Foto: Miroslav Chucha


Spisateljica Tatjana Udović predstavila je specifičnu mikrokulturu vožnje na
liniji br 32, na vrlo humorističan način – jer mnoge situacije stvarne vožnje
jesu upravo takve, a atmosferu je svojim komentarima i spontanom glumom dodatno
podigao i poseban gost promocije Nikola Peršić – Niki z Koktelsi, koji se i sam
našao među likovima u romanu.

Nakon Triesduje koja je ugledala svjetlo
dana 2007. godine, a koja je ujedno bila roman prvijenac mlade riječke
spisateljice Tatjane Udović, i koja je vrlo brzo postala popularna među mladim
čitateljima, s obzirom da se bavi upravo problematikom mladih dokumentirajući
događaje iz prijevoznog sredstva, autobusa broj 32, koji prevozi srednjoškolce
prema i iz njihovih škola u Opatiji, uslijedio je nastavak. Povjerenje
čitatelja u prvome romanu zadobiveno je događajima koji su se uistinu dogodili,
koji nisu izmišljeni već doživljeni, temeljeni na iskustvu autorice.

Za
razliku od prvoga dijela romana, u drugome se autorica poigrava stvarnošću i
fikcijom; pojedini su događaji plod njezine mašte, dok neki od likova iz romana
stižu iz stvarnog okruženja (Tatjanini prijatelji), a neki od njih su
čitateljima poznati iz
javnoga života: Koktelsi, Šajeta, Alen Vitasović, Mario Lipovšek.
Pojavljivanjem tih likova u romanu, autorica se dotakla čakavske glazbene
scene, a kako bi obuhvatila kulturu Primorsko-goranske županije, neki od likova
stižu iz općina riječke okolice te progovaraju o kulturi svoga kraja;
primjerice o Halubajskim zvončarima kao nosiocima tradicije Halubja. Također,
opisan je i Kont kao glavno mjesto okupljanja današnje mladeži. S obzirom da
jezik čuva kulturu, a čakavština jest jezik kojim se govori na području
Primorsko-goranske županije, neki od likova su čakavci koji tijekom cijeloga
romana govore upravo čakavštinom.

U
romanu su opisane razne dogodovštine iz triesduje, proizišle iz kreativnosti
tinejdžera željnih akcije, poput light-showa (nasilnog gašenja svjetala u
autobusu), vezivanja tuđe kose o dršku sjedala, brisanja ruku o tuđu kosu, provaljivanja
tj. nasilnog ulaska u autobus, zaglavljivanja zvonca i time izluđivanja vozača.

Autorica se dotiče pitanja
identiteta kao što su homoseksualnost i genetski poremećaj te drugih
problematika koje sve češće zaokupljaju današnje tinejdžere, a s ciljem pouke
prihvaćanja različistosti.

Triesduja 2. dio ima i humanu crtu. Naime,
tinejdžeri iz romana samoinicijativno se organiziraju u humanitarnom radu te se
povezuju s udrugama civilnog društva, čime se potiče mlade na isto – aktivizam
u civilnom društvu, altruizam i humanitarni rad sa ciljem stvaranja boljeg i
lijepšeg svijeta.