Zajčeva pjesma radnicima
Riječanina Ivana Zajca, oca hrvatske opere, prisjećamo se u raznim prigodama, ali nadasve rijetko, ako ikad, na međunarodni praznik rada 1. maj.
Čitajte dalje
Beatrice – prvi punk bend iza željezne zavjese
Vjerujem kako ćemo se oko toga lako složiti: glazba nije sport, nije plivačka jurnjava u bazenu na stotinu metara, pa da o jedva mjerljivom djeliću sekunde ovisi tko će postati dobitnik medalje, a tko će frustrirano gledati pobjednika sa strane. Nitko s imalo mozga u glavi ne ulazi u svijet glazbe zbog takvih i sličnih odmjeravanja snaga, u nj se ulazi zbog emotivnog, estetskog i svakog drugog zadovoljstva što ga ona može potaknuti.
Čitajte dalje
Planovi stadiona Kantrida: Tribine na kamenoj litici
Tko bi rekao da ću se i ja prihvatiti nogometa, kao teme za pisanje. Naravno da sam u mlađim danima jurcao za loptom, sjećam se i nekih svojih srednjoškolskih i studentskih utakmica, pa ne mogu reći kako nogomet ne volim, ali ipak…
Čitajte dalje
Partizanka Ana: Pametnija od nas, ona se nije predala
Šarena dugmad, veseli konci, mekana vuna, zujavi patentni otvarači/zatvarači, rastezljive gumene trake (lastike), bockave igle za šivanje, dugačke igle za pletenje i stotine sličnih čudesa punile su moje oči od malih nogu u toj prodavaonici.
Čitajte dalje
Big Bang riječkog punka: Paraf, Circolo, 22. ožujka 1978.
Ako postoji datum kada se dogodio Big Bang riječkog punka i novog vala, nulta točka iz koje je službeno sve proizašlo, Veliki prasak koji je izbacio primarnu materiju oko sebe, onda je to 22. ožujka 1978. Mjesto događaja? Sjedište Talijanske zajednice Circolo, svečana dvorana. Da, riječki punk rođen je među pozlaćenim neobaroknim štukaturama na prvom katu palače Modello, koja nosi potpis bečkog ateljea Fellner & Helmer iz 19. stoljeća, kraj zidnih zrcala uz koje se nalaze skulpturalni ljudski likovi, podno velikog lustera okupanog u zlato.
Čitajte dalje
Riječki futurizam: Italoil, plakat s jurećim jahačem
Čim sam ga ugledao, kliknuli smo na prvu. Nije ni čudo što se tako dogodilo. Ne znam je li plakat vrhunsko djelo dizajnerske ruke ili samo umješan rad upućenog zanatlije, ali znam kako snažnim kolorizmom i samouvjerenim šarmantnim jurećim jahačem osvaja na mah.
Čitajte dalje
Nepoznati slastičaru, hvala ti za Kontov rigojanči!
Možda su novogodišnji blagdani iza nas, ali – sva je sreća – memorija u kojoj sam sačuvao okuse kolača s kojima sam se iz dana u dan hrabro suočavao, ne predaje se tek tako. I nije mi žao. Dat ću joj novih priloga za pohranu slatkih okusa u osobnu bazu podataka prvom prilikom.
Čitajte dalje
Riječki zeleni valovi: Park Pomerio, prvoborac s novim životom
Takav kakav je bio, nekomu dobrodošla zelena točka u gradskom tkivu, a nekomu zapušteno mjesto gdje bi trebalo nešto učiniti da postane zelena oaza u punom smislu riječi, park Pomerio nalazi se pred očima Riječana 65 godina. Malo ili mnogo, manje je važan upitnik, daleko je važniji onaj što vodi put činjenice kako u njemu valjda sve prestaje biti kao prije. Park mijenja lice, višemjesečni radovi na njegovu preuređenju pri kraju su i pred njim se otvaraju ljepši dani, iznova će postati ugodno odmorište sugrađana.
Čitajte dalje
O svijetu, nama i samopoštovanju: 135 godina Rafinerije nafte Rijeka
Kad ne poštuješ sam sebe, zašto misliš da će te drugi poštovati? Te sam se stare istine prisjetio ovih dana prevrćući u mislima podatak o 135 godina Rafinerije nafte Rijeka, impresivan u svjetskim razmjerima, ali o kojemu Rafinerijin vlasnik, naftna kompanija INA − šuti. I čini to nasuprot svjetskim praksama u takvim situacijama, kao da je riječ o nečemu što nije spomena vrijedno.
Čitajte dalje
Rikarde Benčiću, tko si ti?
Nakon što se mladi Riječanin Rikard Benčić zaposlio 1941. u Strojarskoj radionici Rafinerije nafte, postao je dijelom jedne od nekoliko antifašističkih grupa što su djelovale u tom proizvodnom pogonu na Mlaki. Ilegalnog borbenog iskustva nije im nedostajalo, u što se vrlo brzo uvjerio i novopridošli radnik.
Čitajte dalje
Rikarde Benčiću, tko si ti?
Premda mrzovoljnih u nas ne manjka – tzv. hejteri su s razmahali na sve strane i nema te stvari koju ne bi pobjedonosno sahranili s crnom zemljom, ne razmišljajući kako takvim pristupom možda više govore o sebi nego o onomu o čemu naoko govore – mene u posljednjih dana nešto sve više veseli. Mislim na šušur oko Benčića. Čudno je to – ljudi tamo godinama nije bilo, a sada sve ukazuje kako je popriličan broj onih koji žele doći na to donedavno opustjelo mjesto.
Čitajte dalje
U riječkom hidroavionu Fizir
Kada je u onom poraću, ljeta 1957., iz hidrojedriličarske baze Aerokluba Rijeka na Žurkovu s mora uzletio mali preuređeni hidroplan Fizir, u tom trenutku jedini civilni hidroavion u državi, mnoge je zanimalo kako je izgledalo naći se u njemu. Bome, nije nezanimljivo ni danas, 60 godina poslije.
Čitajte dalje
Mario i Giuseppe, život je film
Praznički trenutak, Dan antifašizma, 22. lipnja, iza nas je. Svi koji su nekoliko zahvaljujući njemu dobivenih slobodnih dana iskoristili za odlazak iz grada već su se vratili, obveze nam svima opet pušu za vratom. Mnogima je život iznova standardna, možda i dosadna kolotečina.
Čitajte dalje
Riječki orao pod njenim vratom
Teško mi to ide s pticama. Ornitolog nisam, niti je to itko u mojoj blizini, da utrči pametnim savjetom, što baš i ne olakšava stvar. Kad god bih posegnuo za nekom od njih rukom, one bi bezobrazne odlepršale. Kad bih zauzeo ignorantski stav s kakve klupe u parku, brzometno bi doskakutale do mene, izazivački me drsko svako malo pogledujući u lice. Hoćemo li se ikad zbližiti?
Čitajte dalje
Stjepan Krekuš, poratni obnovitelj riječkih ura
Uvijek sam s vremenom vodio bitku. I najčešće bivao poražen, o čemu bi mnogo toga mogao reći šef koji me dočekivao oštrim pogledima na mom prvom radnom mjestu. A ti su pogledi potrajali godinama. I on i ja dobro smo znali tko je kriv za redovita kašnjenja, bome i za mladenački drsko nepokušavanje traženja izmišljenih opravdanja. Trebalo je pokazati kakav-takav znak posipanja pepelom po glavi, s njime i priznavanja nadređenog autoriteta. Ali…
Čitajte dalje
Naftni muzej na Mlaki – imamo ga, a nemamo
Priča se ponavlja godinama, reakcija je prokleto ista. Kad god sam u Rijeci ili kojemu drugom gradu u zemljici Hrvatskoj nekomu negdje nekako spomenuo misao o potrebi osnivanja ovdašnjega naftnog muzeja, uzvraćali su mi začuđenim pogledima. „S kojega li sam to planeta sletio ovamo?“ dalo se u njima pročitati. Ali avaj, u takvim situacijama nisam dobar čitatelj, zato što nastojim birati štivo na koje trošim energiju. Znam kako zvuči, ali eto…
Čitajte dalje
Riječki naftaši u društvu najstarijih na svijetu
Rafinerija nafte jedno je od rijetkih preživjelih velikih imena iz zlatnog razdoblja riječkoga gospodarskog uzleta pokrenutog koncem 19. stoljeća. Ma koliko u svoja vremena moćni i važni bili, u prošlost su otplovili Hartera, Tvornica torpeda, Tvornica konopa, Tvornica duhana, Ljuštionica riže, Ljevaonica Skull, Tvornica kože, Tvornica bačava, s njima i silne tvornice parketa, sapuna, pića, namještaja, čokolade, ribljih konzervi, leda etc.
Čitajte dalje
Emil Blažević, naš učo u Metropolitanu
Na spomen njujorškog Metropolitana, svaka će ovdašnja glava koja se diči „tisućljetnom hrvatskom kulturom“, da ne kažem „uljudbom“, pridodati ime Milke Trnine, mada i ne bila podrobno upućena u tajne soprana koji je postao dijelom kolektivne memorije svjetske operne publike. I tu priča u pravilu stane.
Čitajte dalje