Sve nijanse sive demokracije

Ova pojava
prolazi nezapaženo, čemu je
razlog opće rašireni vjerski fanatizam koji dogmu o demokraciji (kao savršenom
društvenom uređenju) uzima na slijepo – bez ikakvog kritičkog propitkivanja.

A demokracija kakvu danas poznajemo je u biti (vjerovali
ili ne) jedan vrlo rasklimani kastinski sustav poremećenih vrijednosti, u
kojemu se ne zna tko pije a tko plaća. Zato, da bi stavili stvari na svoje
mjesto, razmotrimo model prvobitne (tada još uvijek idealne) kastinske
društvene zajednice (stvorene u Indiji), iz vremena dok je smisao postojanja kasti
bilo služenju društvu, a ne stjecanje vlasti.

Upravo ta distinkcija u društvenoj svijesti čini bitnu
razliku između svih kastinskih sustava u političkoj povijesti čovječanstva od kada
je briga o društvu postala misaona radnja.

A negdje davno, u ranom u početku, bijaše ovako:

Na samom čelu tada bijahu oni koje je krasilo znanje, stjecano kroz veliku disciplinu
žrtve, poniznosti i kreposti – BRAHMANI. Poštovani kao mudraci, oni su bili
savjest društva, pisali su zakone, obavljali pravosudne poslove i bavili se
prosvjetnim radom (učitelji).

Stepenicu niže bili su članovi vladarske obitelji (oni
koji upravljaše). Oni pripadaše kasti KŠATRIJA, zajedno sa ratnicima, jer
njihova je zajednička dužnost bila čuvati i štiti društvo.

Treću kastu, VAJŠIJE, činili su oni koji su proizvodili
hranu i materijalna dobra: poljodjelci, obrtnici i trgovci. A iza njih bijahu fizički
radnici, ŠUDRE, oni koji su obavljali čiste fizičke poslove.

Površno poznavanje kulturno-povijesnih obilježja
kastinskog sustava dovodi do sasvim pogrešnih uvida iz kojih zapadni umovi crpe
jednako pogrešne zaključke, proglašavajući kastinski sustav nekim oblikom političke
diktature. Pri tome se najčešće spominje nasljedno određenje pripadnosti kasti
samim rođenjem te postojanje sloja „nedodirljivih“, tzv. PARIJE (potpuno
izbačenih iz kastinskog društva).

Takvo jednostrano stajalište je potpuno krivo jer ono
zanemaruje to da u vremenu kada su vladali ovi kruti kastinski zakoni  već govorimo o povijesnoj devijaciji ovog sustava koja ima svoju uzročno
posljedičnu vezu u raskidu pupčanih odnosa sa drevnom vedskom kulturom.  Zato ni sam Mahatma Gandhi nikada nije odbacio
kastinsku podjelu društva, nego se zalagao za reformu kastinskog sustava –
ukidanje „nedodirljivosti“ i pozitivnu kastinsku diskriminaciju gdje pripadnici
različitih kasta obavljaju posao kao čin služenja unutar vlastitih
kompetencija, stečenih znanjem i potrebnim vještinama, bez ikakve zakonske prisile
po osnovu nasljednih prava.  

Ono što međutim ostaje povijesna konstanta je
hijerarhijski poredak kastinske organizacije društva i drevni etički kodeks
ponašanja unutar svake od skupina, što uvelike sprečava vječitu borbu za vlast
(i prevlast) interesnih kastinskih lobija i raznih mutikaša kakve gledamo
danas.

Ako si pekar ili apotekar, mjesto ti je u pekari ili u
ljekarni, bez obzira gdje si bio ‘91-ve.

Gandhi bi to nazvao dharma
– temelj poštene i stabilne države. Kastama naše sive demokracije ova je
riječ potpuna nepoznanica pa onda kad zakaže savjest pojedinca ruši se cijeli
sustav.

Zato je najbolje krenuti iz početka.