Koliko Riječani vole laskati sebi, još im više vole laskati drugi,
pa se Riječki karneval vrlo često svrstava uz bok dvaju najpoznatijih svjetskih
karnevala, Venecijanskom i jednom i
jedinstvenom, u Rio de Janeiru. Međutim, bez obzira na popularnost, Riječki
karneval ipak ima malo dužu tradiciju od onog u Riu. Naime, 20. siječnja davne
1502. godine, portugalski moreplovci predvođeni Gasparom de Lemosom ugledali su
zaljev Guanbara i misleći da se radi o rijeci nazvali ga Rio de Janeiro (siječanjska
rijeka) i ne sluteći da će 500 godina kasnije to mjesto postati mjesto
održavanja najpoznatijeg svjetskog karnevala kojeg svake godine posjeti preko
milijun ljudi. Istovremeno, na drugoj strani svijeta, u Rijeci, tada gradiću s
oko tek 2000 stanovnika, udaljenom 9663 kilometara od Ria, već se njeguje
tradicija karnevala i maškaranja.
Kako je bilo nekada…
Prvo spominjanje maškara odnosno običaja maškaranja u Rijeci
nalazimo u odredbi od 1. ožujka 1449. godine u knjizi riječkog notara i
kancelara Antuna de Rena de Mutina, iako to nije bilo spominjanje po dobru.
Naime, iako su se mnoge stvari kroz godine ili bolje rečeno stoljeća u ljudima
umnogome promijenile, neke stvari u običajima maškaranja od onda do danas su
ostale iste. Očito je da je oduvijek karneval bio vrijeme kada su si ljudi
davali oduška od svakodnevnih briga i problema i osjećali se slobodnije nego
ostali dio godine, pa su tako maškare već u 15. stoljeću građanima bile
svojevrsna krinka za slobodno kritiziranje vlasti i prozivanje pojedinaca.
Vladajućima se to naravno nije svidjelo jer je dovodilo u pitanje javni red,
osim ako nije bilo određeno vrijeme i mjesto maskiranja. Stoga je 1. ožujka
1449. donesena odredba Gradskog vijeća u kojoj je stajalo da će svatko tko
maskom prekriva lice, odnosno ičim što osobu čini neprepoznatljivom, biti
kažnjen odsijecanjem ruke, velikom novčanom i zatvorskom kaznom.
Od ove kazne bili su izuzeti gosti maskiranog plesa u
Kaštelu. Riječ je o Noble ballu koji
je svake godine bio organiziran u Kaštelu (Kaštel je do 1904. godine bio na
mjestu današnjeg županijskog suda), odnosno domu prvog čovjeka Rijeke, riječkog
carskog kapetana. Na Noble ballu okupljali
su se, pod maskama naravno, ugledni Riječani i članovi njihovih obitelji. Biti
na tom plesu bio je svojevrstan statusni simbol. Mogli bismo reći da je ta
tradicija na neki način revitalizirana u današnje doba, budući da se zadnjih
godina u Guvernerovoj palači održava Humanitarni maskenbal kojeg organiziraju Rotary Club Rijeka i
Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja u suradnji s Gradom Rijekom i
Turističkom zajednicom Grada Rijeke. Bal svake godine posjete uglednici iz
političkog, sportskog i javnog života, i iako nije zatvorenog tipa, svatko tko
kupi ulaznicu može prisustvovati balu, „obični“ građani se radije zabavljaju
na, recimo to tako „pučkim veselicama“, najčešće u prigradskim domovima kulture.
Danas, gotovo da i nema karnevalske skupine koja se u
povorci po Korzu uz originalne maske i kostime neće predstaviti i alegorijskim
kolima. Automobili, kombiji, kamioni, umaskirani kako bi upotpunili doživljaj
same maske nerijetko oduševljavaju okupljenu publiku. Automobil postaje dio
karnevalske povorke 1905. godine, kada se uz 63 kočije, 14 karnevalskih i 6
alegorijskih kola pojavljuju i 3 automobila nepoznate marke i vlasnika. Do tada
su svoje mjesto u karnevalskim povorkama pronalazile kočije, kola s
alegorijskim prizorima i brodovi na kotačima.
Kako politička situacija utječe na sve segmente života i
društva, razna politička previranja kroz povijest odrazila su se i na
karnevalska događanja. Padom Austro – Ugarske monarhije, uske veze Rijeke i
Sušaka prekinute su i jedni su za druge postali inozemstvo, odvojeni u svemu,
pa i u karnevalskim događanjima. Dok je
u Rijeci u tom periodu bilo zabranjeno organizirati maškarane zabave, na Sušaku
toga nije nedostajalo. Svoje zabave organizirali su Športski klub Orijent,
Hotel Kontinetal, Veslački klub Viktorija i mnogi drugi klubovi i udruženja.
Kulminacija događanja bila bi na pokladni utorak kada bi Sušačani, njihovi
gosti iz mjesta Gorskog kotara i Primorja, ali i njihovi susjedi Riječani
preplavili Strossmayerovu ulicu, Kačićevo šetalište i Jelačićev (danas Titov)
trg kako bi uživali u pokladnoj povorci mnoštva maski i alegorijskih kola.
Za vrijeme Mussolinijeve vladavine Italijom, nizom zakonskih
odredbi donesenih 1925. i 1926. godine suspendirana je sloboda izražavanja, pa
sukladno tome nije bilo moguće organizirati karnevalske priredbe, budući da je
vlast bila sigurna kako bi oni sami na njima bili motiv poruge. Ipak, vlasti su
dozvolile održavanje maskiranih zabava.
Ni period socijalizma koji je uslijedio nakon talijanske
vladavine ovim područjem, nije za karnevalske običaje donio mnogo dobra. Teške
poslijeratne godine, razorena poljoprivreda, siromaštvo, slom starog sustava,
useljavanje i iseljavanje, novog, odnosno starog stanovništva, istisnule su maškarana
slavlja, odnosno prometnula ih u zabavu koja je postala primjerena tek djeci.
Ipak 60-ih godina 20. stoljeća, situacija se poboljšala – potaknuti rastom
turističke privrede, hoteli su ponovo započeli s organiziranjem maškaranih
zabava, a prvaci u tome bili su hoteli Jadran i Park.
Kroz godine, maškarane zabave su sve češće organizirane,
ponovno uvlačeći ljude u taj šareni i veseli svijet, sve do prijelomne 1982.
godine od kada Riječki karneval dobiva konture onoga što pod tim imenom
poznajemo danas.
…a kako je danas
Te godine, jedne zimske nedjelje na Korzu su se okupile tri
maškarane skupine, Halubajski zvončari, Pehlinarski feštari i grupa „Lako
ćemo“. Njihova šetnja Korzom inspirirala je tadašnje djelatnike Turističke
zajednice Grada Rijeke da ponovo probude već pomalo uspavane karnevalske
običaje. Nakon tog početka, manifestacija je iz godine u godinu sve više rasla,
što je dovelo do toga da unazad nekoliko godina broj karnevalskih skupina ne smije
prijeći „stotku“, ali ono što nema zapreka je broj posjetitelja karnevala, koje
je teško sve prebrojati, ali se broj svake godine kreće oko 100 000.
Iako gradska vlast u potpunosti podržava maškare, u to
vrijeme riječki gradonačelnik odlazi na zasluženi odmor, a upravljanje gradom
preuzimaju maškare na čelu s Meštrom karnevala. Tijekom svih ovih godina
promijenilo se nekoliko Meštara, ali najpoznatiji i najdugovječniji je Anton
Škrobonja ili jednostavno Meštar Toni koji tu funkciju obavlja dulje od 20
godina. Kako je lakše vladati u dvoje, od 1996. godine na Izboru kraljice
Riječkog karnevala bira se dama koja će s Tonijem te godine vladati. U ovom
apsolutno ne tipičnom „izboru za miss“ sudjeluju djevojke i žene sklone maski i
maškaranom ludilu, a da su godine najmanje bitna stavka na ovom izboru pokazuje
i primjer najstarije natjecateljice, Ivane Pogačić, znane kao teta Iča, 84-godišnjakinje
iz Kraljevice, koja se natjecala 2006. godine kao predstavnica grupe
Mesopustari Kraljevice i koja je pokazala kako se uistinu živi riječki slogan
„Krepat ma ne molat“.
Da na mladima svijet ostaje i da nema straha za neke buduće
karnevalske povorke i ludovanja pokazuje i Dječja karnevalska povorka prvi puta
organizirana 1997. godine, koja se održava tjedan dana prije Međunarodne. Tada
stotine vrtićke i osnovnoškolske djece preplavi Korzo maskirani u omiljene
likove iz mašte. Rijetki su oni koji mogu odoljeti tim malim šarenim ljudima od
kojih neki jedva da znaju i hodati, a oni vrlo često imaju i najoriginalnija
alegorijska kola, vlastita kolica koja guraju mama, tata, ili teta iz vrtića.
Jedna od najdugovječnijih popratnih manifestacija Riječkog
karnevala je maškarani auto rally „Pariz
– Bakar“, koje se održava od 1990. godine. Organizator ove svojevrsne parodije
na najpoznatiji svjetski rally Pariz – Dakar je Autoklub Rijeka, koji je
postavio nekoliko pravila koja se moraju zadovoljiti. Mogu sudjelovati vozila
na 2 ili 4 kotača, a najvažnije pravilo je da i vozilo i sudionici moraju biti
maškarani. Start je na Krimeji ispred restorana Pariz od kud se sva vozila
spuštaju na Korzo ne bi li se u svom najljepšem i najšarenijem ruhu pokazali
mnogobrojnoj publici, a zatim se kreće prvo put Kostrene gdje se vozi prvi
ispit spretnosti (vozači moraju u što kraćem roku proći zadane elemente), a
nakon toga se vožnja nastavlja do Bakra gdje slijedi drugi ispit spretnosti i
proglašenje najuspješnijih vozača i vozačica te najmaštovitijih maski.
Kako Riječki karneval raste, uz njegovanje postojećih starih
„užanci“ i manifestacija, svoje mjesto pronalaze i one nove, koje iz godine u
godinu postaju zaštitni znak ove riječke manifestacije. Jedna od njih je
svakako i Carnival Snowboard Session koji je primjer kako je za vrijeme
karnevala sve moguće pa i bordanje u centru grada. Ove godine na redu je 7.
izdanje ove manifestacije koja je promijenila već 3 lokacije; prvo se održavala
na stepenicama kod hotela Bonavia, zatim je staza za bordanje postavljena na
samom Korzu, a zadnja lokacija na kojoj će se održati i ove godine je Gat
Karoline riječke. Zaista jedinstvena slika, snowbordanje uz more. Ako si ne
možete ni zamisliti kako to izgleda, Gat Karoline riječke, 1. veljače ove
godine je mjesto gdje morate biti!
Ovo su samo neke od manifestacija koje Riječki karneval čine
događajem koji treba doživjeti, nijedan televizijski prijenos ne može dočarati energiju
koja se tih dana osjeti u zraku i među ljudima. Tko voli i želi i nađe se u
Rijeci ili njenoj okolici u ovo vrijeme svakako neka posjeti i Opatijsku
balinjeradu, Karnevalske igre u kojima se maškarane skupine natječu u brzinskom
piljenju drva, skakanju u vrećama, držanju krigle, utrci kariola, potezanju
konopa i još mnogim drugim igrama u kojima nije glavni cilj pobijediti već
dobro se zabaviti. Oni malo izdržljiviji mogu se uputiti na Platak gdje se
organiziraju maškarane igre na snijegu, čiji početak seže u 1985. godinu.
Četiri dana prije Međunarodne karnevalske povorke organizira
se Maškarani maraton Radio Rijeke, koji je prvi put održan 1988. godine. U
sklopu četverodnevnog maratonskog programa svake večeri sudjeluju karnevalske
skupine s područja Rijeke i Kvarnera, a dio programa emitira se i u eteru, pa
je to preporuka onima koji nisu u mogućnosti biti tu, a ipak žele osjetiti
atmosferu.
Kako svemu što je lijepo brzo dođe kraj, tako je i s našim
karnevalom. Na kraju svake karnevalske povorke slijedi paljenje pusta, koji je
eto, uvijek kriv za sve, pa za to svake godine i plati. Ali kako bi sve bilo po
pravilima, suđenje pustu ima i svog suca, tužitelja i branitelja, pa čak i
udovicu koja za njim tuguje. Članovi karnevalske skupine riječkog Pomorskog
fakulteta POM-F-RI pale pusta u riječkom akvatoriju i to simbolički označava
kraj petog godišnjeg doba. Ipak zabava se nastavlja do dugo u noć. U
ponedjeljak je oporavak, a od utorka se već počinju kovati novi planovi i smišljati
nove ideje za sljedeće karnevalsko ludilo.
Riječki karneval je možda i najjači turistički adut grada
Rijeke, zabavno – sportska i kulturna manifestacija koju vole svi, i veliki i
mali. Kao takav, uvršten je na listu 500 najvažnijih zbivanja u Europi – „Top
500 European Events“; Sunday Times ga je 2007. godine uvrstio među 24
najegzotičnija događaja na svijetu, a 2009. godine uvršten je u knjigu „501
must be there events“.
Stoga, 2. ožujka, svi u Rijeku, svi na Korzo! Barem na
kratko zaboravite na brige i probleme, budite što želite i sudjelujte u
najveselijem i najšarenijem danu grada na Rječini!
Podijeli na društvenim mrežama