinje priča o ISO normama, koje su skup propisa, smjernica i zahtjeva
koji definiraju kvalitetu potrebnu za dobivanje ISO certifikata
Standardi su podijeljeni u tri skupine. Primarni
standardi najvažnija su grupa standarda, vezani su uz internu kvalitetu
(sustavi kvalitete u proizvodnji) i zadovoljstvo krajnjeg korisnika proizvoda.
Sekundarni standardi obično podrazumijevaju softver koji je potreban za ispunjavanje
primarnih standarda kvalitete. Standardi potpore treća su skupina ISO
standarda i odnose se na standarde koji osiguravaju preduvjete za uspješan
razvoj.
Dolazak do ISO certifikata je jednostavan. Ako
menadžment želi uvesti ISO standarde u tvrtku, treba očekivati proces
prilagodbe od tri od osam mjeseci, ovisno o veličini poduzeća i stanju u kojem
se ono nalazi. Na tržištu postoje tvrtke zadužene za konzalting koje nude
usluge pripreme kompanija za akreditiranje. Nakon navedenog roka jamče vam
uspješnu implementaciju standarda u poduzeće.“
I sad se pojavljuju političari i počinje
filozofija i teorija o potrebi za izvozom, plasmanom na tržište Zapada,
proizvodnjom i onda nas u glavu udari tužna činjenica da u Hrvatskoj
certifikate ISO 9001 u ovom trenutku posjeduje ukupno 3209 tvrtki. Da, te
tvrtke zadovoljavaju stroge europske propise o kontroli kvalitete proizvoda i
mogu bez problema svoj proizvod izvoziti po svijetu. I nakon toga utvrđujemo da
je u Hrvatskoj registrirano ukupno 288.972 poslovna subjekta. I što sad ? Pa
političke priče o potrebi proizvodnje, izvoza, foliranje i gluma o tome kako će
biti bolje čim mi dođemo u EU su pusta tlapnja. Uočavamo činjenicu da jedan
posto (1%) hrvatskih tvrtki ima ISO certifikat 9001. A što će biti s ostalima
koji taj certifikat nemaju, a poslovni partner zatraži isti ? Jer ga mora imati s obzirom na stroge europske propise. A tko zna, možda nam Europa dozvoli da se
još malo šlepamo u svom neznanju, u što čisto sumnjam, no da će oni uredno
dolaziti na naše tržište o tome ne treba dvojiti.
A što je
uopće ISO 9001 certifikat i što on znači ?
ISO 9001:2008 je međunarodna norma koja se odnosi
na upravljanje kvalitetom, a primjenjiva
je na sve organizacije, neovisno o vrsti
djelatnosti i veličini organizacije. Temelji se na osam načela upravljanja koja su odraz dobre poslovne
prakse, a njihovom se primjenom u cijelosti ostvaruje poboljšanje učinka
organizacije:
■ Orijentacija na kupca
■ Vođenje
■ Uključenost ljudi u postizanje ciljeva
■ Procesni pristup
■ Sustavni pristup upravljanju
■ Trajno poboljšavanje
■ Odlučivanje na temelju činjenica
■ Partnerski odnos s dobavljačima
Što uvođenje ovog certifikata znači i dokazuje ?
■ Dokazuje Vašu posvećenost kvaliteti i zadovoljstvu kupca
■ Osigurava da Vaši proizvodi i usluge učinkovito zadovoljavaju kupca te su u
skladu sa zakonskim i regulatornim zahtjevima
■ Omogućava Vam mjerenje napretka prema kontinuiranom poboljšanju Vašeg
poslovanja stvarajući pri tom i mjerilo
Uz ovaj, prilično važan certifikat postoji i još
nekih koji bi nam mogli biti dobri na europskom tržištu, ako planiramo raditi u
određenoj branši. Skoro je sigurno da će puno partnera u Europi tražiti ISO
27001, odnosno Sustav upravljanja informacijskom sigurnošću. Svima poznat
HASAP, (tako sam makar ja čuo da ga svi izgovaraju, a da pojma nemaju o čemu se
radi), je u stvari certifikat ISO 22000 HACCP, odnosno Sustav upravljanja
sigurnošću hrane. Jedan od certifikata koji će zasigurno jako teško pronaći
svoje mjesto u Hrvatskoj je certifikat SA 8000, odnosno Sustav upravljanja
društvenom odgovornošću. Ma budimo realni, kome to od nas treba ?
I kao posljednji u nizu mnogih, ovo je samo dio,
pojavljuje se certifikat ISO 50001, odnosno Sustav upravljanja energijom.
Razlog uvođenja ovog certifikata vrlo je
prozaičan. Potrebe za energijom novih tržišta u razvoju (Kina, Indija,…) su sve
veće, a sve je manje dostupnih zaliha fosilnih goriva, automatski su cijene
energenata sve više, a pojavljuje se i efekt negativnog utjecaja korištenja
fosilnih goriva na okoliš. Poseban problem gospodarenja energijom je izražen u
industriji, kao velikom potrošaču energije. Dugotrajna optimizacija sustava
upravljanja energijom danas je jedan od ključnih čimbenika razvitka uspješnog
poslovanja gospodarskih subjekata.
Upravo je to svrha standarda ISO 50001:2011.
Moram u ovom trenutku pohvaliti jednu hrvatsku, a naročito mi je to drago reći,
riječku firmu, koja je tijekom proteklih godina pokazala svoju ekološku svijest
i razvija vrlo moderan, učinkovit sustav za koji su pokazale interes i mnoge
svjetske kompanije. Sustav koji on-line obavještava korisnika o svim razlikama
u eventualnim povećanim potrošnjama energenata, koji 0-24 vodi brigu o svim
potrošačima uključenim u potrošnju riječkih je ruku djelo i instaliran je
probno kod više korisnika.
Dakle, ako smo pokrenuli tvrtku i sad očekujemo
od političara da nam pokažu pravi put i ukažu na mjesta u globalnoj ekonomiji
gdje možemo zaraditi bolje je da odmah ugasimo firmu i prijavimo se među masu
ljudi na Birou. U suprotnom, ako želimo uspjeti. osluškujmo potrebe globalnog
tržišta, pronađimo tržišnu nišu gdje ima prostora za nas i krenimo tiho u
smjeru rada. Više nikad neće postojati poslovi koje možemo raditi neprekidno
cijeli život i upravo ta naša sposobnost prilagođavanja tržišnim okolnostima, naša
kreativnost razmišljanja, naša sloboda misli, pokazat će nam pravi put. Kako
je to već netko jednom rekao. Znanje je moć.
Podijeli na društvenim mrežama