Što je obilježilo 2013.godinu?

2013.godinu pamtit ćemo
kao godinu kada je hrana u menzama poskupila, na što su studenti ‘podemonili’.
Opet kažem – s potpunim pravom, jer ipak se ovdje radi o hrani, odnosno o
egzistencijalnoj potrebi svakog ljudskog bića. Ono jedino što nas je spašavalo
malim cijenama drastično je otišlo u vis te je u nekoliko dana diglo na noge
sve studente u Republici Hrvatskoj. Na veće cijene u menzama studenti su
odgovorili akcijom ‘Dajte nam kolače’,
a cijelokupna akcija pokrenuta je putem Facebooka.

Zašto
je uopće došlo do poskupljenja?

Glavni razlog
poskupljenja u studentskim menzama je uvođenje ‘zdravije prehrane’ na bazi
dnevnih menija – što ćemo ostaviti pod navodnim znakovima jer bi se o zdravoj
prehrani i kvaliteti hrane u menzama dalo govoriti.  Ministar znanosti, obrazovanja i sporta Željko
Jovanović, odgovorno je tvrdio da poskupljenje menija neće ugroziti studentski
standard (koji je ionako nizak i bijedan) te će osigurati bolju i kvalitetniju
hranu. Studenti su pak tvrdili da je to samo krinka za manipulaciju javnosti
koja u praksi funkcionira malo drugačije. Stvar je bila sljedeća: meniji se
nisu mogli ‘miksati’, a ukoliko ste poželjeli jesti nešto iz drugog menija,
tada morate platiti oba menija (iako oni nisu kompletni na vašem pladnju).

U
čemu je fora?

Dio studentske
populacije žustro se usprotivio poskupljenjima, dok je drugi dio na
poskupljenja gledao sa strane i potpuno ravnodušno. Vjerojatno ćete se sada
pitati u čemu je fora i zbog čega se nismo svi zajedno ujedinili? Iz iskustva
znam da je razlog u tome što se dio studenata prestaje hraniti u menzama nakon
nekog vremena. Razlozi tome su nedostatak vremena i hrana, za koju će neki od
nas i dalje tvrditi da nije dobra. Ne tražimo dlaku u jajetu, ali činjenica je
da smo dovoljno sposobni da za iste pare (nekih desetak kuna po obroku) skuhamo
nešto puno bolje kod kuće. Zbog toga odustajemo od hranjenja u menzama, a nakon
nekog vremena stajati u redu i čekati da pojedemo nešto postaje nam prava
tlaka.

S druge strane, postoje
studenti koji ne žive u stanovima već u studentskim domovima te postoje
studenti koji su s čarima kuhanja još uvijek na ‘VI’. Ti su studenti
poskupljenjima bili itekako ugroženi. Na minimalno dva obroka dnevno i još
nešto iz pekare onda kada se nema vremena za otići u menzu, potroši se oko 30
kuna, što bi na kraju mjeseca izašlo nekih 900 kuna samo za prehranu. A gdje su
kave, izlasci, fotokopiranje skripta, knjiga i sve potrebne literature? Ispada
da je stvarno jeftinije kuhati paštu/rižoto na tisuću i jedan način kod
kuće  nego se ‘zdravo hraniti’ u
menzama…

Što
nas čeka u 2014.?

Svi se nadamo da će
iduća godina biti bolja nego ona koja je iza nas. Što naš čeka u novoj godini i
što će obilježiti godinu studentima – ne znamo. No znamo da je točka na i
2013.godina bilo poskupljenje u menzama te se iskreno nadamo da nam nova 2014.
ne donosi nikakva poskupljenja i da nas neće ponovo udariti po ionako praznom
studentskom džepu…Ako ništa drugo, sretni smo jer smo u ovo blagdansko
vrijeme menze zamijenili maminom i bakinom kuhinjom; onom kuhinjim za koju sa
sigurnošću možemo reći da je zdrava i kvalitetna…