Londonski san i riječka java
Da, nikako se priviknuti na surovu stvarnost. Nakon predivnog radnog trodnevlja u Londonu doći u Rijeku i odmah nakon tuširanja pogledati snimku „derbija“ Rijeke i Istre. Majko mila ako je to derbi onda zaista više nikada ne treba ići gledati nogomet. Tri dana u nogometnom hramu na stadionu Wembley u olimpijskom Londonu bila su predivno iskustvo koje želim što prije ponoviti.
Čitajte dalje
Veliki vikend riječkog nogometa
Ako niste bili na Kantridi ili niste vlasnici sportskog paketa najveće IPTV platforme u Hrvata, može Vam biti žao. Iz više razloga. Nogometaši Rijeke postali su hit, i to više nije i ne može biti slučajnost. Po pasjoj vrućini dvoboj sa Šibenikom pohodilo je sada već standardnih 3.500 gledatelja. Velika stvar ako se zna da je prošle sezone prosjek bio između 800 i 1.500. Dodajmo da su pripadnice ljepšeg spola imale besplatan ulaz na tribinu F baš kao i svi koji su na utakmicu došli sa sombrerom.
Čitajte dalje
Mi imamos mnogos problemos
Da, opet isprike zbog nepoštivanja ponedjeljka, no oprostite mi, ali tek u ponedjeljak dogodilo se ono o čemu ću sada i ovdje pisati. Netko bi mogao očekivati da se na okupljanju vaterpolista Primorja pjeni voda u bazenu sve u 16, ali to nije bio slučaj ovoga puta.
Čitajte dalje
Dvanaesti igrač
Ako imalo pratite sport a posebno nogomet, čuli ste za uzrečicu dvanaesti igrač. I meni je ponekad izazivalo mučninu da tako nazivaju navijače, ali nakon subote svi pa čak i Ivan Volarić u Novom listu složni su da je Rijeka do pobjede nad Varaždinom došla prije svega na krilima navijača.
Čitajte dalje
Sportska Rijeka kao neželjeno dijete
Svima koji redovito prate ovu kolumnu (a nadam se da takvih ima) ispričavam se što sam im poremetio naviku. Navike se teško mijenjaju, ali umjesto u ponedjeljak ja LOPOTU IZ SVIH KANTUNA s Vama dijelim tek u srijedu. Zašto? Prije svega zbog Rijeke. Čekao sam, ali nažalost nisam dočekao ime novoga čelnog čovjeka sportskog ponosa našega Grada. Čini mi se da bi prije mogao dočekati Godota.
Čitajte dalje