Naime, u živoj knjižnici, knjige su pripadnici/ce ranjivih skupina, a
čitatelji/ce mogu direktno u interakciji s njima preispitati svoje predrasude i
informirati se o problemima s kojima se susreću. Knjige i čitatelji ulaze u
međusobni dijalog koji je za mnoge od njih jedinstvena prilika da razgovaraju s
pripadnicima određenih skupina i iz prve ruke čuju što znači “biti u koži onog
drugog/druge”.
Živa knjižnica prvi je put organizirana u Danskoj 2000. godine. Ovu metodu,
koja se pokazala iznimno efikasnom, pogotovo kod mlade populacije, preuzele su
različite organizacije, uključujući i Vijeće Europe, te je do sada održana u 70
zemalja diljem svijeta.
Podijeli na društvenim mrežama