Predstavljajući nove riječke suvenire koji su od Turističke
zajednice grada Rijeke dobili certifikat izvornog riječkog suvenira, Boris
Rogić zahvalio je gradonačelniku Vojku Obersnelu i Turističkoj zajednici grada
Rijeke što su u opusu „Svjetlost glagoljice” prepoznali radove koji bi
mogli postati novi riječki suvenir i time omogućili predstavljanje svog rada
široj javnosti. Autori glagoljskog suvenira Željka i Borisa Rogić
naglasili su kako su inspirirani davnini počecima hrvatske pismenosti, željeli
promicati glagoljašku baštinu kao dio dragocjene i neizbrisive sastavnice
hrvatskog duhovnog i kulturnog identiteta.
Suveniri od stakla koji predstavljaju glagoljsko pismo
nastavljaju se na opus kojim se Studio Rogić bavi već duže vrijeme, odnosno na veliku
izložbu „Svjetlost Glagoljice” održanu u Muzeju grada Rijeke 2011., zatim
u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu 2012.
Rogić je kazao kako su nedavno dobili poziv da kao
gosti autori svoje radove izlože u Muzeju antičkog stakla u Zadru u povodu
svečanog obilježavanja osnutka muzeja u svibnju 2014.
Podršku projektu pružili su akademici Anica Nazor i Josip
Bratulić kao veliki i priznati poznavatelji glagoljice, a gospođa Nazor će
otvoriti zadarsku izložbu i napisati predgovor kataloga koji će popratiti
izložbu.
Glagoljica je staroslavensko pismo nastalo sredinom 9.
stoljeća koje se u hrvatskim krajevima u upotrebi zadržalo sve do 14. st.
Autorima ovog pisma smatraju se braća Ćiril i Metod, bizantski redovnici iz
Soluna. Ciril (pravim imenom Konstantin) na osnovi jezika Slavena iz okolice
Soluna sastavio je pismo te na njega prevodio crkvene knjige. Ime pisma dolazi
od staroslavenske riječi glagolati, što znači govoriti.
U Hrvatskoj se u 12. stoljeću razvio uglati oblik
glagoljice, poznat kao Hrvatska glagoljica kojom je oko 1100. godine ispisan
najpoznatiji hrvatski glagoljički spomenik, Bašćanska ploča pronađen u crkvici
sv. Lucije u Jurandvoru na otoku Krku.
Prva knjiga tiskana hrvatskom glagoljicom je Misal po zakonu
rimskog dvora iz 1483, tiskana u Kosinju. Glagoljica je bila proširena cijelim
hrvatskim prostorom, a kako je rekao riječki gradonačelnik Vojko Obersnel,
Rijeka je na neki način kolijevka glagoljice budući da je modruški biskup Šimun
Kožičić Benja upravo u Rijeci 1530. g. osnovao glagoljsku tiskaru, u
kojoj je, doduše u kratkom periodu djelovanja, tiskan čitav niz glagoljskih
knjiga. Glagoljica je postala i ostala nacionalnim pismom Hrvata pa samim time
kulturna vrijednost ovih suvenira nadilazi riječke okvire, kazao je Obersnel.
Vođeni idejom da su slova neprocjenjivo blago, u ovom
slučaju staro preko tisuću godina, Rogići su se usredotočili na vizualnost i
ljepotu samih slova prenijevši njihovu ljepotu na njima najčešće i najradije
korišteni materijal – staklo.
Glagolska slova prikazana su iz različitih kutova, utisnuta
u staklo, nanijeta na staklo te obrađena raznim toplim tehnikama postavljena na
razne instalacije, plastike, kao i na uporabne predmete.
Riječ je o umjetničkom radu, kojeg kako je naglasio Boris
Rogić, unatoč činjenici da će za nekoga pojedini predložak ili slovo biti
vizualno privlačnije od nekog drugog rješenja, treba promatrati kao cjelinu da
bi se doživjela poslana poruka a to je: percipirati slova kao nešto živo,
putujuće, plutajuće, potičući maštu promatrača na doživljaj fluidnosti,
svježine i životnosti glagoljice unatoč minulim vremenima.
Suvenir
grada Rijeke i pravo uporabe vizualnog označavanja proizvoda oznakama
“Osobita kvaliteta” i “Izvorno riječko” nosi već čitav niz
proizvoda raznih oblika i materijala, koji su karakteristični za grad Rijeku, a
koji istovremeno posjeduju uporabnu i umjetničku vrijednost, poput kišobrana i
drugih izvornih riječkih suvenira nastalih u suradnji tvrtke Mića mala i
Voje Radoičića, zatim „Posljednji riječki torpedo”, kojim je torpedo
pretočen u multifunkcionalni paket s kemijskom olovkom, autora Tončija
Grabušića te majice vezane uz riječku povijest, ekipe kreativaca “Drugi
par rukava” i čak 26 suvenira Male galerije”, kazao je direktor Turističke
zajednice petar Škarpa.
Podijeli na društvenim mrežama