Flip Flop Fatality – nije za mlake tulume
Jedan sam dan otišao na probu, snimanje, štaliveć, ča metalcima Po metra crijeva, tu u blizini mog negdašnjeg kvarta. Odmah ispod dječjeg igrališta. Veliko atomsko sklonište napravljeno za slučaj invazije vanzemaljaca ili drugih vanjskih neprijatelja. Uveden sam, nakon kucanja o metalna vrata debljine nekoliko centimetara, u prostor, ugodno uređen, udoban. Prethodno sam se podšišao, da ostavim bolji dojam. Kratko sam upoznat sa sadržajem soba, ovdje pijemo, tamo je kontrolna soba, a ovo je glavni room.
Čitajte dalje
Flint was a Prodigy
Nešto iz vremena devedesetih mi se usjeklo u svijesti. Puno stvari je, naravno, ostalo izvan dohvata i manje su jasne. Ljudi poput mene su, dakle, nepouzdani. Ponekad se čini da stalno nešto izmišljam i lažem. No, ovo je fakt – koncert Prodigy u ljubljanskoj hali Tivoli, listopad 1997.
Čitajte dalje
Hipodrom ’81.
Trebalo mi je gotovo godinu dana da se riješim one sitne kišice koja mi je ledila mozak i uporno me namakala upitima oko onog neobičnog prisjećanja Teofila Pančića, beogradskog novinara i pisca. On je, zajedno s mnogim drugim govornicima, sudjelovao na tribini u Circolu povodom dana, 22.3., koji je u Rijeci obilježen Parafovim. Tada je primijetio kako je nadureno stajao u prvom redu okrenut leđima svom najdražem punk bendu. Jer im se pridružila pjevačica, a on je očekivao rudimentarni zvuk gitara. Navodno još nije imao razvijen kritički duh pa je smatrao da je sint u punk bendu izdaja. A i glas Vim Cole.
Čitajte dalje
Magi, Milan, Bojan – veći od života
Osamdesete su bile, tako kažu, po mnogočemu čudesne. Ja sam ih intenzivno živio kupujući ploče, čitajući Castanedu i Hessea, odlazeći na koncerte. Pri ovom posljednjem odjednom sam zapazio značajne promjene. Pozornice rocka počele su nositi žene. Lokalno su se ukazale Vim Cola, Tea Kaos, Meri Tadaima, Vesna Xenia, pa onda i cijeli cjelcati bend Cacadou. Kartografiji ženskih likova uskoro su se prikopčale i one dvije iz Videosexa. I konačno – Margita.
Čitajte dalje
Novi punk val, 40 godina poslije
Zvuk Ri Rocka nije uvijek bio briljantan. Ali je zato pouzdan i djeluje iscjeljujuće poput eliksira u mojim ušima. Dobro, to što ste pročitali svakako nije za tvitanje, niti je mnogima zabavno jer nalikuje kakvom prastarom navijačkom ufuravanju. Nije ta manifestacija za svakoga, tako je uvijek bilo pa će vjerojatno tako i ostati. Kao što znate, ove se godine obilježava i četrdeseta obljetnica lokalnog punka. Moja, i meni bliske generacije su svojedobno imale drugačije načine širenja informacija. Dakle, nama iz doba postatomske prijetnje, internet su bile publikacije, odnosno časopisi i specijalizirane radijske emisije.
Čitajte dalje
Mirovinsko i zdravstveno za Ri rock
Da je Ri rock čovjek ove godine bi navršio četrdeset godina kontinuiranog zaposlenja, evidentiranog u radnoj knjižici. Polako bi si počeo pripremati neku manju kolibicu, atraktivne boje da bude vidljiva kao i sama manifestacija, negdje u blizini gdje je i odrastao, dakle tu u Rijeci, na relacijama od Dvorane mladosti, Kluba željezničara, Sterea, dvorane 3.maj na Mlaki, Palacha, ‘Lovorke’, i uskoro se umirovio. S tim u vezi bi, doduše, krenuo u raspravu s državom, ali bi nekako ipak uspio dokazati da postoji i ovi bi mu uskoro počeli uplaćivati pristojnu mirovinu. Jer, protivno svim vjerovanjima i željama, Ri rock je, hmm, dakle, ostario.
Čitajte dalje
Pacijent iz sobe 19
Nerado se upuštam u kritičke osvrte pisanih riječi, a ako ponekad i osjetim potrebu o nečemu iskazati mišljenje činim to na obilazan način, preskačući teorijsko-znanstveni pristup, kako zbog književne nekompetencije tako i zbog vlastite nesigurnosti u prosudbu samog teksta. Kako nastavljam bolovati od istih simptoma u nastavku ću kolumne svejedno pokušati pronaći razloge zbog čega ne biste trebali propustiti predstavljanje, kao i nabavku, novog romana ‘Pacijent iz sobe 19’, autora Zorana Žmirića.
Čitajte dalje
Đoni je bio kul
Jednog smo se dana, mi iz organizacijskog dijela kluba Palach, odlučili da bi možda ipak bilo zgodno pozvati na gostovanje taj sastav iz Zagreba. Istina, njihova dvoranska turneja ‘Kad fazani lete’ od koju godinu ranije, nije prošla onim zanimanjem kakvo se očekivalo, pa smo još uvijek oprezno vagali dal da ih stavimo u naš B pogon, koji smo održavali u hladnom stanju u dvorani ‘Lovorka Kukanić’ ili pak jednostavno odsviraju to što imaju, tih nekoliko hitića, u matičnom prostoru kluba. Stvar je krenula u reklamiranje.
Čitajte dalje
Kolumna “Vinil je finil” o knjizi “Jazz Beat” (Ex Libris, 2017.)
“Jazz Beat” Voje Šindolića, osim prijevoda poezije, sadrži i odlične arhivske CB fotografije muzičara i pjesnika.
Čitajte dalje
U dresu Big Countryja, 1998.
Sad kad se donekle skulirala euforija oko svjetskog prvenstva ugurala mi se u uski prorez podsvijesti debljine konjske dlake uspomena od prije dvadeset godina. Svi oni koji su se tada našli na istom mjestu kao i ja znat će o čemu pišem. Cijeli je taj dan, a radi se o 20. kolovozu, protekao napeto, baš kao da sam bio vozačem ambulantnih kola i spašavao živote jureći amo-tamo. Rano je valjalo podignuti sidro i krenuti put Zagreba. Sandro i ja prednjačili smo u poticanju neurotičnosti tog prekrasnog dana. Razumljivo jer radilo se o još jednom odlasku na koncert Rolling Stonesa.
Čitajte dalje
Tip s kosom u prvoj polovini godine MMXVIII
Kao i svake godine, Kosac je radio neumorno. Pred njim je još napornih nekoliko mjeseci rada, pa vam donosimo statistiku prve polovine nogometne godine za pamćenje!
Čitajte dalje
THE SIIDS: Nema smisla hodati utabanim stazama, želimo da nas glazba iznenađuje
Neko sam vrijeme proveo u depresiji jer se Morso, jedan od meni najdražih bendova, stavio u hibernaciju. Inače, u muzičarskom rječniku to najčešće znači the end, fine, fin, konec, kraj karijere. Oni su oduvijek zvučali kao fascinantna izložba najmodernijih tehnološko kompozicijskih dostignuća na domaćem tržištu. Valjda me je i zato pogodila čežnja, pa sam provodio nekoliko sati uz njihova tri albuma.
Čitajte dalje
Mrletov let iznad grada
Ne znam u kolikoj mjeri uspijevate ovih dana ignorirati informacije kojima nas bombardiraju mediji. Mrle je, u suradnji sa Sveučilištem u Rijeci, u opasnom znanstvenom naletu ambiciozno krenuo raditi na stroju koji će zvuk pretvoriti u stup soli. Biblijski motiv, pomislili biste, ali ne, nije. Pred dvije godine krenuo je snimati s Trsata zvuk grada Rijeke, ako sam dobro shvatio htio je dohvatiti skladnost i dušu, ili pojednostavljeno ‘poloviti’ note i vibracije.
Čitajte dalje
Mihael Prosen (Nord): Kineska publika je nevjerojatna, vraćamo joj se iduće godine
Duboko u devedesetima bavio sam se različitim profesijama, od muziciranja do novinarstva, od katodnog ovisnika do urednika voditelja na lokalnom radiju koji se ugasio pred gotovo deset godina. Upravo na ovom posljednjem mjestu sretao sam se s mladim entuzijastima koje sam ugošćivao u emisijama koje su imale zadatak promovirati demo sastave. Jedan od mnogih koji su se ukazali u studiju bio je i Easyman. Tinejdžeri koji su već zavidno baratali instrumentima, kombinirali engleske i hrvatske tekstove, surfali na valu već odumirućeg grunge zvuka, bili su predvođeni odličnim vokalistom, iznimno pristojnim i elokventnim, Mihaelom Prosenom.
Čitajte dalje
Ča? Metal!
Dva san dani mislel kako bin ovisti album predstavil. Najprvo san pročital teksti z omota, napol su istrijanski, a oni drugi del je na primorsken čakavsken, pače, domaćen. Onput san pustil CD da mi zasope. Ćo, to su vražja dela, rekal sam za se. Aš tu je tista kombinacija etno elementi i teškega metala, a i oni kantador, zove se Č.R.U., voli fanj zijat va mikrofon. More bit da mu se j’ ki zameril. A morda je mu samo takov horoskop, ki će znat.
Čitajte dalje
GIPSS revisited
Pod nekim školskim odmorom Dean i Erik su odlučili osnovati bend. Za početak su sjedili ispred garaža drugih, već afirmiranih, sastava skupljajući hrabrost. Bilo je jasno jedino to da će Erik svirat gitaru. Iako, nije mu bila mrska ni ideja o tome da bude i pjevač, no postavilo se pitanje čime bi se onda točno imao baviti Dean. Samoreklamiranjem? Puštanjem ploča prije nastupa? Snimanjem video uradaka? Možda ritam gitarom? A kad je prevladao razum, riješeno je da ulogu glavnog vokalista, a ako bude nužno i tekstopisca, preuzme, dakle, Erik. Ubrzo se senzacionalna vijest raširila po školi. Istina, krajem je osamdesetih svašta prolazilo pod kategoriju svjetskog događaja, pa ne čudi ni u ovom slučaju entuzijazam koji se čuo za velikog odmora.
Čitajte dalje
Album ‘Merika’ Elis Lovrić: Dvanaest nemilosrdno iskrenih priča slomljene duše
Napokon sam se odlučio otići do shopa i kupit taj CD. Dovraga, dobar dio toga sam poslušao već u studiju, Matej je bio uvjeren da je to nešto izvan dohvata ovog svijeta. I imao je pravo, jer prvu stvar kad mi je pustio, zaboravio sam disat nakon samo trideset sekundi ‘ničega’ osim glasa i akustične gitare! Oživljavao sam se poslije toga gutljajem vode i svježim unosom nikotina u pluća. Mrmljao sam si u ovratnik jakne kako to nevjerojatno zvuči, taj dijalekt koji mi je samo donekle blizak, a ipak dovoljno dalek i zatvoren da mi treba simultani prevoditelj iz Star Treka.
Čitajte dalje
Zombiji u Guveru prije zvijezda i MTV-ja
Čovjek nikad ne zna šta ga čeka. Osim mene, koji sam taj dan puštao ploče u Palachu. Pa nisam imao izbora za bijeg. Od 19 do 23.30 sati dežurao sam uz miks pult zabavljajući zatečene goste u klubu. Mogao sam komotno izrađivati i cvjetne aranžmane, toliko uzbudljivo – postnovogodišnja depresija je trajala obično po desetak dana – bilo je tu večer. Tu i tamo netko bi se popeo stepenicu gore do mene tražeći nek’ zavrtim EKV i Ramonese, katkad se zadržavši na kraćem razgovoru, jer ploče su tražile konstantnu pažnju i brzu reakciju. Pogotovo kad su odlazile u fejd-aut.
Čitajte dalje