Rocker Ljubo Kuntarić
Čitajući ovih dana izjave Ljube Kuntarića u kojima žali što je za svoga 65 godina dugog glazbenog rada, citiramo, „svaštario“, ne fokusirajući se u jedan glazbeni žanr, teško se oteti dojmu – koliko je Kuntarić u pravu, toliko možda i nije. Upravo zbog „svaštarenja“, zasluge mu danas ne ostaju samo u jednom žanru. Primjerice, taj aktualni autor sakralne glazbe u neka je druga vremena vezivao svoje ime uz pionirske doprinose razvoju riječkoga rocka. I dobro je što je tako. Kada se i gdje to dogodilo?
Čitajte dalje
Recesija prestaje i vedri tonovi obasipaju riječki sport
U ponedjeljak navečer u Grand Hotelu Bonavia održan je tradicionalni izbor sportaša grada Rijeke. Najboljima u pojedinačnoj konkurenciji proglašeni su karatistica Jelena Kovačević i atletičar Nedžad Mulabegović, te u ekipnom sportu odbojkašice Rijeke i vaterpolisti Primorja. To je presjek 2010. godine nakon što je šestina ove nove 2011. iza nas.
Čitajte dalje
Pesimistični realizam ili realni pesimizam
Kolumnu možemo opisati kao slobodnu novinarsku formu u kojoj se nabacuju misli. Ima li onda boljeg imena za kolumnu čije je težište na košarci od “Slobodnog bacanja”? Ima li boljeg autora za tu temu, od Siniše Kuharića, predsjednika i trenera mlađih kategorija košarkaškog kluba Flumen Sancti Viti. Ova kolumna zamišljena je kao uvod u temu “popularizacije košarke” koja će biti periodički objavljivana, stoga Dobro došli na prvo Slobodno bacanje!
Čitajte dalje
Ljudska vrsta i majmunska posla
Kolumnu PRIRODA DRUŠTVA započeo sam tekstom koji nosi naslov ONI DOLAZE. Mnogi su mislili da je više riječ o nekoj humanističkoj metafori…ali nije. Bez ikakvog prenesenog smisla, radi se doslovce o novom ljudskom naraštaju čija životna kultura mijenja svijet iz samih temelja.
Čitajte dalje
Svi smo mi volonteri
Čudna je ovo zemlja, čudan je ovo grad. Vlada opća nezaposlenost, svi su naučili novu riječ- recesija, a i kada nema kruha ljudi su zadovoljni ako im daju igara. Prošle nedjelje u hotelu Westin u Zagrebu Igor Štimac i njegovih 24 “hajduka” održali su ono što oni nazivaju Izvanredna izborna skupština Hrvatskog nogometnog saveza. Svi koji imalo prate nogomet znaju što se na istome mjestu događalo 17. prosinca prošle godine i na koji je način i uz čiju pomoć Vlatko Marković ostao na čelu Kuće hrvatskog nogometa.
Čitajte dalje
Killing Dream
Odnedavna sam navučen na snove. Stimulanse koje uopće nisam izabrao vlastitim snagama, ma kakvi. Dođu, kvragu, sami i nepozvani. U njima sam, nevjerojatno zvuči obzirom sam im autor, najčešće voajer. Ponašam se kao da me se ne tiče radnja kojoj upravo svjedočim. A znate da je vrijeme koje se proteže u takvom nesvjesnom stanju usporeno, baš kao i hod po Mjesecu – jedan korak ima oko šest metara…
Čitajte dalje
“Eppur si muove” – Croatikus hepening
Hrvatska je svakako zemlja neopisive prirodne ljepote i bogate kulturne baštine. Stari srednjevjekovni gradovi i svježi tragovi renesanse povijesti još i danas daju pečat našoj suvremenoj kulturi. Nije da se hvalimo, ali rijetko još koja zemlja u Europi odiše duhom renesanse kao što je Lijepa Naša.
Čitajte dalje
Sportska Rijeka kao neželjeno dijete
Svima koji redovito prate ovu kolumnu (a nadam se da takvih ima) ispričavam se što sam im poremetio naviku. Navike se teško mijenjaju, ali umjesto u ponedjeljak ja LOPOTU IZ SVIH KANTUNA s Vama dijelim tek u srijedu. Zašto? Prije svega zbog Rijeke. Čekao sam, ali nažalost nisam dočekao ime novoga čelnog čovjeka sportskog ponosa našega Grada. Čini mi se da bi prije mogao dočekati Godota.
Čitajte dalje
Povrat poreza, što da radim ?
Kao i svake godine zadnji dan u veljači krajnji je rok za prijavu poreza, pa samim tim i za ono što svi očekujemo, a to je povrat dijela istog. No, što se promijenilo u odnosu na prošlu godinu ?
Čitajte dalje
Demokracija ili nešto normalnije?
I dok Egipćani sanjaju demokratski Egipat po volji naroda, mi Hrvati već smo se odavno razbudili… Godine su prošle, statistika je nepobitna, svjedočanstva su neoboriva… strasti su utihnule, vrijeme je za razmišljanje.
Čitajte dalje
Gdje je nestao pješački most u Krešimirovoj?
Ima riječke industrijske baštine čije se nestajanje događa pred očima brojne javnosti, bilježeno medijskim objektivima, u neku ruku spektakularno, kao što to pokazuje primjer prije dvije-tri godine srušenoga sušačkoga željezničkog kolodvora. Isto tako, ima riječke industrijske baštine koja nestaje u tišini, potpuno skrivena od javnih očiju. Kao da su oni koji su joj odlučili zavrnuti vratom stvar isplanirali tako da za njihov čin nitko ne zna, možda vjerujući da se ono za što nitko ne zna valjda i nije dogodilo.
Čitajte dalje
Da l’ je meni to od vina… ili sveta misa nije ono što je nekad bila?
Kršten sam davne 1962. godine, i to na Martinje. Taj događaj već dugo u meni budi jednu veliku sumnju. Stalno se pitam je li me se taj dan krstilo po protokolu ili me velečasni umjesto svetom vodicom poškropio mladim vinom. Ne znam kako drugačije tumačiti to da svaki puta kad prisustvujem svetoj misi meni se počne mantat u glavi, a pred kraj mi uvijek bude muka.
Čitajte dalje
S fakulteta na posao
Završiš gimnaziju ili neku drugu srednju školu s idejom kako su uistinu neka nova vremena, mada je izglednije da ćeš bez diplome teško do 35-te napokon pustiti starce da uživaju u tih malo godina mira što im je ostalo, naći neki polovni autić i prosječno plaćen posao, jer budimo iskreni… nije da u Hrvatskoj možeš više očekivati! Zašto? Neka to ostane za odgovoriti na svakome od nas.
Čitajte dalje
NE–MIR U MENI (za kulest grad ever)
Krenimo od pretpostavke da je Rijeka, znam da će od te definicije mnogima dozlogrditi pa će nastavak teksta jednostavno pretvoriti u ljutitu papirnatu loptu prikladnu za šutanje po Korzu ali svejedno, globalni centar rock glazbe, nepokorena sredina imuna na crnokošuljašku ikonografiju i retoriku, uspješni lokalitet gdje svatko može biti što hoće i, ako ne predvoditi a ono barem, biti dijelom nekog, u najmanju ruku dvojbene kvalitete, benda prije negoli postane vodeći ekonomist, menadžer, arhitekt, pravnik ekolog, anesteziolog, profesor, psiho-terapeut, pilot.
Čitajte dalje
Športska udruga pisaca – NK Dinamo
Prije nekoliko godina postao sam pisac. Ne pisac književnik nego običan pisac. Ako niste znali, razlika između pisca književnika i običnog pisca je ta što pisac književnik ima svoje poznato autorsko ime, svoga izdavača, svoju publiku…a uz to je još u pravilu i pismen, tj. izvrsno poznaje gramatiku i pravopis jezika na kojemu piše. Običan pisac je onaj kojemu nešto od toga nedostaje.
Čitajte dalje
Moja slikovnica
Postoje razne definicije odgoja, ali ako ovaj pojam želimo razmotriti izvan pedagogije i postaviti ga u prostor realnog života kojemu on pripada – a sa namjerom da shvatimo u kakvoj se odgojnoj krizi nalazimo kao društvo – onda možemo reći da, u konačnici, odgoj je u biti sve ono što utječe na ponašanje ljudi.
Čitajte dalje
Da čujem buke!
Rečenica iz naslova omiljena je frontmanu popularne splitske skupine TBF Mladenu Badovincu i priznajem pala mi je na pamet prošloga petka kasno poslijepodne kada sam svjedočio zaostalom dvoboju 12. kola Prve lige rukometašica između Zameta i Dalmatinke iz Ploča. Buka je bila sanak pusti jer se u dvorani SC Zamet okupilo slovom i brojem 60 ljudi.
Čitajte dalje
Gricko i Sivko – abeceda hrvatske demokracije
Kažu da je pravosuđe stup demokracije, što bi logikom uzročno posljedične veze navodilo na zaključak da kakvo nam je pravosuđe takva nam je i demokracija. Istraživačko novinarstvo međutim nikada ne priznaje bilo kakve površne analize glede tumačenja uzroka i posljedica društvenih pojava nego uvijek teži tome da se problem sagleda u korijenu…. posebno kada je u pitanju prostorna dimenzija društva koju pokriva sudska praksa.
Čitajte dalje