Nedaleko
Zagreba, na predivnoj lokaciji koju mnogi znaju pod imenom Mičevec, nalazi se
Centar za sigurnu vožnju Grupacije ORYX. Zaokupljeni stalnim dnevnim problemima
ne pratimo svjetske trendove, pa vjerujem da je većini i ovaj fenomenalan
projekt nepoznanica. Centar za sigurnu vožnju svojim edukacijskim radom obraća
se svim sudionicima u prometu, te je tako, početkom sezone motocikala na
poligonima Centra održana besplatna, edukativno, preventivno-sigurnosna
radionica o ponašanju u prometu. Već nekoliko dana kasnije stigla je
Mercedesova karavana, te su posjetioci mogli, uz sve ostalo, testirati sve
najnovije i najnaprednije sustave sigurne vožnje. Uz praktične, održavaju se i
mnoge teoretske radionice, odnosno kombinacija teorije i prakse, te su tako
nedavno studenti Fakulteta prometnih znanosti u suradnju s trenerima sigurne
vožnje održali radionicu „Prometna znanost u praksi“. Dakle, već po navođenju
nekolicine programa koji se mogu naći u ovom Centru vidi se da je širina ponude
dovoljno dobro zamišljena da zadovolji potrebe svakog zainteresiranog.
I
sad dolazimo do razloga zašto bi projekt Centra za sigurnu vožnju bio zanimljiv
svakom sudioniku u prometu. U svijetu, o kojem često pričamo i čijim naprednim
idejama se zanosimo, odavno postoji nešto što se skraćeno zove HS – Health,
Safety Security. Naravno da i kod nas postoji nešto slično, u kompanijama koje
su strane ili u kompanijama kojima je ulaganje u ljude važna stavka. Kod onih
koji o novcu brinu, posao ove vrste daje se na upravljanje sektoru zaštite na
radu te postoje i naznake da neke napredne tvrtke, kroz redovito provođenje,
itekako vode brigu o sigurnosti svojih djelatnika u prometu.
U
tvrtkama kao što su Castrol, BP i mnoge druge, zaposlenici koji koriste
službena vozila koriste znanja koju im program pruža. A tko ne bi volio znati
koju težinu odnosno masu ima ženska torbica, ležerno ostavljena na zadnjem
sjedalu, u trenutku naglog kočenja. I koju opasnost može izazvati. Ili vrećica
s jabukama dok veselo odlazimo s tržnice sretni zbog dobre kupovine. U trenutku
dok nam jabuke iz vrećice ne djeluju opasno.
Opet
malo o svijetu. Što je s onima koji ne koriste službena vozila? Zaposlenici
koji imaju privatna vozila i koriste ih samo za dolaske na posao i odlaske s
posla također svake tri godine pohađaju treninge sigurne vožnje jer se nesreće
na putu do posla i s posla smatraju nesrećom na radu. Kako kažu statistike,
najviše nesreća na radu i dalje se odnose baš na toj dionici.
Civilizirani
svijet pod svaku cijenu želi izbjeći
nesreću ili nezgodu jer ona znači visoke dodatne troškove. Podsjetimo se malo:
- Popravak
vozila - Nabavka
zamjenskih vozila - Bolovanja /
pronalazak novih djelatnika i njihovo obučavanje za kvalitetan rad - Jeftinije
police osiguranja - Rušenje ugleda
tvrtke – loš PR => puno veća ulaganja u marketing za promociju u
dobrom svijetlu - Sanacija
zagađivanja okoliša - Kašnjenje u
poslovanju često povlači za sobom plaćanje penala ili kašnjenje isporuke robe
ili neprofesionalnost ukoliko nisu održane planirane aktivnosti - Dodatno u
tim zemljama su velike i odštete radnicima ukoliko se ozljede na radu, te
su česti troškovi potencijalnih tužbi…
Obukom
djelatnika pokazuje se da tvrtke koje redovito brinu o prometnoj kulturi svojih
djelatnika, posluju društveno odgovorno. Mogu se pohvaliti da su njima ljudi
najveća vrijednost jer osim brige za zaposlenika brinu i za sigurnu vožnju
njihovih obitelji jer ako se nešto dogodi obitelji, djelatnik također ne može
kvalitetno obavljati posao ili biti prisutan na radnom mjestu. Osim navedenog
treninzi su ujedno i odlični team buildinzi, vrlo popularna kategorija naših HR
odjela, djelatnici uče i pri tome se dobro zabavljaju. A kad smo već spomenuli,
za ovaj dio s team buildingom mogu iz prve ruke reći da je trening sigurne
vožnje stvarno puno korisniji od jurnjave šumom s dječjom puškom u rukama.
Centri
sigurne vožnje djeluju u Europi više od četrdeset godina. U nekim zemljama su
obavezni za nove vozače, jer i države su uvidjele kolike uštede u zdravstvu mogu
ostvariti prevencijom i promicanjem sigurnosti u prometu.
Primjerice u
Austriji je smrtnost mladih vozača smanjena za 30% od uvođenja tog zakona. Isti
zakon je na snazi i u susjednoj Sloveniji. U razvijenim zemljama poput Njemačke
gdje trening nije obavezan, ali su kultura i platežna moć drugačiji nego kod
nas, mjesecima se čeka na red za takav trening iako je broj centara puno veći
nego u Hrvatskoj.
U nevezanom
razgovoru s voditeljicom Centra doznao sam da su česti klijenti veleposlanstva i ambasade,
farmaceutska i IT industrija te svi oni koji brinu o zaposlenicima zbog njih
samih, ali i zbog velikih ušteda za tvrtku.
Razlog
zašto isti polaznici idu na treninge svake dvije do tri godine leži u tome
da nikad sve nove informacije i vještine polaznici ne uspiju dobro savladati,
pa im koriste čak i potpuno isti treninzi. Neki idu na napredni stupanj.
A taj je tek zanimljiv. Pazite ovo: Okretanje pod ručnom kočnicom u vožnji,
miris spaljenih guma i visoki adrenalin koji diže srce na 170 otkucaja u
minuti. Uf, predobro zvuči. Ova vrsta treninga primarno je namijenjena vozačima
vozila interventnih službi kao što su policija, hitna medicinska pomoć,
vatrogasne postrojbe, zaštitarske tvrtke te specijalna vozila za pratnju i
prijevoz osoba od visoke važnosti ili specijalnih tereta, no nemojte odmah
pasti u depresiju. Moguće ga je proći i ukoliko ste samo «običan» vozač.
Drugi
razlog, leži u tome što zaboravljamo. To se poglavito odnosi na savladavanje
brzine i mogućnosti zaustavljanja. Nakon treninga svi mi dobro savladavamo vježbe,
ali kako vrijeme odmiče ponovo vozimo sve većim brzinama.
Što
nam se nudi u ovom Centru, a može nam poboljšati motoričke sposobnosti
upravljanja vozilom? Klizna staza s pomičnom pločom, staza sa aquaplaningom,
kružna staza s pomičnom pločom i kliznom površinom, nagibna staza s kliznom
površinom i zavojem… Pa mislim stvarno, nije li ovo dovoljno da vas
zainteresira kako okretati volan kad naletite na led, dok nam se to stvarno ne dogodi
i kad je puno opasnije nego u kontroliranim uvjetima.
Često
se pitam zašto toliko kaskamo za blagodatima koja su odavno dostupna našim
susjedima? I uvijek se zapanjim kako su neka od tih blagodati dostupna i ovdje.
Danas automobil, motor, kombi, nisu luksuz već nužna potreba. I kvalitetna znanja
koja možemo dobiti u Centrima poput ovog mogu nam zaraditi velike količine
novaca. Što bi rekao Stig, 1,2,3, GO. Ustvari, Stig ne govori. Ali da govori
sigurno bi rekao upravo to.
Podijeli na društvenim mrežama