I upravo kad sam se odlučio
uzeti usisivač u ruke zaključim da imam pametnija posla – ležati u krevetu dok
ne prestanem biti zombi. Polumrak sobe, međutim, ne pruža onaj traženi mir,
štoviše, podsjeća me na mrtvaca kojeg su napola balzamirali pa onda na brzinu
ostavili zbog tko zna kojih razloga, stoga tražim po svojim ladicama smještenim
u lubanji prihvatljivi sadržaj, soundtrack koji će se poput plastelina
oblikovati prema mojem trenutnom stanju. Uzbuđeno, iako iscrpljen, ustajem i
zadržavam se pred policama s pločama. Veseli me stajati ovdje, upijati uvijek
isti miris, kombinaciju ustajalih kartona i vlažnih maramica kojima je istekao
rok trajanja. Izvlačim Taking Tiger
Mountain, nabadam je na gramofon, želim čuti samo tu jednu stvar, Burning Airlines Give You So Much More.
Igla se elegantno kreće prorezima, ja simultano prevodim zaigrani bizarni tekst ‘… obojeni mudrac sjedi kao da leti,
Reginin mlažnjak uznemiruje njegovu paperjastu bradu. Kad stigneš u Kyoto
pošalji razglednicu ako možeš i molim te prenesi moje iskrene pozdrave
Chi-Haovoj curi Yu-Lun, načuo sam da će se vjenčati ali je netko ostavio
dokumente u Japanu, ostavio ih u Japanu’. Brian Eno je uskoro potom počeo
za sobom zatvarati prozorske kapke, svjetlo, vrata prema vokalnom izričaju, kao
da mu među pjevanim svijetom nije više mjesto, naslućujući da će budućim
ambijentalnim projektima nadahnuti isti broj ljudi (nešto manje od milijardu
stanovnika planeta) kao što je i pojava prvog albuma Velveta okuražila njega da
sastavi bend i krene u rokenrol avanturu. Pjesma je završila, stisnuo sam
reject na aparatu za okretanje vinila, i sad sam znao da mi valja posegnuti za
novijim tehnološkim pomagalima, onima koji ne mare za fizičkim oblicima čuvanja
muzike.
Redovito pratim neke kanale
na jutjubu, kako zbog znatiželje tako i zbog kakve takve informiranosti, jer
čitajući isključivo Classic Rock svježina se u člancima zadržava uglavnom
podalje od aktualnih rock zbivanja. Odnedavna svi albumi, e.p.-ijevi, riječkih Japanskih
premijera dostupni su za slušanje. Neki su članovi tog sastava stalni, drugi su
privremeni i klizni, no to ih ne mijenja bitnije u muzičkom izričaju. Njihov
ambijentalni pristup je plima koja guta plažu, zalijeva vrtove, napaja livade.
Sasvim oprezno pristupa vašim receptorima, poput kapljica uvlači vam se u
krvotok, note se sklapaju jedna u drugu skladno, postaju nezaustavljim
emocionalnim vodopadom koji vam se počinje slijevati niz kralježnicu, i teško
je ne zadrhtati pred tim bombardiranjem njihovih nježnih pasivno agresivnih
zvukova koje vam dočaravaju sive i depresivne mjesece proživljene u
djetinjstvu, onim periodima u godini kada je ledeno a snijega iz nekog razloga
još ili nema ili ga više neće ni biti. Povremeni trenutci su kao drijemež,
polusan, pasaži koji koketiraju s hotimičnom monotonijom, dočaravaju vrijeme
koje je dosadno neumoljivo i prolazi u dubokoj tišini kraj vas. A onda se kao
kameleoni pretvaraju u aktivna ali neodredljiva geografska odredišta s tisuću
puteva pred kojima su emocionalni kompasi tek rekvizit za očuvanje unutranjeg
mira.
Čak i kad bih htio obaviti –
zbog lakšeg razumijevanja onima koji ih još nisu iskusili – ubrzanu analitičku
kuru Japanskih premijera to ne znam kako riječima ispisati, jer ne želim
rasipati njihovu muziku usporedbama s ovim ili onim umjetnicima, svrstavajući
ih u gotove žanrovske škabeline, razbacujući se njihovim plodonosnim radom kao
bezvrijednim sitnišem. Njihova diskografija je velika, ali ne i zbrzana, svaki
je album povezan s prethodnim, kao da čuva sjećanje, ali u isti čas više nema
nikakve veze s prošlošću. Nenametljivi, uporni, bez medijskog masiranja i bez
prenemaganja možda i ne dolaze do prevelikog broja slušatelja, istina, no
ugodna je spoznaja da se barem netko poput Japanskih premijera ne odvaja od
vlastita smjera i ne izruguje pristojnosti kako uopće ne priliči ovome ciničnom
dobu kojega živimo. I umjesto p.s. dodajem u prilog da nije nužno biti pod
velikom tjelesnom temperaturom – i ako imate sreće halucinirati bez
lisergijskih utjecaja – da biste se intimizirali s konceptualnim albumima
‘japanaca’, jednostavno ih pripustite vašim porama i koža će ih upiti…
Podijeli na društvenim mrežama