Godine prolaze, ali tajna ove teološke misterije ostaje i dalje nerješiva zagonetka ljudskom umu. Poslije svakog odgovora dolaze nova pitanja, i ma koliko se mi trudili spoznati pravu istinu, svaki puta kada mislimo da smo našli pravi odgovor, život nas ponovo iznenadi…Ponekad je iznenađenje takvo da u nekih vjernika izazove potpuni šok…Slijedi primjer koji je ovih dana upravo šokirao crkvu u Hrvata.
Iznenađenje se zbilo na dan 15. travnja godine 2011., a
razmjere šoka, koji je paralizirao razum i sledio naša katolička srca, svjedoči
transkript dijela potresne propovijedi koju je na samu Cvjetnicu održao
šokirani biskup Juraj Jezerinac:
“Duboko nas je kao
narod iznenadila okrutna presuda našim generalima u Haagu. Nama se
dogodilo kao što se dogodilo Isusu na Cvjetnicu. Osjetili smo kao da i nama
viču: Raspni ga, raspni!. Gotovo da nema čovjeka u zemlji, koji je i malo
pošten koji voli svoj narod i svoju Domovinu, a da nije osjetio bol u sebi
nakon nepravedno izrečene presude u Haagu. Ne čudimo se tome. Otkad je osuđen
najneviniji sin ove zemlje Isus Krist ne možemo očekivati pravedne sudove, koji
sude po svojim mjerilima a ne na pravdi Boga Velikoga’…
…Nadam se da će istina
konačno doći na vidjelo, kao što je došla na vidjelo istina o Isusu Kristu i na
mnoštvo primjera, posebno među kršćanima tijekom stoljeća. Dovoljno je
spomenuti blaženog kardinala Stepinca koji je rekao da će istina doći na
vidjelo i da će mu povijest dati za pravo. Treba nam samo strpljivosti…
…Slaveći danas blagdan Cvjetnice, slušajući izvještaj evanđeliste Mateja o muci
i smrti Isusovoj, a prije toga o svečanom ulasku Isusovom u Jeruzalem, možemo s
pravom reći da je Isus umro za nas i umjesto nas ”
Eto tako zboriše potreseni velečasni, koji je od silnog šoka
zaboravio spomenuti 600 ubijenih civila, 22 000 spaljenih kuća i 150 000
raseljenih, što bi u stanju potpune duševne pribranosti vjerojatno učinio i
pozvao hrvatske domoljube da se zajedno pomole za sve nevine žrtve ove jezive ljudske
bešćutnosti. I nije jedini…jer pandemija
iznenađenja, praćena amnezijom, općenacionalnim šokom i nevjericom, ovih dana vlada cijelom iseljenom i
domovinskom katoličkom Hrvatskom.
Što je uzrok tome? Zašto smo iznenađeni?
Etiologija ove raširene pojave seže u korijene naše
tradicijske duhovne kulture…Vjera nas uči da je Isus patio i umro na križu, i to baš onako
kako kaže naš presvijetli biskup – ‘za
nas i umjesto nas’…Vjerovali smo, a vjerujemo to i danas, da je tim činom, iz ljubavi prema čovjeku, preuzeo na sebe i posljedice za sve naše
grijehe koje počinismo (kako na samom početku tako i vazda u vijeke vjekova)…Ali
sada ostadosmo zatečeni i začuđeni jer je sasvim očito da iz nekog razloga ne želi za nas i umjesto nas preuzeti na sebe kaznu za spomenuta (ne)djela skrojena
prema evanđelju one vražje haaške tužiteljice Carle Del Ponte, nego nam je
ostavio da tu sramotu podijelimo zajedno sa pravoslavnom braćom i sestrama.
Tako nešto nismo očekivali… Bili smo uvjereni da će dragi
Bog uslišati naše molitve i otpustiti nam duge naše kako i mi otpuštamo
dužnicima našim.
Ali tko može razumjeti puteve
Gospodnje.
Žao mi je samo Gotovine i Markača koji će jedini u ovoj
državi ponijeti križ…oni i samo oni…“za
nas i umjesto nas” koji smo svih ovih godina štitili ratne kokošare i
notorne ubojice…vođeni crnim vragom, svetim domoljubnim posluhom i građanskom
šutnjom.
No ipak, ne treba gubiti nadu. Možda je ovo samo
kušnja…Treba ostati i dalje ustrajan u vjeri i molitvi…Samo ovoga puta bez
Očenaša…za svaki slučaj.
Podijeli na društvenim mrežama