Kada se električna gitara proširila Liburnijom, tko li je sve nije uzeo u ruke…
I
tako čovjeka otpilih. Dule, sorry.
Zašto
spominjem njegovu „salatu“? Bila ona ovakva ili onakva, negdje ima početno
poglavlje. Ako ni u čemu drugom, vjerujem da ćemo se Dule i ja složiti barem u
tomu kako početno poglavlje o opatijskim rock-bendovima nosi naziv – Suveniri.
Da,
vrijeme je učinilo gotovo nevjerojatnom tvrdnju da su Suveniri ikad bili
družina s rockerskim predznakom. Faktografija, međutim, upućuje upravo u tom
smjeru. Riječ je o godinama kada naziv formacije nije uključivao pridjev koji
je govorio o mjestu pripadnosti i kada se, tragom repertoara, Suvenire moglo prozvati
liburnijskim Shadowsima. Počeli su kao kolektiv priklonjen instrumentalnoj
glazbi, „skidali“ su Hanka Marvina & društvo.
Na
inicijativu Duška Para, momčad je započela rad prije 50 godina, proljeća 1963.
Dogodilo se to u entuzijastičkoj nakani da se zimski život Opatije učini mrvu
življim, ali ta će se mrva uskoro pretvoriti u veći zalogaj. Imena odvažnih? Aleksandar
Veselinović Saša (solo gitara), Dušan Paro Duško (tenor saksofon), Branko Pouh
Joja (ritam gitara), Branko Fućak (bas), Vanja Brkarić (bubnjevi). Suprotno
očekivanjima, prvi čin drame nije zakuhan na zapadnoj strani zaljeva, gdje su
dečki stanovali, nego na istočnoj: Paro je ekipu pokupio manje-više s riječkog
Korza, gdje se znala sastajati, pored ostalog zato što su Fućak i Veselinović
bili riječki gimnazijalci.
Probama
se krenulo u domu Sašinih roditelja. Čim su postale odviše bučne, ptići su
odletjeli iz roditeljskog gnijezda. S kojim alatkama u rukama? Iz radionice
jednoga trsatskog stolara stigli su solo gitara i bas. Zvučne mogućnosti radija
Kosmaj pokazale su se upravo onim što se traži od pojačala, barem u pri mah. Nije
trebalo dugo čekati na Baby bas pojačalo (njegovih 15 W čulo se svugdje, samo
ne na pozornici, prisjetit će se godinama potom Fućak). Potom je nabavljeno
pojačalo Kraljevo, korišteno za razglas po gradskim poduzećima.
Debitantski nastup dogodio se krajem školske godine, u
sklopu akademije koju je Riječka gimnazija priredila lipnja 1963. u Neboderu.
Uspješno položen test odveo je potom opatijske dečke na terasu hotela Zagreb,
koja je u tom trenutku već pomalo prerastala u kultno ishodište opatijskih
rockerskih potresa. Bilo je ljeto 1963. i dečki vladaju terasom cijeli jedan
mjesec, što za početničku družinu nije bila loša vijest. Otud su se preselili
na terasu ugostiteljskog objekta Lovac, kraj teniskog igrališta.
Korak
po korak, Shadowsi su u pjesmarici grupe dobivali društvo, o čemu su svjedočile
skladbe Champsa, Elvisa Presleya, Pata Boona, Beatlesa i drugih. Vokalnih linija
na pozornici prihvaćao se Fućak, dijelom zato što je glasom nalikovao Tomu
Jonesu. I ostali bendovski dečki sebe vidjeli su se u dovoljno serioznim
ulogama. Dobar primjer bio je Veselinović, za kojega se našla zalijepljena
etiketa „riječki Hank Marvin“. Prvi mjesec javnog života sastava protekao je
bez imena. Prekretnicom će se pokazati želja dviju turistkinja, u pauzi jednog
od nastupa, za autogramima mladih Opatijaca. – Je l’ može suvenir? – upitale su,
pružajući papirić i olovku. – Naravno! – bijahu spremne stasajuće zvijezde.
Ali, kako se ubuduće potpisivati, zar uvijek osobnim imenima? Paro je iznašao brzometno
rješenje, predloživši – Suveniri.
Ironijom
sudbine, sastav u prve dvije-tri godine rada dobiva više prilika za javne
istupe drugdje, nego u mjestu iz kojeg su krenuli. Cijelo ljeto 1964. dečki sviraju
u Rijeci, bivajući glazbenom jedinicom hotela Park. Ožujak sljedeće godine
donosi im nastup u lovranskom kinu Sloboda, kao dio programa lokalne gitarijade.
Travnja iste godine eto ih u riječkom kinu Partizan, na priredbi Studenti Vas
zabavljaju, gdje dijele pozornicu sa Sinovima mora, Sirenama, Adriaticom, te
mladim pjevačicama/pjevačima Irom Kraljić, Sašom Sablićem, Rosandom Turicom i
Lidijom Percan. Svibanj 1965. vodi ih pred publiku Melodija Kvarnera u
Neboderu, kao pratnju pjevaču Brunu Hrabaru, slijede pojavljivanja u Pomorskoj
noći i na drugim mjestima. Usporedno im se otvara medijski prostor, u radijskoj
Emisiji za pomorce, također u Omladinskoj emisiji Radio Beograda.
Kadrovska
slika benda putem doživljava prve promjene. Dužnost ritam gitarista 1964.
preuzima Mario Antić, a za bubnjeve sjeda Matjaž Držek Drška. Njega će 1966.
zamijeniti Robert Popeskić, manje-više u isto doba kada grupa proširuje zvučnu
sliku orguljama, za koje sjeda Radivoj Poščić Baby.
Operacija
osvajanja Opatije zaobilaznom strategijom, preko Rijeke, pokazala je jedan od
prvih ozbiljnijih znakova uspjeha ožujka 1966., kada Suveniri nastupaju u
opatijskom Kvarneru za maturante Prve riječke gimnazije. Definitivnim znakom
prihvaćenosti u najužoj sredini vjerojatno je bio ljetni serijal nastupa 1966.
na terasi hotela Zagreb. Nakon što su siječnja 1967. gosti priredbe za mlade
pjevače u kinu Neboder, ljeta iste godine začin su ugođaju novoga noćnog
kupališta Slatina. Potpisuju i ugovor o tromjesečnoj seriji nastupa Zapadnom
Berlinu, u hotelu Hilton. Ne bez teškoća, tragom podatka da je dio članova još uvijek
u studentskim klupama.
Suveniri
su ekipa koja tih godina niže javne nastupe žestokim ritmom, ne opterećujući se
niti mjestima, niti povodom za svirku.
Jedan
od učinaka takva reda vožnje pokazat će se nadasve važnim. Osluškujući jednim
uhom trendovske mijene, a drugim očekivanja publike na mjestima gdje su
nastupali, sastav uživo počinje isporučivati sve „šareniji“ materijal. Shadowsi
i ostalo glazbeno društvo iz početnih dana benda postaju zaključeno poglavlje,
u prvi plan stižu Tom Jones, Hollies, Engelbert Humperdinck i slični, a neće
trebati dugo da takvima počnu puhati za vrat još „mekša“ imena. Inicijalno
družina s rockerskim pedigreom skliznut će na kolosijek koji je vodio prema
zabavnjačkoj karijeri. Je li se definitivan prijelom dogodio negdje 1965/66.,
pitanje je bez čvrsta odgovora: promjena profila Suvenira imala je oblik nečega
postupnog, dakle procesa.
Usporedno
s plivanjem u sve dubljem zabavnjačkom moru, stigla je promjena naziva. Početkom 1969. nastupi
momaka još se najavljuju imenom Suveniri, jesen donosi plakate s informacijom o
Opatijskim suvenirima.
Sve
što je uslijedilo dio je potpuno nerockerske domaće glazbene priče, od koje na
ovomu mjestu odustajem, prepuštajući je drugima. Zadovoljavam se rekonstruiranjem
inicijalnog trenutka opatijske bendovske rockerske „salate“, i to u trenutku
njegove 50. obljetnice. O svemu ostalom, Duško, u izravnoj diskusiji za nekoga
sljedećeg slučajnog susreta…
Podijeli na društvenim mrežama