Dnevnik o pristupu bendu
8.12. 1987. Sandro i Sanjin su me danas pitali ako bi svirao s njima u bendu. Jer im treba za Ri Rock gitarist. Pa šta je s Halom, pitao sam. On ima drugih ideja. Ne pada mi na pamet uć u bend nakon njega, poručio sam im. Ali on nam je sam predložio da bi […]
Čitajte dalje
Rijeka Opatija Paris Texas
Prema nekim općim pretpostavkama izdavača, a to je bio Helidon iz Ljubljane uz malu pomoć Foxove podetikete ‘Dallas’, prva kompilacija riječkog čudačkog rocka iz druge polovine osamdesetih trebala se roditi u Jugotonovim rodilištima još 1986. godine. No, djeca (izvođači, tojest ViSovi) se nisu dala kompromitirati kratkim rokovima pa su radije odabrali malko zavlačiti sa snimanjima koja su se održavala u ljubljanskom studiju Top Ten negoli izjuriti van uz pomoć kliješta kakve nespretne i nezgrapne babice pa onda vrludati uokolo s dvije dražesne rupice na lubanji.
Čitajte dalje
Doktor od čelika
Krećem pun iščekivanja na taj koncert. Razlog je ponovno okupljanje jednog od rijetkih realiziranih heavy metal bendova iz našeg kraja. 2/5 su Opatijci, ostali Riječani. Dr. Steel. Fora ime, jel da? Naravno, neće biti prvi put da ih gledam! Mada ne bi baš, doduše, odviše bilo loše da sam bio premlad pa da sam ih iz tog razloga propustio, ali vrijeme ne stoji nezaposleno kao mnogi, već nemilosrdno grabi naprijed i ostavlja nam tragove posvuda!
Čitajte dalje
O Đavolima, McCartneyju i koječemu
Upravo sam se pripremao na pokret, a to je podrazumijevalo podizanje sa stolice i udaljavanje od stola kafića, kad ono – ugledam bivšeg pjevača Đavola. Zdravo!, rečem, a on otpovrne slično, e! Kratko i jasno. Trošenje energije na višak riječi nije svojstveno u južnjaka, dakako. Oprezno priupitam ima li neki dogovor, ali baš naprotiv kaže on ‘nemam’, pa se vratim u prijašnji položaj uživaoca sjedenja na pristojnom listopadskom suncu.
Čitajte dalje
Let
Iz jednostavnoga sam se razloga dosjetio napisati tekst koji upravo čitate. Na kraju će biti razvidno da je riječ o jednom CD izdanju. Inače, imam priličan problem nalaziti koliko-toliko zanimljive teme, pa nije ni čudo što pred svaki dead line za predaju priloga imam grč u želucu, nalik onom koje izaziva pogled na, recimo, lijepu ženu. Znate da jedna takva najčešće dolazi u paru s drugom, ne toliko osjetno manje lijepom, ali ipak je, hmmm, skromnije primjećujete. Znate o čemu pričam, dakako. Lovite, ako je to ikako moguće, potajno njezine oči. I sviđa vam se onaj osjećaj u utrobi kad krilcima zalepršaju, meni se dopadaju darkerice ili kakogod se taj stil danas zove pa shodno tome, šišmišići ako vam dotična uzvrati onaj the look.
Čitajte dalje
Najgori albumi užasno poznatih izvođača
Kao i uvijek, pišem pretenciozno, s pozicije pametnjakovića, o nekakvim albumima. Iz naslova ste već skužili da vas nešto u njemu iritira pa ste se čak natjerali, mršteći si obrve, nastaviti čitati. Pomislili ste: ‘zašto ovaj tip piše o stvarima koje ne kuži? Ima privilegiju zapisivati i objavljivati na portalu nebuloze, prenemagati se, nuditi svoja proročanstva, uvrnute tvrdnje koje su na razini djetinjastih analiza i posve lišene praktičnog značenja, ili je, što je puno gore, u jalovim pokušajima iznalaska zajedničkih tema koje žuljaju valjda tu njegovu generaciju?!’.
Čitajte dalje
Twenty Years After – Art & Music MMXIII
Kako stvari stoje ovogodišnji je Art&Music festival izostao. Nije prvi puta tako, slažem se. Štoviše, svojedobno su Željko Herceg i Branimir Slijepčević Brada, organizacijski tim, nazvali jedno izdanje ‘Zadnjim A&M’, što se održalo – statusno – par godina. Ispalo je dobrim marketinškim trikom jer se ipak negdje pripustila mogućnost da se još koji puta ovaj zombi fest pokrene ukoliko se za takvo što stvore financijski uvjeti. A kako je zanimanje medija i diskografa uvijek titralo oko ove pulske manifestacije, od čega nisu izostali ni izvrsni rezultati posjećenosti, naravno da je feniks uskrsnuo. No, vremenom, izvedbom svedeno tek na jednog čovjeka – Bradu.
Čitajte dalje
Očajnička potraga za Hushmanom
‘Pomislio si najprije da je tip u potpunosti skrenuo s uma predloživši ti takvo što! Naravno, shvatio si da je njegova slatkorječivost u funkciji pridobivanja tvoje naklonosti, i na koncu, tvog pristanka na tu pomalo suludu zamisao. Ali nema se što prigovoriti znanju koje je iskazao o tvojoj malenkosti – poznavao je svih deset snimaka koje si načinio s Paiceyjem u grupi The Maze, puno prije negoli si se pridružio onom sljedećem sastavu, koji je, dovraga moraš si to priznati, postao OGROMNIM tek nakon što su se tebe na ne baš osobito lijepi način riješili, zajedno s Nickyjem…
Čitajte dalje
Smells Like Teen Spirit
Na granici nas je dočekala specijalna jedinica za sprječavanje unosa narkotika u Hrvatsku. Na čelu su im odreda bili sve mladi momci, nosili su oko vrata one zgodne privjeske na marihuanu da se lakše infiltriraju među omladinu. Vjerojatno su već s osam napunjenih godina recitirali napamet pred ponosnim ocima Pravila službe (PS), održavali neke vježbe sa smjenama straže, prijeteći se tim role-modelima kako će ih svojom zrelošću i predanošću zasjeniti te zadužiti čitavu budućnost smjernošću i hrabrošću. Junačka karijera je bila pred njima.
Čitajte dalje
Tri dana s Robijem K.
Četvrtak, 21. ožujka, sad, ove godine. Vrtim se po dnevnom boravku, skoro će podne, a još nemam društvo za koncert. Puf, pant, tako bi nekadašnji stripovi naglasili nedostatak akcije, a glavni junak je jedva odizao noge s poda u želji da pobjedi vlastitu inertnost. Katkad i debljinu. Kod mene takvog problema, jel da, nema baš. Parketi po kojima neumorno koračam poprimaju izgled utabanog jarka. Nekom izvana mogao bih izgledati kao Baltazar, kao nešto mozgam, no rezultati, za razliku od cijenjenog profesora izumitelja, kod mene kontinuirano izostaju. Šišnem poruku, ali ne preko goluba ne, Arhitektu. Sadržaj: ej se ide na koncert večeras? Odgovor stiže prije negoli mi mob proslijedi potvrdu o zaprimanju smsa na traženi broj: Ne…
Čitajte dalje
Brain Damage inc.
Taman sam zasjeo pred komp kad ono, eto ti ga na, zvoni telefon. Ne naravno onaj starinski analogni ukopčan u zidnu instalaciju već drugi, mobilni. Halo, pitam ja, obzirom da na zaslonu se ispisuju nepoznate brojke.
Čitajte dalje
Mjesni rock, dio II
Pa, drago moje čitateljstvo, prije nastavka ove moje male interne inventure dragih mi debitantskih albuma lokalnih vokalno instrumentalnih sastava, želim Vam svima lijepu i manje smakovski raspoloženu Novu 2013. godinu! Pa da. A sada slijedi odbrojavanje od broja 5 do, naravno, 1.
Čitajte dalje
Deset najdražih mi debija mjesnog rocka
Prošlost je, potpuno je redundantno dakako to naznačiti ali možda će pomoći u razumijevanju onoga što slijedi, prošla. I ne bi uopće trebalo posezati za njom u svrhu komparacije sa sadašnjim vremenom, događajima i ljudima.
Čitajte dalje
nEUROSONG 2013!
Dokazano je! Hrvatska živi u razboritoj zabludi. Evo, pokušali smo sve: izbor za euro song preko publike, pa superstručnog žirija (muzičar do muzičara, rame uz rame s urednicima glasila i žutih tiskovina), kombinacijom televotinga i žirija, političkim naputcima (budi lijepa sjećanja na Vrdoljakove godine vladanja katedralom duha kada je uvrijeđeno vrtio glavom na odbijanje grupe Put da se pojave, na njegovu nedvojbeno stručnu prosudbu, na toj veleznačajnoj manifestaciji zgodno odjeveni u uniformama zenge), vračanjem u kristalnu kuglu kasnonoćnih vidjelaca, i konačno jednostranim odlučivanjem ex šefice zabavnog programa HRTa da se ima poslat najbolju moguću hit pjevačicu iz Hrvatske onamo i da je dosta tih prepucavanja i štatijaznamčegasvene! Nina će nas vinuti u sam vrh.
Čitajte dalje
Matchbox – koncert koji nas nije promijenio
Početkom je 1981 svijet bio, što se nas mulaca tiče, isti. U Americi je donedavno vladao korektni, tako su ga opisivali, Jimmy Carter, simpatičan tip koji se nevoljko želio uključiti u natezanje sa Sovjetima oko Afganistana, koji su zauzeli u siječnju ’80-te godine, ali im je zato 39. predsjednik SAD naplatio to bojkotom ljetnih olimpijskih igara u Moskvi.
Čitajte dalje
Absolutely Uncool & Charmless
Bilo je to ono doba kada sam se lako dao impresionirati tipovima koji su bili cool. Ali koji nisu uspjeli utjecati na mene u dovoljnoj mjeri da to postanem i sam. Tješio sam se da tako barem nisam kompletno tupav. Kao, zadržao sam u dovoljnoj mjeri vlastiti integritet i nisam se dao povesti za nečijim primjerom. Ajoj, spike! Poslije sam shvatio da su neki ljudi naprosto rođeni s tom vrlinom, dok je drugima potpuno zakinut pristup toj osobini pa većinu života ostanu apsolutno uncool & charmless. Konačno sam si to priznao i oprostio!
Čitajte dalje
Carole King tapestry
Uz Joni, Mitchell dakako, Kingova mi je godinama predstavljala globalni ženski pokret, pa kad bi me u nekim slučajevima pitali ča slušam vrlo sam često znao odgovarati kako su mi ženske autorice vrlo privlačne. Nisam ni ja kompletna budala, jel da? Poslije sam polje zanimanja proširio na Tori Najsjajniju Jedinu Amos, pa onda na feministicu, ili kakogod se predstavlja, Liz Phair, a zadnjih se nekoliko godina uglavnom vrtim oko Lucinde.
Čitajte dalje
Gram Parsons Grievous Angel
Pa, kako stvari stoje ljeto nas je zajahalo. S tendencijom nepopuštanja u nastupajućem periodu. Evo, mene to veseli. Naime, isprevrtao sam stan u tim idealnim sušnim vremenima ne bi li konačno se usudio popiturat ga po prvi puta od zlatnog doba D’ Annuzia, cirka nakon lipnja 1920. godine. U tom sam procesu bio prinuđen iseliti sve iz dnevnog boravka, uključujući i kompletnu kolekciju ploča.
Čitajte dalje