The Siids / Foto: Kristijan Vučković
Matej je već 20 godina član Leta 3, a u tom statusu uskoro mu se pridružio i bubnjar, Bin. Nikola je svoje basističke usluge stavio na raspolaganju Borisu Štoku, Ivana je potražila sklonište u fotografiji i daleko od Hrvatske. Ostali su još Darko Terlević i Stanislav Grdaković. A onda su, nakon sudbonosnog puta u Australiju, odlučili oformiti duo, The Siids.
Poslali su mi uskoro snimke!
Fijuuu, zvučni zapis koji sam poslušao ne upućuje na simptome kliničke
depresije kad začujem domaći engleski! Naprotiv, čini se da je Stane tek
pronašao sebe u ovom izričaju, kreće se sigurno kroz melodiju, autoritativno
pripovijeda i pjeva u snažnom elektro-rock kontekstu. Intenzivni tekstualni
emocionalni konflikti znani iz Morsa nisu nestali, no u ovom su obliku pitkiji,
prohodniji, gotovo i zabavni! Darko je opsesivno precizan u sviranju svim
instrumentarijem, svaka je pratnja na mjestu, ekonomičan i bogat aranžman
postići je iznimna rijetkost za koju je nužan talent kakav njemu očito ne
nedostaje.
Jeste li u Australiji naišli na skriveni huk
vjetra koji vas je inspirirao na duet? Pustinjski krajolici su ljepši?
Stanislav: Našli smo mir i slobodu koja
je neophodna za stvaranje, vidici i zvukovi stvorili su nam novu sliku onoga
što želimo i možemo svirati. Osim svih doživljaja bilo je možda još i bitnije
maknuti se od rutine i svakodnevnih stvari u Rijeci.
Darko, je l’ ti draži sint ili gitara? S gitarom
u ruci vidljiva je uživancija kojom dominiraš na bini, a sint je ipak statičan?
Darko: Da, istina. Iako vladam i
ostalim instrumentima, sebe još od tinejdžerskih dana prvenstveno doživljavam
kao gitarista. Sviram kadgod stignem. Gitara je instrument koji je uvijek pri
ruci i vrlo je portabilan, tih i glasan po potrebi. No, u bendu je uvijek
trebalo svirati nešto drugo jer je mjesto gitariste bilo zauzeto (s razlogom,
hehe), a i falilo je synth zvuka u bendu. Pa ovoga puta u cijelom procesu
songwritinga i opće zvučne slike koristim oboje. S time da uživo konačno
dominira gitara jer mi daje slobodu pokreta i onu iskonsku energiju. I ne možeš
se borit protiv gitare. To znaš i sam. Na kraju uvijek pobijedi!
Stane, pisao si tekstove u Morsu na domaćem, a
onda si naglo u novom projektu zauzeo mjesto anglikanskog ‘propovjednika’. Je l’
ti tako lakše izraziti kompleksnost emocija?
Stanislav: U jednu ruku je lakše jer
engleski prirodno leži na ovo što sada sviramo, ali s druge strane puno je teže
naći pravu metaforu ili sliku za stanje u kojem se nalaziš nego na materinjem
jeziku.
Vrlo ste precizno postavili estetski kriterij i
u ovom vizualnom smislu. Spotovi odlično prate atmosferu vaših pjesama.
Stanislav: Pa to je bila osnova
promišljanja za THE SIIDS. Čvrsto smo odlučili da nećemo raditi kompromise i da
slika mora biti 100% dio zvuka i emocija koje želimo prenijeti. Spotove i
fotografije radio je Kristijan Vučković s kojim smo i ranije surađivali u
Morsu, ali ovaj puta smo od njega tražili da pusti svoju mračniju stranu van.
Jedno ste vrijeme kalkulirali da ćete nastupati
u proširenom izdanju, kao klasični bend, međutim, ideju ste napustili i sada
ste na pozornici sami. Ostaje li takav koncept?
Stanislav: Mislimo da bend u neku ruku
još moramo i zaslužiti. Pod tim mislim da moramo doći do financijskog nivoa da
možemo live ispuniti tehničko/produkcijske zahtjeve koje pita glazba koju
sviramo. Što se tiče nastupa kao dua, moram priznati da mi je pravo osvježenje,
prvih nekoliko svirki bio sam potpuno zbunjen zbog nedostatka ljudi na stageu,
ali što više svirki imamo to se osjećam sigurnije i bolje, jako mi se sviđa ova promjena iako želim da u
jednom trenutku THE SIIDS dobiju još kojeg člana.
Kao i Morso, i Siids prate moderne svjetske
tokove. Je li to jedini način opstanka u ovom biznisu?
Stanislav: Pa mislim da je to jedini
način da opstanemo sami sa sobom. Ne vidim smisla hodati utabanim stazama,
želim da me glazba iznenađuje svojom evolucijom, želim da budemo dio nečeg
novog, ali naravno na svoj način.
Darko, već si godinama čest gost, a i
rent-a-gitarist u mnogim postavama, od ENI do Quasarra, Johathana, a također i
u sjajnom projektu White on White, Marka Rogića. Materijal si u potpunosti
producirao, većinu i odsvirao, uskoro izlazi album, svirke su sve češće. Dugo
ste prijatelji, Marko i ti, zar ne? Je li bilo teško snimiti i pripremiti
album?
Darko: Nije, jer je sve nekako
prirodno leglo na svoje mjesto. Poznajemo se već duži niz godina, pa tako
poznajemo i svoje glazbene afinitete. Marko je uz gitaru otpjevao i snimio
skice pjesama na svoj smartphone i poslao mi ih. Iako u početku mrvicu
skeptičan, poznavajući dotad samo moj rad u grupi Morso, mislio je da će
aranžmani pucati po šavovima. No kad je prvu pjesmu dobio na slušanje oduševio
se onime što čuje i prepustio mi slobodu u produkciji i aranžmanu. Cilj mi je
bio čim vjernije popratiti zvučnu kulisu s njegovim melodijama i vrlo osobnim
pričama. Osim jedne pjesme, materijal je u cijelosti snimljen i izmiksan u mom
studiju. Oko masteringa je pomogao tko drugo nego Matej Zec. Album WoW – Out Of
Nowhere je najavljen za jesen 2018. A odsvirali smo i par koncerata, te su još
neki na vidiku također na jesen.
Stane, igraš još nogomet ili si sportske
aktivnosti premjestio u neku drugu sferu?
Stanislav: Nažalost, slupao sam se s
motora pa tehnički nisam ispravan za nogomet Bućkam se u bazenu kad stignem.
Smatrate li da je moguće, kad za to dođe
trenutak, usisivačem skupiti vaš matični sastav, Morso?
Stanislav: Morso trenutno nije aktivan,
ali on meni znači prijateljstvo i obitelj tako da nadam se da ćemo uskoro nešto
i raditi. Malo mi fali i pisanje na hrvatskom.
The Siids su zaokupljeni finalizacijom albuma,
ali i čestim svirkama. Postoji li ambicija i za neko gostovanje izvan granica
HR?
Darko: Definitivno. Imamo
dogovorenih par svirki u Londonu i jugu Engleske na jesen. Ostalo je u
još u zraku za sada.
Tko vam je draži – Gilmour ili Waters?
Darko: Nemam odgovora na to
pitanje! Obojica! U kombinaciji su nepobjedivi!
Stanislav: Po filozofiji sigurno
Waters, ali priznajem da radije slušam Gilmoura, jbg.
Je li u planu objavljivanje albuma u fizičkom
obliku?
Darko: Da te razveselimo, u planu
je objavljivanje albuma u vinil formatu!
Za kraj otkrijte čitateljima portala naziv
albuma/izvođača koji vas je definirao u ovo što ste danas!
Stanislav: Nema šanse! Znaš i sam da
smo svi mi kolaž. Ne mislim na grupu, hehe…
Podijeli na društvenim mrežama