Tinjeđeri u ljetnoj verziji

Y:
Nikada dosta knjiga. Kako to da ste se u Klubu odlučili za ljetnu grupu? Ne
idete na ljetovanje?

Tina:
Odmor
od knjiga – je li to zaista ikome potrebno? Knjige jesu odmor, kako za tijelo,
jer ležiš ili sjediš i čitaš, tako i za um – jer možeš otploviti u puno novih
svjetova. A zna se da je jedan od glavnih sastojaka dobrog ljetovanja, uz
ručnik i kremu za sunčanje, i dobra knjiga.

Y:
Zovete se „Tinjeđeri“. Objasni, molim te, kako ste odabrali to ime.

Tina:
Ime
smo odabrali na prvome sastanku ljetne grupe koji se održao 10. srpnja. Prošle
godine grupa je nosila samo naziv Ljetna grupa te sam ove godine pritisnula članove da si odaberemo neko
kreativno ime. Prijedloga je bilo više no ovaj nam se nekako spontano nametnuo
kroz razgovor, zezali smo se oko toga kako današnji tinejdžeri stalno vise na mobitelima dok su na kavi, kako
smo i mi mladi iako nam je prosjek godina malo veći od tipičnog studentskog jer
imamo puno vječnih studenata, a i nekih koji to više nisu i eto, rodilo se ime,
a da bi bilo zanimljivije odlučili smo ga napisati onako kako ga čitamo. Nismo
nepismeni, da ne bi netko pomislio takvo nešto!

Y:
Zimi klub čine dvije grupe. Sada ste se odlučili na jednu. Tko čini Tinjeđere?

Tina:
Tinjeđere
čine članovi obje grupe koje inače djeluju preko zime, a koji su ostali u Rijeci
preko ljeta, ili će makar biti u Rijeci u vrijeme održavanja sastanaka. Osim
njih, Tinjeđerima su se pridružili i neki novi članovi koji će, nadam se,
ostati s nama i kada zahladi.

Y:
Koliko ste se do sada puta sastali? Što se čitalo, odnosno što sljedeće čitate?

Tina:
Sastali smo se jednom jer su u lipnju još sastanke održale dvije odvojene
grupe, a u srpnju smo se našli prvi puta i raspravljali o knjizi Trinaesta priča autorice Diane
Setterfield. Za sljedeće smo čitanje odabrali kultni roman Na cesti Jacka Kerouaca, a nalazimo se 25. srpnja. Kako je većina
članova izrazila tu želju, ljeti ćemo se nalaziti malo češće jer vremena imamo,
a čeka nas puno uzbudljivih knjiga koje želimo pročitati!

Y:
Je li vam teško složiti se oko toga što ćete čitati? Zasigurno nemate svi iste
želje.

Tina:
Da, teško nam je, kao i na izborima – svatko glasa za svog kandidata, svi bi
nešto različito, a opet da je dobro. Ima u vezi s time jedna mala anegdota,
ostali članovi već znaju da mi se diže
kosa na glavi kad mi netko kaže – Tina, ajde odaberite nešto dobro za
sljedeći put! Što je dobro, tko to mjeri, ima li neka mjera po kojoj se
određuje koja je knjiga dobra, a koja nije?! Uostalom, često ni ne znamo hoće
li knjiga na kraju biti dobra jer je
nitko od nas nije ranije pročitao, ali u pravilu – lošije knjige garantiraju zanimljiviju raspravu. Ipak, na kraju se
složimo oko toga što ćemo čitati i većina bude zadovoljna, a moramo paziti i na
broj dostupnih primjeraka u knjižnici jer, kakva god knjiga bila, ako ima svega
nekoliko slobodnih primjeraka, ne možemo je odabrati.

Y:
Gdje se nalazite? Skrivene plaže ili?

Tina:
Prvi smo se puta našli na Kontu pa sjeli na terasu obližnjeg kafića. Za
sljedeći put planiramo otići na neku plažu, spominje se i veliki park na Mlaci…A
s obzirom na naslov knjige, možda završimo i – na cesti.

Y:
Želi li vam se netko prodružiti, na koju adresu ga možemo uputiti?

Tina:
Ukoliko nam se netko želi pridružiti može se javiti na mail programi@gkri.hr s naznakom SČK i u tren oka
već će sjediti negdje s nama i krvnički se svađati oko omiljenog mu lika.

Y:
Pišete li još uvijek osvrte na pročitano? Gdje ih se može pročitati? Idu li
ocjene iznad 3,5?

Tina:
Pišemo, pišemo, i sve smo bolji u tome. Svakako bih preporučila osvrt na naš
zadnji sastanak, mislim da je riječ o jednom od boljih ostvarenja osvrtničke
proze u Hrvata u zadnjih desetak godina, napisanom autorskim perom našeg člana
Vibora Travaša. Šalu na stranu, svi nekako strepe od pisanja tih osvrta jer
misle da to mora biti nešto jako mudro i literarno vrijedno, a zapravo je cilj
samo da bude zabavno te da pokaže ljudima koliko se dobro mi na tim našim
sastancima zabavljamo. Svi koje zanimaju osvrti mogu ih naći na novom portalu
Gradske knjižnice Rijeka, u rubrici Magazin. Uskoro ćemo na to isto mjesto
dignuti i stare osvrte da budu svi na jednom mjestu, a priča se o tome da će
SČK dobiti svoj hub na portalu pa
ćete moći dosljedno pratiti sve novosti o nama. Što se ocjena tiče – svakome po
zasluzi. Mladi smo, a mladi moraju biti kritički osviješteni te ne dajemo dobre
ocjene samo na temelju imena. Dobre se ocjene moraju i zaslužiti, pa nismo mi
hrvatsko školstvo da dijelimo petice šakom i kapom. 

Y:
Poruči nešto onima što bježe od knjiga i bijelih, žutih ispisanih stranica.

Tina:
Ljudi
moji, jeste li vi normalni?! Sigurna sam da za svaku osobu na ovome svijetu
postoji savršena knjiga. Ljudi gube vrijeme tražeći savršenu osobu (spoiler
alert: takva ne postoji) umjesto da se usredotoče na čitanje jer vaša savršena
knjiga postoji, tamo je negdje i čeka da je uzmete u ruke.  Isto kao i s ljudima, možda ćete na početku
naići na par loših, koje će vam biti dosadne, mučiti vas, neće vam baš sjedati,
ali isplati se biti uporan. Ne mogu dovoljno naglasiti važnost i užitak
čitanja, ali smatram da i nije potrebno jer kada to činim osjećam se kao
Jehovin svjedok koji ide od vrata do vrata, a nitko ga ne shvaća ozbiljno. Tko
želi čitati, čitat će, tko ne želi – gubi mnogo toga. Još bih samo nešto
napomenula – mnogi članovi izražavaju želju za čitanjem klasika. Autori od
kojih se u srednjoj školi bježalo glavom bez obzira, poput Dostojevskog ili
Tolstoja, sada nas mame i zato je logično zaključiti da lektira nije dosadna,
samo je ponuđena u potpuno pogrešno vrijeme, zbog čega mnogi mladi zamrze
čitanje, a to je veliki gubitak za cijelo društvo. Odgovorno tvrdim da bi nam
država bila u boljem stanju kada bi svi čitali, ali ajde, da ne krećem u krivom
smjeru, završit ću citatom Franza Kafke koji glasi: „Knjiga mora biti sjekira
za zamrzlo more u nama.“