Turizam naš svagdanji

Dakle, slažemo se da je turizam jedna
od najmasovnijih, najdinamičnijih i najsloženijih društveno ekonomskih pojava
suvremenog doba. Pravi razvoj turizma doživljavamo tek polovicom 20. stoljeća,
kad i započinju ozbiljna znanstvena istraživanja i praćenja turističkih
kretanja. Po svojoj kompleksnosti znanstvenog istraživanja turizam je zasigurno
jedan od naj-multidiscipliniranijih područja. Postoji više od pedeset područja
kojima pravi istraživači turizma pristupaju prilikom svojih analiza i
istraživanja. I sva su ta područja međusobno povezana. Psihologija,
poduzetništvo, promet, obrazovanje, sociologija, kineziologija, sociologija,
pravo, povijest, arhitektura, poljoprivreda, marketing, ekonomija, okoliš i
studij okoliša i mnoga druga područja dio su sveukupnosti istraživanja turizma.

Vratimo se malo u povijest. Pojam
„turist“ prvi put se službeno koristi u Engleskoj, gdje se „tour“ nazivaju
kružna putovanja, pa samim tim i sudionici kružnih putovanja postaju turisti.
Zanimljivo je da se sama izvedenica „tourist“ koristila prije dva stoljeća i to
u pogrdnom obliku.

Koje kriterije netko mora
zadovoljiti da bi mogao za sebe reći da je turist? Prema definiciji Svjetske
turističke organizacije putovanje se mora odvijati izvan uobičajene sredine određene
osobe a osoba napušta uobičajenu sredinu na vlastitu inicijativu i to
dobrovoljno u okviru svog slobodnog vremena, te ne obavlja neku lukrativnu
djelatnost niti tijekom putovanja niti u odredištu svog putovanja, a putovanje
je uvijek dvosmjerno. Prema vremenskoj komponenti osoba mora privremeno
izbivati duže od 24 sata, ali maksimalno do jedne godine. Za izbivanja do 24
sata koristi se termin „izletnik“ ili „jednodnevni posjetitelj“. Svrha
putovanja može biti motivirana odmorom, rekreacijom, sportom, zdravstvenim
razlogom, hodočašću ili posjetom prijateljima i rodbini.

Kad pročitam ovu definiciju pitam
se koliko sam puta u stvari bio turist? Na sreću nije ovo jedina definicija,
postoje i druge, iako se ova uzima kao zvanična i službena.  Imam osjećaj da bi turizam trebao za turiste
biti zabavan, ovo je malo preozbiljno. Ali imajmo na umu da bavljenje turizmom
nije niti malo neozbiljno.  Dosta smo se
bavili turistima, posvetimo se malo turizmu.

Kaže definicija turizma: „Turizam
je skup pojava i odnosa proizašlih iz interakcija turista, davatelja usluga,
država i lokalnih zajednica domaćina u procesu privlačenja i ugošćivanja tih
turista i drugih posjetitelja.“ Ova definicija prikazuje svu suštinu turizma i
rada u turizmu. Dakle, da malo analiziramo, skup pojava i interakcija govori da
postoji međusobna interakcija turista i domaćina. Sad mi malo pada na pamet
jedna zanimljiva rovinjska plaža na kojoj je interakcija svih turista međusobno
bila prilično zabavna, na što su domaćini odgovorili represivnom interakcijom,
te poslali na plažu zaštitare u uniformama. Ali, nije ovo jedini slučaj
interaktivnosti turista i domaćina. Ima toga još i još. Vratimo se temi.

Četiri temeljna subjekta u
turizmu su:

• Turisti i
  izletnici
• Poduzeća i
  ostali poslovni subjekti
• Država
  zemlja domaćina
• Lokalna
  zajednica

Kad govorimo o pravom razvoju
turizma bilo bi dobro osvijestiti svoja razmišljanja o tome gdje smo i kad
vidjeli interakciju svih ovih čimbenika? Sudeći prema mojim iskustvima uvijek
se desi da makar jedan od ovih subjekata nije u interakciji.

Da bi se turizam razvijao
potrebno je zadovoljiti nekoliko faktora. 
Prije svega, turizam nije samo posljedica, već je i faktor gospodarskog
razvoja. Turističke potrebe stvaraju industralizacija i urbanizacija. No ovdje
dolaze i problemi. Pretjerana urbanizacija dovodi do jednoličnog izgleda
naselja i zona, a u ovu zamku upao je španjolski masovni turizam sedamdesetih
godina. Na žalost slijedile su ga i neke naše regije, sa odmakom od trideset
godina. Očekivalo bi se da smo nešto naučili od svijeta. Ali nismo. Vrlo
zanimljivu korelaciju čini industralizacija. Naime, po teoriji, ona bi trebala
omogućiti više slobodnog vremena pojedincu, smanjiti mu radno vrijeme, te
otvoriti prostor za zadovoljenje turističkih želja. Sudeći prema ovoj teoriji u
proteklim godinama nismo imali previše sreće, industralizacija je stvarno i
omogućila pojedincu da ostvari višak slobodnog vremena, pa i višak kapitala, no
pojedinac je odlučio višak kapitala uložiti u bankarske balone. I baloni su se
ispuhali. I odnijeli sa sobom sve ono što je turist mogao donijeti nama. Ali
sigurni smo da je uz sve nedaće i gubitke ipak nešto ostalo.

Naš odgovor i rješenje na ovaj
globalni problem mogao bi biti turizam. Kao oslobađajući oblik slobodnog
vremena izvan svijeta problema i svakodnevice, u rekreacijskom i turističkim
zonama. Riješili smo problem prometne povezanosti koji je mučio regije koje su
se počinjale baviti turizmom šezdesetih godina, od Berlina do Crikvenice na
jednu ili Splita na drugu stranu, 
postoji brzi autoput, dostupnost svakom turistu je neupitna i gdje je
onda problem? Zašto ne možemo produžiti našu turističku sezonu? A tako žarko to
želimo.

Odgovor je jednostavan. Nismo
pronašli motiv kod turista. Svatko od nas treba okidač koji će nas motivirati
da se pokrenemo. Spominjali smo na početku da je turizam skup mnogih
znanstvenih disciplina, no imam osjećaj da je od svih najmanje zastupljena
psihologija. Psihologija pristupa turistu. Pronalaženje njegove želje i
potrebe. Puni smo velikih riječi o tome „što bi trebalo“. Svakodnevno slušam i
čitam raznorazne „stručnjake“ koji govore „kako bi nešto trebalo“. I od tog
silnog trebanja zaboravili smo djelovati. Zaboravili smo tog turistu slušati,
anketirati ga o njegovim očekivanjima sad, i trenutno reagirati. Homo
turisticus je vrlo željan promjena i ono što želi danas neće željeti iduće
godine. Njegove potrebe, motivi i očekivanja neprestano se mijenjaju. Njegov
pojam zabave danas je drugačiji od sutrašnjeg. Neke lokacije, kao što su Zrče,
moguće da za nekoliko godina neće biti aktualne, ako ne budu osluškivale ritam
turista. Plaža u Rovinju (neću više),  postoji od 1990. godine kao plaža na kojoj se
dešavaju razne turističke igre. Objektiv javnosti okrenut je prema tih sto
metara obale na osami tek prije nekoliko godina. Novinari (a tko bi drugi), su pokrenuli
zanimljiv proces „informiranja javnosti“. A glede klijentele, nikad nisam čuo
da je na toj plaži ikad prijavljena krađa, nestanak mobitela, novčanika, a na
mnogima je to čest slučaj. I evo, dešava nam se hrvatski turizam Ad hominem.

Ne zaslužuje hrvatski turizam
toliko govora o jednoj maloj plaži, niti zaslužuje da ovu kolumnu završimo
negativno. Zahvaljujući fiskalizaciji (aha, evo ga sad), mogu se primijetiti
ogromne razlike u prihodima kod nekih „vanpansionskih sudionika turizma“. A ovo
je jedan veliki korak prema stvaranju sektora u kojem se turist do sada nije
osjećao sigurno. A sigurnost je jedan od ključnih faktora za privlačenje
turista. Razmislimo o potezima dobrim za turizam idućih godina. U proteklih
nekoliko tjedana mogli smo puno naučiti.