Često sam pomišljao kako bi bilo dobro neke od pjesama, koje poznajem
jednako precizno kao svoju tenisicu, obraditi. Ali onda bih vrlo brzo odustao
od ideje jer, kvragu, to ne može bolje zvučati od originala. Osim možda
ponekad. Podsvjesna kategorizacija koju sam provodio u posljednjih dvadesetak
godina počela je dobivati konture pa sam se odlučio s vama podijeliti
razmišljanja oko nekih klasičnih pjesama iz riječke kajdanke koje su istupile iz
prethodnih ugaženih cipela u novije, modernom produkcijom ofarbane, inačice.
10. BJESOVI:
Raskomadana strv. Ova ista kompozicija nije doživjela velike preinake u
odnosu na GRČ standard, pa je i trajanjem ostala ispod dvominutne izvedbe. No,
sam izbor ove egzotične stvari te uvrštavanje na album kultnog srpskog HC benda
iz Gornjeg Milanovca (otkud dolaze i stripovi) predstavlja pravo iznenađenje i
duboki naklon Zofovoj beskompromisnosti i upornoj dosljednosti kojom nas ne
prestaje obasipati već više od tri desetljeća svog postojanja.
9. EVA BRAUN: Ne
dozvoli. Pjesmu je sredinom osamdesetih posebno za djevojke s Kvarnera,
Cacadou Look, napisao pokojni lider VIS Idola, Vlada Divljan. Pitka i šarmantna
pop pjesma, koju je i sam autor ovjerio svirajući gitaru, objavljena je na debi
albumu Opatijki, Tko mari za čari,
1987. Ne odstupajući previše od takvog osnovnog pristupa, bečejski je bend
dvanaestak godina kasnije snimio vlastitu verziju za koju bismo mogli reći,
poznavajući tek površno dugogodišnje djelovanje ovog sastava (inače, članovi su
Eve Braun dobri prijatelji s grupom En Face, pa je Sandro pred nekoliko godina
napravio predivnu verziju Evina hit singla Labirint),
da je pisana upravo za njihov jedinstveni alter pop izričaj!
8. GIPSS: Program
tvog kompjutera. S ovim elektro klasikom Denis&Denis imam problema.
Naime, objavljen je najveći broj verzija od ijedne druge riječke pjesme, i to u
rasponu od swingerske (Marko Tolja) do tehno (Denise) inačice, pa sve do
gitarske (Onli tu i Sanya D Rio) i nihilistički cinične verzije koju je snimila
riječka skupina Gipss, 1997. godine objavivši je na svom jedinom albumu UH! Kako sam ovoj posljednjoj bio ujedno
i producent izabrao sam nju za podsjetnik na slavne dane devedesetih kad je
alter rock bio na vrhuncu, a Gipss s video spotom zasjeli na sam vrh najvažnije
domaće top liste Hit Depo. Režiju potpisuje Predrag Ličina, autor već sada
kontroverznog filma naziva ‘Posljednji Srbin u Hrvatskoj’.
7. NEPAL: Na tragu.
Kad je Rajko odlučio okupiti bend napravio je to bez fige u džepu. Želio je
nastaviti svojim divljim zvukom i autorstvom tamo gdje su stali prvoborci
novovalne Rijeke, Paraf i Termiti. Misija: uspješno dovršena. Prvi album,
objavljen na kazeti 1995., snimljen je na Krku s Predragom Trpkovom, iskusnim
producentom i motivatorom, vanjskim članom benda. Kad je odličan materijal
zgotovoljen, Rajko ipak poseže za još jednim bonus adutom – uvrštava na album
obradu – po kojem će se nazvati i debi album – Paraf klasika, te ugošćuje i
samog Pjevača, tzv Fanatika. Valter Kocijančić se zaista vratio doma! Nakon 15
godina studijske apstinencije zazvučao je isprve uvjerljivo i sigurno kao da je
riječ o Kabulu, 1980!
6. E.N.I.: Sama.
Feministički klasik iz repertoara – opet – Cacadou Look, našao je svoj način
kako preživjeti i u konzervativnom 21.stoljeću na domaćem terenu. ENI su albumom
Da Capo povratile svoje mjesto na pop
tržištu kako Hrvatske tako i Slovenije, najviše zahvaljujući silnom trudu
izdavača Dallas Records. Isti naslov je zapravo prepun odličnih obrada, od
Idola (Rijetko te viđam sa djevojkama)
do Videosex (Ti si moja ruža i Orion), Milke Čakarun (Ča je ča) do Let3 (Mara Pogibejčić je nastavak sage o Profesoru Jakovu). Sama
je doživjela i svoju koncertnu izvedbu na velikom prigodničarskom spektaklu
25.Ri Rock, kada su je djevojke otpjevale zajedno s jednom od autorica, Ninom
Simić!
5. ZORAN MIŠIĆ:
Svijet za nas. Mladi slavonski roker je zapravo ovu stvar uvrstio na svoj
debi tek kao dodatak albumu, bez osobite želje da mu ona postane nekakav teret
u budućoj karijeri, nešto s čime će ga kasnije identificirati fanovi. No,
pjesme nalaze svoj način za preživljavanje pa se snimak uskoro nametnuo u
radijskom eteru, a Zoran je zaključio da bi bilo protuproduktivno zanijekati
činjenicu da je Lauferovom pjesmom samo dodatno učvrstio svoj status, pa je
uskoro snimljen i video spot na tu temu. Zanimljivo, Svijet za nas je snimljen u studiju GIS, s Matejom Zecom.
4. ATHEIST RAP: Narodna.
Još jedan bend iz Srbije koji poseže za riječkom punk himnom. ‘Nijedne nema bolje od naše policije’ je
naravno najbolje napisan stih kojim se veliča antiestablišment stav, kako nekad
tako i sad. Nije nikakvo čudo što su se Novosađani identificirali s njim krajem
devedesetih kad je aktualni režim Srbije predstavljao posljednji bastion
dvojbene demokracije u Europi. Verzija Narodne
je furiozna, jedinstvena i zaje..na! U pravo vrijeme na pravom mjestu!
3. POPCYCLE:
Zaboravit ću sve. FIT je drugom pločom sebi prokrčio put prema velikom
broju slušatelja. Tome svakako nije odmogla ni prekrasna pop pjesma koja se
našla na tom albumu, Daj mi ruku.
Štoviše, iako nije nikad službeno objavljena kao singl ubrzo se počela
favorizirati na njihovim koncertima kao nezaobilazna. Ne čudi stoga što je i
beogradski sastav Piloti imaju povremeno na repertoaru za podizanje
raspoloženja. Verziju koju ćete čuti ako kliknete na link je sjajna, a Popcycle,
sve redom bivši članovi već spomenute Eve Braun, bend od kojeg su se očekivale
velike stvari.
2. SLOBODNA EVROPA:
Vjeran pas. Shvatit ćete odmah zbog čega mi je ova verija bolja i draža
negoli npr od LET3 ili Zvonkove beležnice. Naime, punk/novovalni sastav
Slobodna Evropa dolazi iz Slovačke i u svom repertoaru imaju pjesme koje dolaze
iz naše regije, no ono što ih čini supereklektičnim u svojim izvedbama jest da
ne odstupaju niti milimetra od jezika na kojem su prvi puta ispjevane! Dakle,
želite čuti kako Slovak pjeva na hrvatskom? Reći ću vam prije negoli se linkate
da to čine besprijekorno! A da je muzički kontekst i svirka vrhunska, uvjerit
ćete se i sami.
1. SVADBAS: Povezi
me. Pa, da. Broj jedan je pripao zagrebačkom bendu koji Funčićevu pjesmu s
prvog albuma Xenije zaista interpretira na svoj, autorski način. 2000. su je
objavili na drugom albumu Jug,
odlično je uklopivši u zvuk hipnotičkog trip hopa kojim su se onomad kretali.
Usporivši pjesmu daju joj potpuno novi ambijent i značenje – žurba i nervozna
gorčina s originala nestaju u korist prihvaćanja, pomirenja. Ljubičin glas je mekan,
odmjeren – ali ne i hladan nego
promišljen, briljantno podložen odličnim aranžmanom i svirkom. Pjesma je 1982.
služila samo kao B strana singlu Moja
prijateljica, a na debi albumu Kad
nedjelja prođe, nanovo je snimljena i preimenovana u Vjetar u kosi. Kako su uopće Svadbas došli do ove pjesme objasnio
je Pavle Miholjević, gitarist grupe i, uz Juru Ferinu, producent mnogih domaćih
zapaženih albuma: ‘Za ideju oko obrade pjesme je zaslužan
Jura. Kako on kaže, to je jedna od najljepših pjesama iz njegovog djetinjstva.
Kasnije je postala i svima nama iako sam osobno uvijek bio protiv obrada.
Lijepo je biti tako razuvjeren. Ideja je bila čuti kako bi zvučala u sporijoj i
nježnijoj verziji, s gudačima… probali smo i odlično se uklopila u album Jug
koji smo tada radili. Drago nam je da se i danas pamti. Pouka: obrađivati!’
BONUS: Nema. Uz napomenu da ako vam pjesmu obradi klapa zabrinjavajuće
je takav čin interpretirati komplimentom.
Podijeli na društvenim mrežama