Lopta iz svih kantuna

Za mjesec bez pobjede i
igru „bez glave i repa“ nikako, ali baš nikako ne mogu i neće biti krivi
novinari. Kompas je po mome skromnom mišljenju još ljetos na pripremama u
Sloveniji izgubio trener „bijelih“ Alen Horvat koji je novinarima u diktafon
sipao rečenice tipa „Ovaj više nikada neće igrati za „Rijeku“ ili „Ovaj će
zapamtiti dan kada je došao na Kantridu“. Kada bi sutradan te sjajne rečenice
osvanule u medijima Horvat bi poput Velikog kombinatora iz „Zlatnog teleta“
Iljifa i Petrova uletio u svlačionicu i igrače uvjeravao da su to sve
novinarske izmišljotine i da on to nikada nije izjavio. Niti jedan Veliki
kombinator nije dobro prošao pa neće niti ovaj.

Iako sam zatražio i dobio
odobrenje urednika da kolumnu pošaljem kasnije poslijepodne zbog „stanja na
Kantridi“ stanje je ostalo nepromijenjeno, a o tome smo obaviješteni tek oko
17:30 sati. Naravno o razlozima za ne donošenje odluke i ne povlačenje nikakvih
poteza nitko nije prozborio niti riječi. Navodno će se situacija rješavati
tijekom tjedna, a do tada će Rijeku i njezinu financijsku situaciju u usta
uzimati svatko tko ima malo vremena…. pa ako može Kruno Jurčić nekažnjeno
izjaviti da nogometaši Rijeke nemaju niti za čips…. onda stvarno zbogom pameti.

Zbogom pameti posljednjih
su dana rekli i „navijači“ prvoligaša s Kantride, nakon akcijskog filma sa
teškim ozljedama prošle subote. Privođenje 90 osoba i ozlijeđavanje desetak
njih epilog je tučnjave Armade i Demona za koju bi jako volio da netko pojasni
koja joj je bila svrha i da li je ta svrha postignuta. Ako je bila riječ o
jednostavnom „pražnjenju viška energije“ onda bi svim sudionicima trebalo
zabraniti doživotno nazočenje nogometnim dvobojima, jer njima očito nogomet
nije najvažnija pa čak niti sporedna stvar na svijetu.

O hukanju tamnoputom
igraču Istre Belleu kolo prije sramotne tučnjave neću trošiti riječi. Postoje
oni koji su to trebali i morali evidentirati i procesuirati. Da je bilo
nekulturno i necivilizirano bilo je, ali što je tu je, puno je toga i u kućnom
odgoju no to je predmet neke druge rasprave u nekoj drugoj kolumni.

Prozvan sam prošloga
tjedna da ne putujem dovoljno i da ne gledam dovoljno riječkih klubova uživo,
pa evo ovoga tjedna iza nas bio sam u Splitu s vaterpolistima i u Varaždinu s
rukometašicama. POŠK je klub nekad slavne prošlosti a sada je Primorjašima
poslužio tek kako malo jači trening. Završilo je 16:5 sa „pola gasa“ a moglo je
i bolje i više da je trebalo. Promašena su oba peterca a igrač više bio je
mizernih 33 posto ili svega 2 od 6. No svi koji imalo prate sport znaju za
izreku da velike momčadi pobjeđuju i kada igraju loše. Da li je Primorje velika
momčad vidjet ćemo već sutra u utorak kada od 20 sati na svome plivalištu
dočekuju osvajača Jadranske lige Jadran iz Herceg Novog. Novljani su „teško
stradali“ u ligaškom dijelu (13:7) a onda su sve naplatili „kada se broji“ u
polufinalu natjecanja možda i najjačeg na svijetu tako da se Primorjaši „lože
na osvetu“ a s druge strane motiv za pokazivanje imati će i trojca „bivših“,
Premuš, Beltrame i Krizman koji su stanovnici grada u susjedstvu Dubrovnika.
Biti će zanimljivo vidjeti novo i ojačano Primorje iako bez prve violine
Daniela Varge koji se i dalje oporavlja od operacije ligamenata desne ruke.
Koga nema bez njega se može i mora. Od sutra je vaterpolo opet u modi i svi ste
pozvani.

U modi gotovo sigurno nije
ženski rukomet. Oba riječka ženska prvoligaša teško su stradala – Zamećanke u
Varaždinu kod Koke ostale su smrznute na minus 12 (34:22) dok je Orjentašicama
„bilo tek malo toplije“, u Samoboru su ostale na minus 9 (34:25). Pisati ću o
onome što sam vidio a to je najgora utakmica Zamećanki u posljednje četiri
godine, utakmica u kojoj ništa nije štimalo i u kojoj prolaznu ocjenu zaslužuju
tek Kristina Plahinek i Mila Toto. Nakon viđenog u Varaždinu strah me je i
pomisliti što će se desiti ako u subotu na Zametu ne „padne“ Umag. Šteta je što
vratarke Zameta nisu u subotu pogledale dvoboj muškog Zameta i Poreča. Imale bi
što naučiti. Statistika je naime za neke stvari neumoljiva. Ivan Stevanović
skupio je 22 obrane a Nikolina Strukar i Korina Vučić u sva četiri do sada
odigrana kola 21. Pametnome dosta! Trener Drago Žiljak razbolio se još u
autobusu na povratku s najveće sramote u novijoj povijesti kluba, no on je u
ruke dobio ono što je dobio, igrački kadar nije birao i doista ovoga puta ne
može se reći da je trener kriv za sve. Ne smatram se seksistom ni šovinistom,
priznajem obožavam žene, ali da se bojim da nikada neću shvatiti kako razmišljaju
sportašice – bojim se da neću.

Spomenuti rukometaši
Zameta sjajno su krenuli u sezonu i na drugom su mjestu na tablici bez poraza
za sada. U prilično popunjenoj dvorani našao se i legendarni Mirza Džomba
čovjek koji stoji iza potencijalno krasnog projekta Riječke rukometne akademije
koja je službeno pokrenuta prošloga petka. Nakon uvjerljive pobjede protiv
Poreča (31:19) Džomba je ushićeno rekao: „Ovo je Europa prijatelju“. Daleko je
još kraj sezone, ali da je bilo lijepo i bez stresa, bilo je.

I šećer za kraj. Iako se
srećom ne mogu klonirati bio sam oduševljen kada sam saznao da su odbojkaši
Rijeke s maksimalnih 3:0 iz Kupa izbacili nekadašnjeg prvaka Varaždin. Još sam
sretniji bio kada sam saznao da je aktivnu ulogu imao moj prijatelj i sportaš
od glave do pete Dragi Branković. O godinama neću jer to nije europski, ali ću
reći da nije baš uvijek sasvim točno da na mladima svijet ostaje.