Vjekoslav Bakašun o sebi kaže da je jedan od dvojice Kostrenjanina
iz generacije koji nije postao pomorac. Ističe i kako je gotovo čitav staž (43
godine i 11 mjeseci) radio u istoj ustanovi koja je za to vrijeme sedam puta
promijenila naziv (današnji Nastavni zavod za javno zdravstvo
Primorsko-goranske županije). U svojoj knjizi “Dopisi
i okružnice kao slike života: preventivnomedicinske ustanove Sušaka i Rijeke u
vremeplovu 1945. – 1950.” bavi se razdobljem neposredno nakon Drugoga
svjetskoga rata, koje je obilježila neimaština, ali i rušenje jednoga i
formiranja potpuno novoga društvenoga uređenja u kojemu se, kako kaže Bakašun,
možda nisu mogli snaći niti sami njegovi tvorci. Više doznajte iz priloga.
Podijeli na društvenim mrežama