Trsje i mladice

No,
ipak je tako. Računica je jasna. Naime, ako uzmemo u obzir da je ukupan broj
registriranih birača 3 730 708, onda brojka od 946 433 koliko ih je zaokružilo
ZA jasno pokazuje da je najmanje dvije trećine punoljetnih katolika odbilo
postupiti po naređenju vlastite savjesti. A lijepo im je rečeno što Crkva
misli.

U
brojkama to možda ne izgleda dramatično, ali kada ih pretvorimo u slova, onda
taj rezultat izgleda ovako: hoću-neću-neću (ili za-protiv-protiv).  Problem je jedino u tome što su ovi koji
govore NEĆU (ili PROTIV) ostali kod kuće pa je manjina odnijela uvjerljivu pobjedu.

Ali
to je sada manje bitno. Nitko ne može reći da nije bilo pošteno. No mene više zanima
odakle takva razlika u vjerskoj disciplini i duhovnom svjetonazoru?

Odgovor
pronalazim u Svetom Pismu, kojeg znam već skoro napamet pa ne moram dugo pretraživat
nego čim postavim pitanje odmah mi bljesne gdje je zapelo. Ovoga puta krucijalni
element nalazim u Ivanovom Evanđelju:

“Ja sam trs, vi ste
mladice. Tko ostane u meni i ja u njemu, rodi mnogo roda. Jer bez mene ne
možete ništa učiniti. Ako tko u meni ne ostane bacit će se kao mladica napolje
i osušit će se.”

Očito,
dakle, da nismo svi od iste loze. Da vidimo onda gdje smo…i kamo sve to vodi?

Vodeći
se vlastitim instinktom, razabirem četiri različite sorte, koje proizlaze iz potpuno
različitog poimanja Isusovog nauka.

Prva je ona
nacionalistička, Jude Iškariotskog, koja se osušila prije nego je i počela
pupati. Juda je naime bio veliki domoljub izrazito niske duhovne inteligencije.
U Isusa je gledao kao izbavitelja židovskog naroda od veliko-rimske agresije koja
je uz pomoć RMA (Rimske narodne armije) okupirala njegovu domovinu, i kada je
vidio da se on nimalo ne zauzima za židovsko nacionalno pitanje, smislio je
plan koji ga je obilježio kao najglupljeg nacionalistu svih vremena. U ime naroda
i domovine izdao je voljenog Učitelja.

Tu
se odmah vidi da od ove sorte nikada nema zdravih plodova.

Druga loza je
fundamentalistička, predvodi je apostol Petar, prvi papa, poznat po tome da je
bio veliki vjerski fanatik, koji u trenucima duhovnog zanosa nije mogao
kontrolirati vlastite osjećaje nego se znao prepustiti napadajima bijesa. U
jednoj takvoj prilici nekom je židovskom svećeniku mačem odrezao uho, i samo
Isusov odlučan prijekor da vrati mač u korice (jer tko se mača laća od mača će i poginuti) uspio ga je obuzdati. Petar
također, u nekim veoma stresnim situacijama, pokazuje i slabost u vjeri. Zato
nije čudo da Isus svoju majku nije ostavio na skrb Crkvi, nego tu odgovornu
zadaću povjerava na Kalvariji apostolu Ivanu.

Očito
da ni ova sorta nije čisto plemenitog porijekla.   

Treća loza je
racionalistička, predvodi je nevjerni Toma – koji priznaje samo čvrste
znanstvene dokaze. Njegova vjera ovisi o tome što sam vidi, osjeti i opipa. Od
ove sorte često zna zaboljeti glava, ali ljudi su uvijek trijezni, razumni i
staloženi, uvijek žedni novih znanja. Nije stoga slučajno da je upravo Toma poslije
otišao u Indiju, kolijevku drevne duhovne filozofije koja daje opširne i stručne
odgovore na sva duhovna pitanja.

Četvrta loza je komunistička,
predvodi je Savao iz Tarza, koji nakon što je prestao proganjati  kršćane i postao Pavao, uvodi diktaturu u
slobodnomisleće društvene zajednice. U prilog tome najbolje svjedoči Poslanica
Titu kojega Pavao naziva “pravim sinom po zajedničkoj vjeri” i naređuje mu da
po svim gradovima, rođene mu zemlje, postavi starješine koji trebaju napraviti
malo reda: “moraju hrabriti druge i
uvjeravati protivnike u zdravo učenje.“

Ovu
naredbu donosi na temelju procjene moralno političkog stanja koje je zatekao na
terenu: “Mnogo je nepokornih, taštih
govornika prijevarnih umova i takve treba natjerati da šute.”

U
tom cilju preporuča Titu da primjeni posebne odgojne mjere nad onima koji
skreću s vjerske linije: “Kori ih da se
pokoravaju poglavarima i vlastima, da budu poslušni. …A luda zapitkivanja
rodoslovlja, svađe i prepiranja o Zakonu izbjegavaj jer su beskorisna i prazna.
Krivovjerca, nakon prve i druge (uzaludne) opomene, istjeraj, svjestan da je
takav čovjek pokvaren i da griješi.”

Ova
sorta može izazvati razna duševna stanja, u rasponu od blagostanja do
strahostanja –  ovisno o tome tko provodi
duhovne direktive. Povijest kaže da je u Titovo vrijeme vladalo blagostanje i
da su narodi pod njegovom diktaturom živjeli u bratstvu i jedinstvu, ali Crkva
te dokumente odbacuje kao apokrifne.  

To
bi otprilike bilo neko objektivno stanje stvari…Zato je u ovom trenutku veoma
važno znati koja loza u najvećem broju izlazi na izbore!?

Ne
očekujte da vam otkrijem. Niti ja baš nisam posve siguran. Samo vidim da je okolo
Trsja sve posušilo. Možda jednoga dana izniknu i neke nove plemenite mladice
koje rastu iz čiste ljubavi…neopterećene ideologijom i vjerom… Biti će to onda
jedan sasvim drugi svijet. Pokušajte si ga samo zamisliti.