Kako je Marshall stigao na Balkan
Na vijest o smrti Jimma Marshalla, koja je zabrujala žicama 2. travnja, na vijest o smrti čovjeka čije je ime već poodavno sinonim za glazbena pojačala, zapitah se: ok, sada znamo kada je Marshal otišao, ali – znamo li kada je došao? Ne mislim na globalnu scenu, gdje je izrastao u termin iz opće pop-kulture, nego na ovdašnje prostore, među nas. Kada je Marshall na nekoj od ovdašnjih pozornica debitirao?
Čitajte dalje
Zašto Riječani vole tetu Radu?
Kako se u današnje doba postaje ugledan, pa i u akademskoj zajednici popularan, štoviše u široj javnosti omiljen znanstvenik? Ako netko i krene tim putom, proces se u većini slučajeva zaustavi na prvoj postaji. Do druge ih stigne malo, a doći do posljednje, treće postaje, gotovo svima ostaje sanak pusti.
Čitajte dalje
Milton S. Nikols doveo kriminalce u riječku luku
Znači li Vam što naslov Kristalna pepeljara? Jeste li imali u rukama roman kojemu se našao na koricama, zavirivali u njegove stranice, možda ga i pročitali? Nekako, sumnjam u to. Ako ste ga doista pročitali, bit će da imate već koju godinu, jer je bio hit davne 1962. Oni koji su ga tada čitali, baš nešto i nemaju običaj posjećivati internetske stranice, zato se ne bave ovim člankom, pa na uvodno pitanje ne mogu ni dati potvrdan odgovor. Oni pak koji članak čitaju, bit će da su poprilično mlađe dobi, njima je 1962. u sferi prije njihove ere. Teško da su tada mogli išta čitati. Jedni su roman zaboravili, drugi za nj nisu ni čuli. Obostrana šteta.
Čitajte dalje
Slučaj Barač: tog se tipa mora protjerati iz Rijeke!
– Otvaraj! Otvaraj ili razbijamo!
Nakon nekoliko udaraca pesnicom u vrata (ili je to bio držak puške? vrh vojničke čizme?), glas je bio prijeteći. Nije ostavljao izbora. Gospodin u časnim godinama, polako je s druge strane, bezvoljno, okrenuo ključ. Lica pred njim bila su ljutita. – Koliko ti treba da otvoriš?! Dokad ćemo mi s tobom gubiti vrijeme?!
Čitajte dalje
Otišao je Ive Škina
Otišao je Ive Škina. Još jedan od onih s kojima sam stigao razgovarati, a oni nakon jednog, ili ne mnogo većeg broja razgovora, zauvijek nestali. Kao da nam je zadaća bila da se sretnemo tad i više nikad. Taman da mi stignu ispričati barem fragment svoje životne priče i – zbogom. Ružan osjećaj. Priziva u misli prizor iz Krležine novele Bitka kod Bistrice Lesne, u kojemu na stol vojnog bilježnika padaju obavijesti o smrti boraca iz ratne jedinice, padaju na stol brojne i uporne poput kišnih kapi, i tu se baš ništa ne može učiniti.
Rekoh, ružan osjećaj. Zašto pominjem čovjeka kojeg su nazivali Ive Škina? Otkud on u mom životu?
Čitajte dalje
Vratite nam Poštu na Korzu!
Ma, ne idem više u Poštu na Korzu. Treba jednom podvući crtu. Ionako već neko vrijeme izbjegavam ući u tu zgradu. Zapravo, izbjegavam to duže, ima tomu već cijela godina, možda i dvije-tri. Razlog? Premda sam na to već trebao oguglati, svaki susret s njenim interijerom iznova me zatekne, prizivajući loše raspoloženje. Na prvu loptu šireći frustracije, potom i čineći ljutim. Dođe mi da šutnem prvu osobu koja se nađe pri nozi, ni krivu ni dužnu, ali eto – frustracija mora naći neki gromobran…
Čitajte dalje
Jesu li riječki Uragani prvi rock-bend u socijalističkom dijelu Europe?
U riječkoj Filodrammatici 19. je prosinca otvorena izložba posvećena prvom hrvatskom i jugoslavenskom rock-bendu, Uraganima. Oku nudi 28 snimaka nastalih fotoaparatom Ante Škrobonje, počevši od 1962, kada se tadašnji sušački gimnazijalac Škrobonja prihvatio fotoaparata, do 1971, kada „uraganska“ družina odlučuje okačiti električne gitare o klin. Povod za ovaj napis? Stavljanje Uragana u širi, europski kontekst. Jesu li Uragani, osnovani 1960, kronološki prvi rock-bend u socijalističkom dijelu Europe?
Čitajte dalje
Zašto su Stewart Granger i Elke Sommer pobjegli iz Opatije?
Kada su već bivale uključene, filmske kamere u Rijeci nisu prestajale zujati, nižući nove kilometre celuloidne vrpce s intrigantnim zapisima. Pridjev intrigantno u ovom slučaju prevodimo kao uputu o mjestu snimanja, što kolumnu posvećenu tomu, koju upravo čitate, pretvara u zapis od pomoći budućim biografima filma u gradu na Rječini. Odabrani vremenski odsječak? Sredina i druga polovica 1960-tih. Naravno, u Rijeci se snimalo i prije te dekade i poslije nje, ali ekonomija medijskog prostora primorava da se negdje povuče crta…
Čitajte dalje
Što su u Rijeci radili James Cagney i Rita Hayworth?
Za nedavnih posjeta domaćih filmskih redatelja Rijeci u više je navrata rečeno kako pred sobom vide filmičan grad, grad koji pruža mnoštvo privlačnih scenografskih situacija snimateljima „pokretnih slika“, tragom toga i vuče za rukav da ih se iskoristi. Novost? Ne baš. Aktualno otkrivanje tople vode ima svoju predpriču, koja govori kako je grad na Rječini zapeo filmskim kamerama za objektiv poodavno, a ljubav na prvi pogled te vrste nije ostajala nerealizirana.
Čitajte dalje
Rothschildi, baruni riječkog ekonomskog uzleta?
Dobar dio jela, ako ne i glavninu, zakuhali su Rothschildi, o čemu dosad u nas ni slova. Jelo se zove impresivan riječki gospodarski uzlet u 19. stoljeću, kojim je Rijeka postala europski važno ekonomsko središte, repovi čega vuku se i danas, treće stoljeće potom. Na djelu je vrijeme kada u gradu na Rječini uzlijeću gigantski projekti poput Brodogradilišta Ganz-Danubius, Brodarskog društva Adria, Ljuštionice riže, Rafinerije nafte itd. Za sve njih desetljećima slušamo kako je riječ o velikim ugarskim investicijama na Kvarneru, na što potvrdno klimaju glavama i s ugarskih strana. Istina? Na ovdašnjem jelovniku nije bio isključivo panonski gulaš. Uz njega se, a možda i više od njega, jeo bečki odrezak.
Čitajte dalje
Rijeka, bastion urbane kulture
Rijeku se učestalo doživljava kao grad za svoje okruženje snažnih urbanih vibracija. Tako je bilo jučer, tako je i danas, što upućuje na zaključak kako je riječ o kontinuiranom obilježju gradskog lica, samim tim i utemeljenom. Premda se nekomu može učiniti da su pojmovi grad i urbanost jedno, da su istoznačnice, svakodnevna praksa europskog jugoistoka, kojemu Rijeka dobrim dijelom zemljopisno pripada, svjedoči kako su urbano i ruralno (u lošem smislu te riječi, posve različitom od pojma seoske kulture i njenih etno-vrijednosti) na tom prostoru u trajnom sukobu.
Čitajte dalje
U kakvoj su vezi Rijeka i Tommy Steele, premijerna britanska rock-zvijezda?
Kada je u Hrvatskoj, odnosno u Jugoslaviji, prvi put nastupio neki britanski rock-bend? I komu se zgodila ta čast, kojem bendu i gradu? Ako je vjerovati dosad objavljenim podacima, dogodilo se to 1965., kada nas je posjetila britanska družina The Rocking Wickers. Dečki su ljeta te godine nastupili u riječkom kinu Partizan (današnjem Teatru Fenice), također u još nekim domaćim gradovima. Uistinu prvi? Pretpostavljate, neće biti.
Čitajte dalje
Robert Bebek, pjesnik vulkanske mirnoće
Lektor se vratio. Premda je povelik upitnik je li to dobro za nj, za nas ovdje, u Rijeci, u Hrvatskoj, jest. Sve usprkos tomu što u zemlji u kojoj nije vijest kada mlađi ljudi, pametni, obrazovani, sposobni, odlaze, da bi sve svoje najbolje dali negdje drugdje, nekomu drugom, sve usprkos tomu što njegov povratak možda neće biti ni primijećen. „Pa mlad već odavno nije“, reći će netko. „Da je pametan, ne bi se bavio kulturom“, dodat će drugi. „Ako je sposoban, zašto nije bogat?“ upitat će treći.
Čitajte dalje
Na poziv arhitekta Emilija, na Korzo sletio psihodelični zvjezdani brod
Svemu je „krivo“ riječko Art-kino. Sjeo sam te večeri u dvoranu da bih pogledao SF klasik Rogera Vadima iz 1968., Barbarellu. OK, gledah ga već, ali toliko davno da mi se učinilo pametnim obnoviti „lektiru“. Dvadesetak minuta nakon što me Jane Fonda primila u astralni brod i poletjela sa mnom u međuzviježđe – a bila je godina 4000., i ona se nije prestajala mazno protezati na čupavom sagu – shvatio sam kako let u njezinu društvu uopće ne vodi među zvijezde. Što sam filmom letio dalje iz Art-kina, na tko za koji seksi-planet, to sam bio više tamo otkud sam krenuo – u Rijeci.
Čitajte dalje
Starohrvatski bog Perun vlada zelenom okolicom grada
Je li borba između kršćanstva i starohrvatskih bogova, koje su Hrvati donijeli sa sobom kada su stigli u današnje krajeve, završena? Tako iz kršćanskih centara moći nastoje uvjeriti okruženje svim sredstvima koja su im na raspolaganju. No, istina je bitno drukčija. Unatoč tomu što proces uvjeravanja traje preko tisuću godina, dokazi oko nas svjedoče kako borba još traje. Na djelu je pat-pozicija. Ako je kršćanski bog, barem formalno, zavladao gradovima, najviši starohrvatski bog, Perun, drži u rukama zelene okolice tih gradova.
Čitajte dalje
Starohrvatski bog Svantovid u Rijeci
Nikad nisam volio kultove ličnosti. U svom sam ih vijeku nadživio barem tri. Prvi je bio kult ličnosti „najvećeg sina naših naroda i narodnosti“ (tako se u neka vremena tepalo Josipu Brozu), drugi je bio vezan uz „oca nacije“ (ticalo se Franje Tuđmana), treći je uzdizao lik „najvećeg moralnog autoriteta 20. stoljeća“ (prethodni rimski pontifeks). Zašto ovi redovi? Ne volim ni kult svetog Vida.
Čitajte dalje
Gdje su jeli djedovi i bake današnjih riječkih studenata?
Jesu li studenti u gradu na Rječini gladni? Naravno da jesu. Svatko tijekom dana prije ili poslije ogladni, a mladi ljudi su posljednji koji bi to demantirali. Vijest kako im je od 21. travnja na raspolaganju novi restoran, u sklopu trsatskog kampusa, u studentskim ušima zato je zazvučala više nego dobro. Nedugo potom, 11. svibnja, uslijedilo je i svečano otvorenje, uz talambase. Budući da svaka priča ima i svoju predpriču, eto nas tim tragom ususret pitanju: OK, a gdje su studenti jeli prije toga?
Čitajte dalje
Eti Juvan, opatijska Brenda Lee
Kada se postavi pitanje premijernog diskografskog zapisa kojim je dokumentirana pojava rocka na riječkom području, onima s dužim pamćenjem u misli dolaze sastavi Uragani i Sonori. Prvi su objavili EP Školjka, hit koji se na prodajnim mjestima pojavio 1966, a drugi su bili još brži, stavivši svoje ime na EP s temom Fešta na palubi 1965. Ipak, časna titula rockera prvih ne ide u ruke ni jednima ni drugima. Sve žestoke rockerske dečke s Kvarnera u džep je diskografski strpala – jedna djevojka. Njezino ime je Eti Juvan.
Čitajte dalje