“Život teče dok se spava”* (1994-2014)
Samo par godina kasnije držao sam u ruci svoju prvu ulaznicu za koncert Stonesa! Minhen, treći lipnja, ’90. Smatrao sam taj dan najvažnijim u životu i tog uvjerenja sam se držao gotovo desetak godina. Napad na Olimpijsko zdanje bilo je organizirano, pažljivo trasirano. Putovalo se punkufer sati do Bavarske, ali društvo u busu je bilo zabavno, dosta njih mlađe od mene, nevino su se unosile boce jeftinog vina u vozilo, pilo se, dobacivale su se budalaste dosjetke, muzika s kazeta je bila prigodna, s etiketom Say No To Mišo!
Čitajte dalje
Apolitični bues
Tema koja me žulja već par godina aktualizirala se je pred koji dan u medijima. S visokim sam dužnosnicima našeg grada već raspravljao i predlagao tu, ili naoko sličnu, stvar. Dakle, vjerujem da ste čitali o tome, u metropoli se ne otklanja mogućnost da neke ulice dobiju nove nazive. Briga me za politička prepucavanja jel ovaj bio crn a onaj drugi nedovoljno crn, ili pak bikovsko razdražujuće crven. To me ne impresionira niti malo.
Čitajte dalje