Predstavljajući film ”Petrijin venac” autora Srđana Karanovića, koji je prikazan u nastavku večeri, sudionici razgovora ustvrdili su kako ta priča o nepismenoj seljanki iz srpskog zabačenog sela, predstavlja sudbinu s kojom su se mogle poistovjetiti mnoge žene tadašnje poslijeratne Jugoslavije. Rečeno je i kako je ono vrijeme također bilo i emancipatorsko za žene na ovim prostorima, jer su se tada javljale prve žene u profesionalnom životu: liječnice, inženjerke, izumiteljice… No, filmska režija ostala je još dugo prostor kojim su rukovodili muškarci.
Ante Tomić istaknuo je kako mu se čini da danas žene u Hrvatskoj prolaze čak bolje kao pisci, jer je čitalačka publika većinom ženska, kao uostalom i kino-publika pa autorice se bolje prodaju. Jurica Pavičić ustvrdio je da je danas u Hrvatskoj svakako probijen stakleni strop u kinematografiji, no i da se više snimaju TV-serijali, nego filmovi, a njihovi autori opet su većinom muškarci. Dotakli su se sudionici razgovora i Me too pokreta, koji se odlučno suprotstavio seksualnom nasilju, a koji je svoje odjeke imao i na hrvatskoj filmskoj (akademskoj) sceni.
O nepravdi, inkluzivnosti i konzervativnim pokretima
Pričalo se i u hermeneutičkim nepravdama, onima koje žene i same ne doživljavaju kao nepravde i o klasnoj raslojenosti žena. Dotakli su se sugovornici i teme je li inkuluzivnost inherentna ili segmentirana, na što je Tomić zaključio kako vrijednosti ne idu u paketima i kako npr. može biti homoseksualac, a istodobno nacionalist. Pavičić je ustvrdio da povijest koja se uči u školi i koja se priča kod kuće uvijek ima razlika i da uvijek nekako pretegne ova od doma u formiranju stavova i pogleda na svijet. Složili su se sudionici kako se današnji konzervativni pokreti u Hrvatskoj hvataju lakših tema, poput istospolnih brakova ili školskih programa, a za teža pitanja poput zabrane pobačaja ipak vide da ne bi mogli pridobiti značajniji broj istomišljenika.
Nestanak “mačističkih” poslova
Pavičić je iznio vrlo zanimljivu tezu koja govori u prilog važnosti klasne dimenzije rodne diskriminacije, a to je kako su danas u Hrvatskoj praktički nestali ”mačistički” poslovi i kako, primjerice, dalmatinska muškarčina (cit. koja je do prije par desetljeća bila u trlišu) danas bez problema čisti apartmane i radi poslove nekad rezervirane za čistačice i sobarice. To je naprosto donijelo vid ”nove” ekonomije, gdje pretežu i novce donose uslužne djelatnosti, koje danas u Hrvatskoj sačinjavaju veliku većinu prihoda – vid ekonomije u kojem se žena naprosto potrebnija (ili barem poslovi nekada rezervirani pretežno ili isključivo za žene).
Razgovor “O ženama i filmovima” moderirala Slobodanka Miškovič, ravnateljica Art-kina.
Filmske večeri u Art-kinu Croatia nastavljaju se u srijedu i četvrtak, 22. i 23. ožujka. Osim dugometražnih filmova po izboru autora ovog razgovora, svake se večeri prikazuje i jedan kratkometražni film po izboru selektorica STIFF-a Maše Drndić.
Više o Filmskim večerima te Festivalu ROAЯ možete pronaći na mrežnim stranicama Sveučilišta.
Festival rodne ravnopravnosti Sveučilišta u Rijeci dio je programa obilježavanja 50. obljetnice osnutka Sveučilišta u Rijeci.
(Izvor: UniRi)
Podijeli na društvenim mrežama