„Što općenito
kažete na to gađanje sa brašnom, je li to pozitivna stvar ili negativna?“ –
upitala je novinarka Hrvatskog radija neku slučajnu statističku skupinu
maturanata.
„Da, negativna je zato jer ljudi ful
gladuju u svijetu, a pozitivna je zato što ćemo se mi zabaviti i obilježiti
ovaj zadnji dan srednjoškolskog obrazovanja“ – odgovara jedan iz grupe.
Ovo je
tipični primjer mladalačkog rascjepa polutki na dvije logičke suprotnosti. Pitanje
je samo čija će strana na kraju školske godine više prevladati.
No treba
uzeti u obzir da ovaj radijski uzorak ne mora biti reprezentativan, ali je
sasvim poučan, jer tragom vijesti iz zemlje sreli smo mnoge skupine đaka koji
ipak misle drugačije. Lako je zaključiti da se radi o stavovima vršnjaka različitih razreda zrelosti. Činiti norca od sebe nije baš svima osobito cool.
Zato, dragi
maturanti, jedno brzinsko pitanje, važno samo vas: Kojoj skupini razreda pripadate?
Ovoga puta nema
šalabahtera, niti pomažu šaptanja. U pitanju je ozbiljan maturski test iz
prirode društva gdje se ravnamo samo po vlastitom kompasu. Za malu pomoć, tek
nekoliko smjernica: Krećemo sa gradskog Korza, idemo na Zapad pa se spuštamo na
daleki Jug. A onda tko se gdje nađe i pronađe neka tu i ostane – sam sa sobom,
u mislima i razmišljanju o sebi.
Zapad je
obično mjesto u našem mentalu odakle skupljamo znanja o svijetu. I sve je
najčešće toliko beskorisno dok se sa životom ne susretnemo negdje na jugu. Tek
tada nam postane jasno da postoje stvari koje se ne mogu kupiti novcem, kao i to
da postoji novac za čiju cijenu se može spasiti nečiji život.
A potrebno je
tako malo. Samo 25 centi na dan dovoljno je za dnevni obrok djeteta u Africi –
isto toliko manje da ostanu gladni. Teško je zato prihvatiti istinu da se
tisućama njih događa upravo to.
Stvari
međutim ipak idu na bolje. U posljednje dvije i pol decenije, prema službenim podacima
UN-a, broj ljudi koji žive u totalnom
siromaštvu je prepolovljen, a u odnosu na stanje iz 1990. svakoga dana od gladi umire 17 000
djece manje nego onda.
Čovječanstvo
se očito pomalo budi, ljudi su svjesniji, štede, skupljaju, daju od sebe za
druge. Ali, može li se više? Gdje smo tu mi, a gdje sam tu ja?
I evo nas na
mjestu gdje ostajemo sami sa sobom.
Ako osjećate
da vam maturalna zabava sa jajima i brašnom više nije tako zabavna kao prije –
položili ste ispit zrelosti.
Čestitamo.
Podijeli na društvenim mrežama