Oznaka: priroda-drustva

Na jučerašnji dan (1. listopada) prije 40. godina održan je možda najveći boksački meč u povijesti ovog borilačkog sporta, kada Muhamed Ali, poslije najteže pobjede u svojoj karijeri, izgovara antologijsku rečenicu: “Neka više nikada ne čujem išta protiv Džoa Frejzera.” No ima jedna koja mi je puno draža. Ona kada je rekao da ne želi ići „boksati“ u Vijetnam.

Čitajte dalje

Ovoga tjedna obilježen je Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama. Nakon punih dvanaest godina od kako je Hrvatski sabor donio ovu odluku, prijedlog ovog kolumniste je da se ona ponovno razmotri i promijeni njezin službeni tekst. Obrazloženje slijedi u nastavku.

Čitajte dalje

Potaknut svakodnevnim vijestima o izbjegličkoj agoniji tisuća ljudi koji svakodnevno stižu u Europu, često se nađem u zamci raznih misaonih zapleta koji me putem suptilnog (i veoma podmuklog) mehanizma mentalnih racionalizacija, s velikom lakoćom, od čovjeka humaniste pretvaraju u suzdržano političko biće. To je onaj trenutak kada racionalna misao u ljudskoj svijesti nadjača emotivni (duševni) osjećaj i počinje mijenjati redoslijed mjesta u (prirodnom) poretku vrijednosti. Tako nešto ponekad izgleda razumno, često se čini da je nužno, ali na kraju shvatiš da je totalno pogrešno.

Čitajte dalje

Nedavna vijest o smrti devetogodišnjeg dječaka iz Rijeke kojemu su roditelji „uskratili bolničko liječenje“ (točnije, odbili primjenu kemoterapije) ponovno je izazvala burnu medijsku raspravu. U većini komentara mahom prevladavaju neprimjerene osude majke i oca, gdje ih se proziva za „roditeljski nemar“ jer su u zamjenu za konvencionalni medicinski tretman svoje dijete „prepustili u ruke nadriliječnicima“ – a koji, prema mišljenju mnogih, zaslužuju jednaku osudu i oštru zatvorsku kaznu. No, kako stvari obično stoje, problem je negdje sasvim na drugome mjestu. Ne tražimo krivce – tražimo rješenja.

Čitajte dalje

Partnerski odnosi temelje se na ravnopravnost dvaju ili više partnera u postizanju zajedničkih interesnih ciljeva. U suprotnom (ako jedna strana samo sluša, a druga samo klima glavom) ovaj odnos postaje podanički. U braku i politici ono je osnova dobrog zdravlja, sreće i blagostanja – obitelji i naroda. Princip je isti, ali postoje nijanse.

Čitajte dalje

Naglim razvojem tehnologije i tehnike u proteklih stotinu godina svijet je postao globalno selo, no razmjeri migracije svjetskog stanovništva u posljednjih 20 godina (poticano širenjem zapadne „demokracije“ ) stvorili su to da cijela planeta postaje polako globalna multikulturalna zajednica, što predstavlja primarni politički i kulturološki izazov 21. stoljeća. Europa je upravo na takvoj kušnji. Jesmo li spremni na to?

Čitajte dalje

„Ja sam Doris i udarila sam svoje dijete po guzi“- glasi rečenica koja je ovih dana izazvala lavinu stručnih i nestručnih polemika, protivnika i pristalica tradicionalne odgojne metode kontroliranog tjelesnog kažnjavanja djece. Riječ je o klasičnom sukobu pristalica znanstvene i pseudoznanstvene filozofije odgoja, gdje se dvije strane nikako ne mogu dogovoriti, mada je istina uvijek negdje u sredini, na mjestu gdje prevladava ZNANJE i RAZUM. To je nužno za shvatiti, jer jedno bez drugoga vodi do primjene članka 20. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kojemu poprilično toga fali sa obje strane.

Čitajte dalje

„Često se, čak i unutar istog naroda, događa da domovina jednih negira domovinu drugih. Iz toga se rodilo bezumlje koje je Europu danas pretvorilo u pepeo. Despoti prerušeni u patriote nameću retoriku svojih mitova i mudruju da izvan njih ne postoji ljubav prema domovini. (…) Jednoga će dana netko morati skupiti hrabrost da monopol nad domovinom otme tim varalicama i vrati je slobodnim ljudima, onima koji granice zacrtavaju idejama, a ne bodljikavom žicom.“

Čitajte dalje

U zrelim, prosvijećenim civiliziranim državama, sekularizacija je planski kontrolirani proces demokratske obrane društva od rigidnog religijskog autoriteta koji nastoji dominirati u svim aspektima društvenog života i upravljanja. No pogrešno je misliti da je samo riječ o vjerskim institucijama. Znanstveni „religijski“ aspekti jednako su opasni, naporni i štetni, a javljanju se onda kada sekularna država zaboravi da čovjek nije rođen radi znanosti, nego znanost radi čovjeka – jer (u vječitoj potrazi za istinom) važno je ono znanje koje čovjeka (kako bi rekao Buda) oslobađa od patnje.

Čitajte dalje

„Jedino uz moju zapovijed može se održati vojni mimohod“ – poručila je jasno i odrješito hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, negdje početkom svibnja. Bila je to prva obećana „šaka o stol“, koju će s mjesta vrhovne zapovjednice oružanih snaga RH odalamiti pred očima hrvatske javnosti. Tako i treba – jer težina ove zapovijedi iznosi 15 milijuna kuna, i tu, po pitanju zapovjedne odgovornosti, ne smije biti nikakve smutnje. Naprotiv, sve mora biti čisto i bistro. Zato, dok traju politički prijepori na ovu temu, mi ćemo pitanje vojne parade obraditi financijski. Čist račun, duga ljubav – prema narodu i domovini, ponajprije.

Čitajte dalje

Čudo je, prema mnogim religijama, događaj koji se ne može objasniti drugačije nego da je božanski. Stvara čuđenje, jer se radi o “nevjerojatnom”, “izvanrednom”, natprirodnom ili protuprirodnom događaju. U užem smislu takav događaj se u prostoru i vremenu ne može objasniti ljudskim razumom ili zakonima prirode – kaže Wikipedija. Biskup Vlado Košić misli da ih je u povijesti Hrvata bilo tri. A ja tvrdim da ih ima četiri – samo ovo zadnje nije Božje.

Čitajte dalje

„Teško je među svim košarkaškim super asovima naći najboljeg…Ali najbolji i najveći je bio Krešimir Čosić ….Zašto je Čosić bio najbolji, zašto najveći?…Pa upravo zato jer je mogao podnijeti da bude sporedan.”

Čitajte dalje

Bilo je toplo rano-svibanjsko jutro kada sam sjeo u hlad guste borove krošnje na mirnoj terasi jednog kafiću na rubu marjanske šume. Spokojna tišina odmarala je mozak dok sam čekao starog prijatelja s faksa. Kao i uvijek, došao je s friškim jutarnjim novinama i već složenom pričom sa naslovne stranice. On je doktor prirodnih znanosti koji kvantnu fiziku ima u malom mozgu.

Čitajte dalje

Ako mislite da se autor ove kolumne šali (ili, ne daj bože, sprda) varate se. Ovo nije montipajtonovsko, nego ozbiljno teološko pitanje, proisteklo iz jedne spontane kontemplacije o fiziologiji ženskih jajnih stanica, sa čijom se svom dubinom biblijske misli suočila jedna mlada hodočasnica još davne 1998. godine u ispovjedaonici u Međugorju, na godišnjicu Gospina ukazanja. Slušajući preneraženog velečasnog koji joj je opisivao sliku duhovne dijagnoze njezinih grijeha što ih je počinila u zagrebačkoj Petrovoj bolnici, u vrijeme dok je pokušavala zanijeti dijete medicinskom metodom potpomognute oplodnje, ostala je, malo je reći – šokirana.

Čitajte dalje