Što nam donosi jesen?

Trend odlazaka sportaša iz
Rijeke kao i nedostatak sportskih ciljeva i ambicija nastavljen je i ovoga
ljeta ako se izuzmu Bazeni Kantrida i riječki sportski hit vaterpolisti
Primorja EB. Bez puno pompe i galame Primorjaši su se dodatno ojačali sa tri
reprezentativna imena. Oslabili su izravnog konkurenta u nacionalnom prvenstvu
zagrebačku Mladost dovevši reprezentativce Ivana Buljubašića i Petra Muslima a
osjetno pojačanje je i na vratarskoj poziciji gdje je stigao drugi vratar Crne
Gore Zdravko Radić. Nema nikakve sumnje, svi će putovi i u narednoj sezono
voditi na bazene jer jedino tamo pušu pozitivni, sportski vjetrovi, u svim
drugim riječkim sportskim kolektivima rezultat je „zadnja rupa na svirali“, a
ono što je najvažnije je kako preživjeti od prvoga do prvoga.

Košarku zovu kraljicom
igara, a preslikamo li to na našu mikro sredinu moram reći da mi se kraljevstvo
čini jadno i bijedno. Novim restrukturiranjem uprave košarkaški vrući krumpir u
svoje je ruke uzeo ili dobio kako Vam drago najtrofejniji riječki košarkaš
Aramis Naglić. U ionako osiromašenom kadru ostao je i bez razigravača Rudolfa
Juga juniora koji je umjesto ostanka u rodnom gradu i matičnom klubu sreću i
afirmaciju odlučio potražiti u Dardi. Naglićeva izjava „Cilj je ostanak u ligi“
nikako neće moći privući gledatelje u dvoranu.

Još je gora situacija u
ženskoj košarci gdje čelnici Pletera lažno se predstavljajući kao nositelji
kvalitete vrbuju igračice mlađih dobnih kategorija obećavajući im brda i
doline. No nisu krivi oni, krivnja leži na ljudima koji im takvo ponašanje
dozvoljavaju i toleriraju. Istina, pozitivna je stvar da ćemo u Rijeci nakon 16
godina gledati prvoligašku žensku košarku, ali čini mi se da je to sve jedna
velika kula od karata -kamo sreće da se varam.

Prvakinje su već godinama,
ali i nisu baš „neka crkva u kojoj se moli“. Odbojkašice Rijeke i u ovu će
sezonu ući sa ciljem preživljavanja, i bez jasnog rezultatskog cilja, vođene
krilaticom „što nam voda donese“, a u proširenoj i povećanoj ligi jedina pozitivna
stvar je što ih neće skupo stajati gostovanje u Kostreni. Kad je MOK Rijeka u
pitanju njegov „otac i majka“ Velimir Liverić iz sezone u sezonu ponavlja jednu
te istu riječ – amaterizam. Tako momci i izgledaju na parketu, a njihov
sportsko-rekreativni pristup natjecanju sigurno niti u novoj sezoni neće
privući puno gledatelja.

Kada je rukomet u pitanju s
Liverićem pod ruku može predsjednik Zamećanki Luka Denona. Njegova izjava „Iz
kluba može otići tko god hoće“ nikako ne može oslikati sportske ambicije. Nije
da ga ne slušaju i da nema autoriteta jer klub su napustile dvije najbolje
igračice i povremene reprezentativke Katarina Ježić i Ana Maruščec a s objavom
da će klub u novoj sezoni voditi Drago Žiljak oteže se kao da dolazi Jose
Mourinho. I Zamećankama jedna stvar ide na ruku, u goste Orijent Presoflexu
moći će redovnom gradskom linijom što u doba opće besparice i nije loša opcija.
Formalno imati ćemo ženski rukometni gradski derbi i to je sve od pozitive. U
muškom klubu smirile su se strasti, ali čini mi se da su splasnule i ambicije.
Trener Kurbanović pucao je na visoko i prošle sezone, ali vidjet ćemo gdje će
ga to dovesti u sezoni koja je pred nama i što je još važnije s kojim igračkim
kadrom.

Prvi su spomenuti ali
namjerno sam ih ostavio za kraj. Nogometaši Rijeke u novu sezonu kreću bez
ambicija s ciljem zadržavanja prvoligaškog statusa. Alen Horvat preuzeo je
klupu od Elvisa Scorie. „Kaliti“ će se u sezoni u kojoj je ostao bez Štroka i
Budicina a doveden mu je Sivonjić koji je nakon deset minuta na terenu završio
u outu na tri mjeseca. Krasno zvuči suradnja s Meksikancima, ali nažalost nije
riječ o sapunici, ili možda jest.

Već i prije početka nove
sezone dođe mi da se bacim s tornja od deset metara i da netko u međuvremenu
ispusti vodu. Tko zna možda je sve ovo samo jedan ružan san.