Tko se boji zdravstvenog odgoja?

Što o fobijama
možemo pronaći na netu. Kaže definicija: „Fobija je subjektivni strah koji se
manifestira kroz bježanje, užas ili paniku u određenim situacijama ili
okolnostima.” Fobičari reagiraju na tri načina: fiziološki (znojenje,
ubrzano kucanje srca, drhtanje), ponašajno (bježanje, ukopavanje u mjestu) i
subjektivno (verbalna i neverbalna reakcija). Svaka deseta odrasla osoba ima
neku od fobija.

Koje su ekonomske
fobije najprisutnije kod hrvatskog naroda? Spomenimo ih nekoliko: strah
od gubitka tržišta u regiji,  strah od
skupoće, strah od ostanka izvan
granica EU, strah
od MMF-a, strah od političke
nestabilnosti, strah
od blokada i ovrha, strah
od velike potrošnje države, a svaki dan se pojavljuju i neki novi strahovi. Zvuči
nevjerojatno, ali navedene fobije još nisu dobile svoja latinska imena.

Najraširenija fobija na svijetu zove se:
„epistemophobia“. Iako bi pomislili drugačije, ova fobija nije prisutna samo u
Hrvatskoj. Radi se o strahu od znanja. Svako znanje je opasno, loše i
nepotrebno, kažu fobičari. Poznato? Čim otvorim bilo koje desničarsko sredstvo
priopćavanja postajem svjestan činjenice koliko desničari na ovoj fobiji grade
svoju percepciju svijeta. Pretpostavljam da ljudi koji pate od ove fobije
zasigurno imaju u dubini karaktera i strah koji se latinski naziva „aliacallophobia“.
U pitanju je strah da nismo pametni poput ljudi s kojima se družimo. Ova fobija
je obrnuto proporcionalna s prije navedenom, te u nedostatku ove fobije svatko
za sebe misli da je najpametniji na svijetu. A možda to i nije loše? Zamislite
da vas tijekom čitanja desničarskog tiska ulovi „contumaphobia“. Počinjete se bojati
činjenice da se slažete sa svim iznesenim u desničarskim tiskovinama. Upravo
tako. Navedena fobija strah je od slaganja s desničarskim kolumnistima. Kad bi
nas makar ova fobija natjerala da takav tisak uopće ne čitamo gdje bi nam bio
kraj?

Da ne zaglavimo samo kod desničara uzmimo
u obzir strah nazvan „civiliphobia“. Koja divota. Strah od političara. Dođe mi
da zapjevam: tko se boji političara još. Bojati se državnih činovnika,
političara, ljudi koji nas sa stranica medija redovito plaše budućnošću.
Postoji li i kod političara neki strah? Postoji. Zove se „civerophobia“
ili  strah da niste politički korektni.
Političari koji imaju savjest? Nevjerojatno. Da, postoji i to. Vrlo rijetko se
primjećuje i može se zapaziti samo u vrlo dobro uređenim sredinama i
okruženjima. Hrvatska je udaljena svjetlosne godine od naznaka ovog straha. Ali
postoji. Možda se jednom pojavi i kod nas, no zasigurno ne za našeg života. A
zamislite političara koji ima fobiju zvanu „malvocophobia“. Strah od uporabe
krivih riječi. Znam, odmah smo svi pomislili na političare koji definitivno
nemaju ovaj strah. Da se podsjetimo: „Jubitoa“, „Đava te odnija tako ludu“, „Ke?“,
Shit
happens“, „patolog“ (koji izaziva eksplozije po Zagrebu), i nebrojeno drugih.
Kad smo kod političara baš nešto mislim da cijenjeni gradonačelnik dalmatinskog
grada, usput i zastupnik u Saboru ne pati od straha
nazvanog „officinophobia“? Pod ovim latinskim imenom skriva se
strah od posla. To bi pojasnilo njegovo nepojavljivanje na sjednicama,
sastancima, a ova fobija bi valjda dovoljno i građanima pojasnila  što im to muči glavnu osobu u Gradu. A
zanimljiva je i „perelinguaphobia“ ili strah od govorenja stranog jezika. Znam
puno političara koji ovu fobiju nemaju. Ili su je uspješno izliječili? Ali ne učenjem
i upoznavanjem jezika.

Sad ćemo pustiti političare na miru, te
krenuti s fobijama koje možemo povezati sa našim svakodnevnim životom.
Poznajete li nekog tko je većinu života proveo u strahu od ulaska u krivi red?
U banci, redovima na autoputu, redu za sladoled ja osobno osjećam ovaj strah
vrlo često. Patim od straha koji se zove „agmenophobia“. Za sada nisam još
paranoično histeričan kad mi se desi da na naplatnim kućicama onaj drugi red
ide brže od mog, ali za svaki slučaj riješio sam ovo na elegantan način.
Ugradio sam u auto ENC. I uvijek sam prvi u redu. Samo čekam da me ulovi strah
od kvara ENC uređaja, očito da će to biti nova moderna fobija.

U poslovnom svijetu čest je slučaj straha
koji se zove „congressiophobia“ ili po naški rečeno strah od sastanaka. Ovu
fobiju riješio sam na najbolji mogući način, pripremam se unaprijed za sastanke.
Što ako je sastanak nenajavljen? Uf, već mi klecaju koljena i oblijeva me
hladni znoj. I dođe mi da uletim u prvu zahodsku kabinu i ostanem tamo dugo. I
na taj način krenem patiti od straha pod imenom „acellophobia“. Iliti straha od
napuštanja zahodske kabine. Zamišljam, sjedim u zahodskoj kabini dok svi
pozvani na sastanak ne odu svojim putem. A ako ipak pobijedim taj strah i
krenem u smjeru sale za sastanke, a kad ono, svi prestanu pričati u trenutku
kad ja uđem u prostoriju. Već me lovi „antefamaphobia“. Strah da su ljudi
pričali o meni, ali su prestali upravo u trenutku kad sam ušao u sobu.

Sva sreća da koristim kompjuter već dugo
pa me nije briga za otvaranje elektroničke pošte. A imam prijatelja koji se
panično boji otvoriti svoje mailove. Rekoše učeni ljudi da pati od fobije koja
se zove „quisquiliaphobia spamia“. A znam pouzdano da se on i jako boji svog
šefa. Toliko jako da kad planira sastanak s njim ima glavobolju, oblije ga hladan
znoj i naglo mu krenu cvokotati zubi. Pročitah na webu da se ta fobija zove „duxophobia“.
Prilikom rada na kompjuteru imam često jedan strah. Što ako tijekom rada na
kompjuteru nestane struje, a ja nisam spremio podatke na vrijeme? Kad pri
pomisli na ovo dobivam trnce u rukama patim od straha zvanog „perdetophobia“.

Koliko nas mrzi korporacije i samom
pojavom informacija u novinama o raznim korporacijama diže nam se kosa na glavi?
Mržnja možda nije fobija, ali „hydraphobia“ se naziva strah od svega što se
odnosi na korporacije. U ovom slučaju Hydra se ne odnosi na vodu, već pretpostavlja
višeglavo čudovište, prisjetimo se malo grčke mitologije.

Uz pojavu mobitela pojavile su se i novi
strahovi. Šaljete SMS-ove? Ili ne? Bojite se poslati SMS?  Onda imate fobiju zvanu „verbaphobia“,
odnosno strah od slanja tekstualnih poruka. Uopće nemate mobitel? Pri pomisli
na mobitel osjećate strah? Jasno, patite od straha nazvanog „frigensphobia“.
Ili imate mobitel, ali jako se bojite toga da baš svi u vašoj okolini imaju
bolji mobitel od vašeg? Ovaj strah zove se „obsoletophobia“.

Još bi poslovnih strahova mogli nabrojati,
od straha od korištenja bankomata, straha od kašnjenja na sastanak, straha da
ne odete prvi sa posla, ali postoje strahovi koji bi mogli biti i poticajni.
Zamislite da u Hrvatskoj zavlada „rusmosophobia“ odnosno strah od country
glazbe. Zamišljam da se ova riječ country odnosi na one zavijajuće tonove
stvorene u tvornici poznatog dalmatinskog bračnog para. Vladavina straha od
zavijajućih tonova sigurno bi našoj glazbi donijela i lijepe trenutke. A tek
korist za naše mozgove od fobije nazvane „sapophobia“? Dobijmo ovu fobiju i
počnimo se bojati turskih sapunica. Pozdravljam.